ISTINA O SPOMENIKU HVO U SARAJEVU: “Bobanovo krilo” ne želi ljiljane!

Piše: Alenko ZORNIJA, urednik portala Doznajemo.com

Da stvar bude još bombastičnija, činjenicu da još uvijek nije postavljeno obilježje poginulim pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane, povezali su s kontroverzama oko načina na koji će biti trajno obilježen posjet pape Ivana Pavla II. Sarajevu, odnosno na koji će se način glavni bosanskohercegovački grad odužiti papi za podršku koju je u prvoj polovini devedesetih pružao svima onima koji patili ured ratnih sukoba, pa tako i građanima bosanskohercegovačke prijestolnice.

Priče o spomeniku papi Ivanu Pavlu II. i hrvatskim braniteljima Sarajeva, naravno, potpuno su različite. Zadržimo se ovdje na obilježju braniteljima HVO-a.

Oni koji ne žive Sarajevu, odnosno koji nisu upućeni u cijeli slučaj, a koji čitaju spomenute hercegovačke portale, doista bi mogli zaključiti da sarajevske vlasti ne žele ni na koji način odati počast za preko 100 pripadnika HVO-a koji su poginuli braneći Sarajevo. Naravno, priča je mnogo iznijansiranija od crno-bijele percepcije kakva je, primjerice, predstavljena u izjavi koju je dao Zdenko Marković, predsjednik Udruge umirovljenika i demobiliziranih branitelja HVO-a Kantona Sarajevo.

– Sramotno je da pojedine organizacije i političari ne žele dati suglasnost da se napravi spomenik braniteljima Hrvatskog vijeća obrane – izjavio je nedavno Marković, govoreći na ceremoniji obilježavanja 20. godišnjice osnivanja HVO i sedme godišnjice utemeljenja 1. pješačke (gardijske) pukovnije Oružanih snaga BiH. Prpošni Marković još je poručio da, ako se ni u idućih pet godina ne napravi taj spomenik, «izgledat će kao da bojovnici HVO nisu ni bili u Sarajevu, a niti se borili za BiH. Zato je vrijeme da se stane ukraj kalkulacijama i napravi spomenik pripadnicima HVO».

Što se tiče Zdenka Markovića doista on u ratu NIJE BIO U SARAJEVU, pa bilo spomenika ili ne, ta se činjenica neće promijeniti. On, doduše, u Sarajevu jeste rođen, pohađao je i osnovnu školu, tada se zvala Blagoja Parovića, dok se nije krenuo obrazovati u vojnim znanostima, unutar sustava školovanja JNA…

No, rat je proveo u Čapljini, vrlo lijepom gradiću na jugu Bosne i Hercegovine. Malo je kome jasno kako čovjek koji nije ni bio pripadnik HVO Sarajevo sada vodi udrugu koja okuplja veterane te postrojbe, no to je tema kojom se trebaju baviti oni kojih se to izravno tiče.

No, s obzirom da izjave poput onih o spomeniku HVO, kakve o Sarajevu daje taj «izbjeglica u Čapljinu» ni najmanje ne doprinose obnovi povjerenja u BiH, vrijedi kazati, da se to više ne bi zamagljivalo u javnosti – u čemu je zaista spor oko izgradnje spomenika braniteljima Hrvatskog vijeća obrane poginulim za Sarajevo.

Ni Marković niti njegovi kolege, obilato potpomognuti od određenih političkih krugova (zna se kojih), ne žele javno kazati da je ključ sporenja u dizajnu samog spomenika. Naime, «krilo Mate Bobana» kako u kuloarima nazivaju Markovićevu udrugu ne žele da se na spomeniku, uz «šahovnicu» nađe i grb s ljiljanima. Žele da spomenik bude identičan onima kakvi su podignuti diljem nekadašnje Bobanove Herceg-Bosne, pri čemu bi dominirao vjerski simbol – križ.

S druge strane, Udruga organizatora otpora, umirovljenih i demobiliziranih branitelja Hrvatskog vijeća obrane Sarajevo, u kojoj se nalazi većina istinskih utemeljitelja HVO-a u glavnom gradu BiH, a predvođena je profesorom Marinkom Pejićem – predložila je bitno drugačiji izgled spomenika.

On bi, po njihovom prijedlogu, kojeg itekako, i financijski i na druge načine, žele podržati vlasti u Sarajevu, trebao objediniti puno više elemenata i na mnogo sadržajniji način govoriti budućim generacijama o žrtvi koju su u obrani glavnog grada BiH dali pripadnici HVO-a.

Spomenik bi trebao biti u obliku stećka, dakle simbola tisućljetne državnosti. Na njemu bi se nalazio hrvatski grb, «šahovnica», ali i «ljiljani» budući da je upravo pod ovim simbolima i osnovan HVO, tada kao dio Teritorijalne obrane tadašnje Republike BiH. Prijedlogom Udruge organizatora otpora, umirovljenih i demobiliziranih branitelja ne žele se iz odavanja počasti isključiti niti Bošnjaci koji su se borili i stradavali u redovima HVO, kao ni oni koji nisu bili katoličke vjeroispovijesti.

Glavni razlog zbog kojeg spomenika poginulim pripadnicima HVO još uvijek nema, dakle, krije se u tome što jedna od dvije udruge, kojoj je na čelu čovjek koji je rat proveo u Čapljini, jednostavno ne želi niti razgovarati o tome da bi se prilikom odlučivanja o izgledu spomenika moralo voditi računa o posebnostima koje su u Sarajevu postojale kada je riječ o borbi pripadnika HVO za ovaj grad.

(doznajemocom)