Zaboravljeni heroji Bosne

Čovjek koji u sebi ima barem trun ljudskosti ne može a da ne razmišlja o današnjem statusu pripadnika ARBIH, nekadašnjih boraca domovinskog rata, današnjih heroja Bosne. Kakav je njihov trenutni status u Bošnjačkom društvu? Da li ostvaruju zakonom zagarantovana prava? Da li njihove porodice imaju osnovne uslove za život?

Nije teško zaključiti da oni danas žive na marginama života i da su zapostavljeni od države a nažalost i od većine građana Bosne i Hercegovine. Često puta smo u prilici slušati političare kako u svojim govorima ističu to da ne smijemo zaboraviti naše heroje i kako trebamo budućim generacijam u amanet ostaviti to da ni oni ne smiju zaboraviti najbolje sinove Bosne itd., ali to na kraju ostaju samo prazne riječi od koji nema nikakve koristi, osim što neki putem takvih govora kupe političke poene i na taj način obmanjuju masu, dok u stvarnosti bosanski heroji nemaju od toga nikakve koristi.

Da li smo zaboravili herojske podvige sinova Bosne, njihovu prolivenu krv za odbranu RBIH i njenog naroda, da li smo toliko bezosjećajni i da li su nam srca toliko otvrdla, da ne možemo da im, od godine do godine i s vremena na vrijeme, odamo počast onako iskreno od srca, ljudski, bratski? To se najbolje može vidjeti na ovakvim skupovima na kojima se pokazuje ko i koliko cijeni i poštuje to što su oni uradili za nas, za buduće generacije i za Bosnu uopće.

Kako je to moguće da neki poluprosječan pjevač ili neka poluamaterska grupa, okupi na jednom koncertu na hiljade ljudi a da ovakvi herojski skupovi ne mogu okupiti ni par hiljada ljudi? Zar su Bošnjaci zaboravili sve ono što su te veličine od ljudi, ti istinski heroji učinili u ratnom periodu za njih? Sva ona bdijenja noću, u šumi, na brdu, po kiši, po snijegu, smrzavajući se, gladujući ali ne žaleći ni vlastiti život za odrbanu Bosne i Hercegovine i njenih građana bez obzira na njihovu nacionalnost???

Zar su igrači Manchestera, Barcelone, Reala, Milana i drugih popularni fudbalski klubova, postale veće face i veličine za Bošnjake, nego ratni heroji, sinovi Bosne, i istinske veličine???

Kako objasniti činjenicu da smo počeli veličati pjevače koji su tokom rata pjevali nacionalističke pjesme a koji nam sada pune dvorane, dok s druge strane ovakve svečanosti kao što su obilježavanja godišnjice 5. Korpusa, nisu više interesantne ‘’savremenom’’ Bošnjaku koji od svih naroda BiH, jedini ne želi da se prisjeća krvave historije i genocida nego želi da ide ka ‘’naprijed’’ i da ‘’gradi budućnost’’ zaboravljajući istinu o stradanjima, herojskim podvizima, pogibljama i proteklom ratu uopće. Zašto Srbi i Hrvati nisu spremni na takve kompromise, niti njihovo političko rukovodstvo, niti njihova mladež pristajie na zaborav svojih boraca, iako su oni često puta igrali uloge suprotne onim herojskim i oslobodilačkim?

Najmanje što mi tu možemo učiniti, jeste da podržimo ovakve skupove i da budemo prisutni na ovakvim svečanostima, kako bi svi oni herojski podvizi ostali upamćeni i otrgnuti od zaborava u kojeg neprijatelji Bosne, upravo i žele da ih smjeste. Ono što je svima nama ostalo u moralnoj obavezi, jeste da se sjećamo žrtve svih koji su doprinjeli da danas živimo u miru i da imamo pravo na rad, obrazovanje i ostale blagodati života u miru bez granatiranja, ubijanja itd., i da ukažemo na zahvalnost veteranima koji su za to morali platiti najvišom cijenom, svojim životima, a onima koji su još uvijek živi da odamo počast i zhvalimo se na svemu što su uradili za nas i za RBIH, heroji HVALA VAM!!!

Autor: Fahrudin Vojić

(Bosnjaci.net)