Dugogodišnje postratno siromašenje građana ove zemlje kroz „zaštitu vitalnih nacionalnih interesa“ iznjedrilo je „pobjednika“ na parlamentarnim izborima 2010 u vidu političke partije koje su uglavnom pozivala na Čovjeka – nudeći mu Državu, Posao, Zdravstvo, Obrazovanje, Dostojanstvo… sve za njega – Čovjeka. Čitava godina dana od izbora, a koja je protekla u znaku neformiranja vlasti na državnom nivou trebala je biti dovoljna svim biračima da se uvjere kako je borba za vitalne nacionalne interese zapravo borba za vitalne stranačke interese, a zašto ne reći borba za lične interese. Helem. Vlast je formirana tako kako je formirana. Nadležnosti (čitaj fotelje) podijeljenje uglavnom kako je ko i tražio i sve što je trebalo uslijediti dalje jeste realizacija plana „Države za čovjeka“. I uslijedio je. U malo drugačijem aranžmanu od očekivanog.
Obzirom da su sa vlasti djelimično pomaknuti oni koji su ovu zemlju doveli „na rub siromaštva“ – kako su to tvrdili projektanti Države za čovjeka, i da su na njihovo mjesto došli „oni“ ( a što nije smetalo njihovom međusobnom sklapanju braka iz interesa koji je umjesto rađanja nizao pobačaje) ukazala se potreba za drugačijim predtsavljanjem poteza nove vlasti. Orkestar koji je za njih kao opoziciju skoro cijelo postratno vrijeme svirao ponedjeljkom uveče kritikujući vlast numerama „sramotno“, „skandalozno“, ekskluzivno“, privremeno je raspušten, a svirači i vokalni solisti unaprijeđeni su. I naravno, zakićeni kao i svi ostali svirci nakon svirke. I jedini su svirači čiji trud nije bio uzalud. Istina, od orkestra je ostalo malo podsjećanje na njegov bogati asortiman, nekada u vidu „specijalnog“ show-a ponedjeljkom a nekada u vidu Nedjeljnika, koji opet nema nikakve sličnosti sa nekadašnjim programom za djecu i mlade „Nedjeljnim zabavnikom“. Ili ipak ima? Jer priče za malu djecu ne izlaze iz mode. Uglavnom, u kafani „Kod Zlaje“ u ulici Bulevara Meše Selimovića više nećete slušati pomenuti Orkestar, izuzev, ako gazda ne odredi drugačije, a to ćemo opet, „apsolutno“ razumijeti.
Imidž države koji je u svijetu poprilično narušen trebalo je popraviti što je moguće prije. Užurbani sastanci sa premijerima entiteta doprinos su tome Čovjeka za Državu u funkciji ministra VP-a. I unutršanja slika Države je već odavno obojena u crno, što je opet posljedica „neriješenih“ stvari iz prošlih mandata, kako nam objašnjavaju novaci, tako da se npr. samospaljivanja obespravljenih skoro i ne primjete u sveopštem sivilu koje vlada. Masovna otpuštanja radnika i njihovi štrajkovi utapaju su u armiju nezaposlenih koji šetaju našim ulicama, tako da objektivan posmatrač ne zna da li ti ljudi protestuju ili samo k‘o svi ostali bespoleno šetaju. Obustave nastave u nekim kantonima više nisu problem kao što su bili proteklih godina. Naime, sada je vlast u pravu, a ne sindikat. Ko ne vjeruje, Sud će ga u to uvjeriti svojim odlukama o nezakonitim štrajkovima, kao onim u SBK nedavno.
Načulo se uz sve to da bi u ovom mandatu moglo doći i do povećanja stope PDV-a. Naravno, prvo uvođenje PDV-a od strane tadašnje vlasti bilo je dočekano na nož od strane sadašnje vlasti i često tumačeno kao izravno nanošenje štete građanima ove zemlje. Sada kada tu stopu treba nategnuti još više, građani su u drugom planu. A u prvom planu je naravno Čovjek. Ovo je država za njega, a i povećanje stope PDV-a je, razumije se, u njegovu korist. Svi aferimi nove vlasti u Državi za Čovjeka ne mogu se ni nabrojati, nizali su se jedan za drugim u neredu koji je svojstven samo ovoj zemlji i njenim rukovodećim projektantima. Njihov niz se nastavlja i dalje, pa u momentu nastajanja ovog teksta mediji nam javljaju o stranačkom raskolu iznutra, a što se dovodi u vezu sa aspiracijama onih koji bi htjeli da budu kao i on- Čovjek, jer svi smo ljudi, ali je teško biti Čovjek. Ali od svih tih aferima kroz godinu i po od izbora ostaje samo jedno pitanje i to kao opomena: Na šta se onda svela svekolika Država za čovjeka?
Ako mislite da su vas „uzeli“ na predizbornu priču, varate se. Predizborna obećanja u tom pogledu su ispunjena:
Država za Čovjeka – a Čovjek je, zna se ko, on nema konkurenciju i ona u tom smilsu radi punim kapacitetom.
Posao za Čovjeka – po mogućnosti da je u krvnom srodstvu sa premijerom bilo Federacije bilo nekog od kantona, ili pak bilo kojim ministrom, ili u krajnjem slučaju da se zna sa Čovjekom za kojeg se država gradi;
Zdravlje za čovjeka – a on je Goran Bregović, koji u, kako je nekad govorio, „Alijinom Sarajevu“ CT snimak radi preko reda, bez naročite potrebe i to odmah i pod medijskom patronažom FTV-a, a obični smrtnici mogu se slikat‘ na istom aparatu za mjesec ili dva, neovisno o svojim zdravstvenim potrebama.
Obrazovanje za čovjeka – e tu vlast posustaje. Pa dobro, ne može se na sve ni stići, treba nešto ostaviti i za narednu godinu ili naredni mandat. Obrazovanje u KS bilo je povjereno mlađahnom ministru da ga vodi u smjeru predizbornih obećanja, ali nije uspio. A da stvar za njega bude gora ni sam se nije dovoljno obrazovao u duhu vremena i stranke u kojem i za koju živi, pa je morao odstupiti, jer se ispriječio projektu Posao za čovjeka – po kriterijama koje smo već objasnili. U nekim drugim Kantonima nastavak štrajka je izvjesniji negoli nastavak nastave, tako da će se djeca u tim kantonima obrazovati mnogo duže negoli u nekim drugim. Čitavo ljeto, pretpostavljam, što je, da ne bude zabune, doprinos boljem obrazovanju (jer će duže trajati) od onog u našem okruženju. Do novih izbora, u to više niko ne treba sumnjati, biće ispunjena sva predizborna obećanja vladajuće garniture tako da će Država za čovjeka ispunit svoju misiju. Jedino će upitno ostati za koga će se graditi naredna kampanja u takvoj državi, a i sama država?
Za životinje možda?
(preporodcom)