Egoizam -

“A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten!” (En-Nisa, 35)

U ovom ajetu, Allah obećava da će blagosloviti one koji zaista iskreno priželjkuju pomirenje. Ovo ne vrijedi samo za slučaj muža i žene već i za roditelje i djecu, braću i sestre, poslovne partnere, kolege na poslu i prve komšije. U svim ovim slučajevima, najveća prepreka pomirenju je čvrsto uvjerenje svake oštećene strane da je upravu, te da je njeno ponašalje nepogrješivo, i da je takvo uvijek bilo. Svaka strana sebe vidi kao žrtvu, kao metu namjernog maltretiranja od strane drugog. Ova prepreka pomirenju je jednom rječju – egoizam.

Ovo sam uvidio u više prilika, čak i prilikom nesuglasica između mojih rođaka. Sjećam se slučaja kad sam saslušao jednu stranu, koja mi je predstavila pritužbe koje se protežu do preko pet godina unazad. Oštećena strana je, naravno, bila uzor strpljenja tokom svog tog vremena, do jednog trenutka kada je strpljenja ponestalo. Onda, kada sam saslušao drugu stranu, ista stvar je bila u pitanju; niz žalbi, strpljenje tokom dugog vremenskog perioda, neumorno trpljenje. I zamislite, svo to trpljenje i razumijevanje tokom svih tih godina nije uopšte bilo cijenjeno od druge strane.

Tužno je da, slušajući obje strane, vi biste rekli da je svaka od njih upravu. Njihov govor je tako ozbiljan i iskren. Možete shvatiti na osnovu tona njihovog glasa i izraza lica da oni zaista misle ono što kažu. Čak vam mogu ukazati i na svjedoke koji mogu sve potvrditi.

Kada muž ili žena govore o razlozima njihovog otuđenja to je kao da stave pritisnu vagu istine i učine da ona vaga u njihovu korist. Povremeno, oni mogu čak priznati i malu grešku koju su napravili. “Istina je, možda sam…” Međutim na kraju, svaki od supružnika će zaključiti sa riječima: “Bio sam tako dobar/dobra, ali moj muž/moja žena me jednostavno uopšte ne cijeni.” Uvijek je u pitanju druga strana koja ne zna kako da se ponaša, te koja iskorištava dobru narav svog supružnika.

Ovo pokazuje kako egoizam može postati duboko ukorijenjen, i kako je teško prepoznati ga. On je kao virus koji je premalen da bismo ga uočili, i previše neuhvatljiv da bismo se sa njim izborili, ali inficira ljudsko biće dok ga ne pobijedi. On utiče na naše odluke, djela, shvatanje događaja, bez da bude uočen kao krivac. Ovakvim neposlušnim egoizmom, šejtan je pokušao da opravda svoju pobunu protiv Allaha. Kada mu je Allah naredio da se pokloni Ademu, on je rekao:

“Bolji sam od njega” … “mene si stvorio od vatre a njega od ilovače.” (Sad, 76)

To je također bio i faraonov izgovor da odbije Musaa a.s.:

“I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije govoriti?” (Az-zuhruf, 52)

Isto je rečeno i za Karuna koji je opravdavao svoju nepokornost. Allah nam kaže:

“Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim” – govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su bili više nakupili – a zločinci neće o grijesima svojim ni ispitivani biti.” (El-Kasas, 78)

Egoizam je zaista zla smetnja koja može osobu zauzeti potpuno nesvjesno. Potrebno je biti oprezan kako bi se ova opasnost izbjegla. To je razlog zbog kojeg je Poslanik a.s. učio slijedeću dovu prije svakog govora: “I utječemo se Allahu od zla naših duša, i od zla naših djela.” (Sunen et-Tirmizi 1105)

On bi također molio svog Gospodara sljedećom dovom: “O Allahu, nadahni me ispravnim vodstvom i sačuvaj me od zla moje duše.” (Sunen et-Tirmizi 3483 )

Allah Uzvišeni kaže:

“A oni koji se učuvaju lakomosti, oni će, sigurno, uspjeti.” (El-Hašr, 9)

Ako napravite korak nazad i obratite pažnju na to kako se ponašaju ljudi oko vas, oprezno posmatrajući njihove stavove i mišljenja, vidjeli biste da im često njihov ego diktira šta će raditi. Ovo važi čak i za one koji sebe smatraju nepristranim i razumljivim. Ovo je istina čak i kad su u pitanju pobožni i samopožrtvovani. Niko nije imun. Putevi duše su suptilni, raznoliki i neuhvatljivi. Nikada nećemo moći pobjeći od svih posljedica naših egoističnih težnji, ali trebamo biti oprezni kako bismo se zaštitili od opasnosti koje nose ove težnje.

Uistinu, kad bi neko bio potpuno lišen egoizma, to bi bilo neprirodno. Naš ego ima pozitivnu ulogu koju treba odigrati. Niko drugi osim Ibrahima a.s. nije uporno tražio od Allaha: “i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći” (Aš-Šu’ara, 84)

Poslanik Muhammed a.s. je rekao: “Kada čovjek umre, njegova dobra djela prestaju, osim u tri slučaja: milostinja koja nastavlja da koristi ljudima, prenijeto znanje koje koje nastavlja koristiti ljudima, i pobožno dijete koje dovi za njega.” (Sahih Muslim 1631)

Naš ego je poput svih drugih prirodnih osobina. Neophodno je dio ljudskog bića, ali treba biti nadziran. Neki ljudi su bolji od drugih kada je u pitanju kontroliranje svog ega. Ne razlikuje se od seksualnih poriva. Neophodan je za održavanje ljudskog roda, ali ako nije kontroliran, vodi velikom jadu i nepravdi.

Ako sami sebe bolje upoznamo, moći ćemo prepoznati kada postanemo rob svog ega. Bit ćemo sretniji pri tome, i pravedniji prema sebi i prema drugim ljudima. Bit ćemo u mogućnosti vidjeti stvari onako kako ih vide drugi ljudi. Jedan način da izmjerite svoj egoizam je da obratite pažnju na ono što govorite. Koliko često u toku dana upotrijebite riječ “ja”? Ovo je često najčešće spominjana riječ. Kada ovo primijetite, možete započeti proces promjene.