Je li Bosna gdje je nekad bila

Neslužbeni podaci pokazuju da u BiH danas živi 3.85 miliona stanovnika, što je za pola miliona manje nego prije 20 godina.

Podjela je ponovo na stolu

Napad na Bosnu počeo je prije tačno 20 godına. I još nije okončan. Prestalo je pucanje, ali je rat nastavljen drugim sredstvima. Umjesto oružjem, puca se iz političkog arsenala. Secesionističke ideje ruše zemlju kao što su to u ratu činili tenkovi i topovi. Osudjeni zločinci slave se kao heroji. Negiranje zločina dešava se kao zadnji čin genocida. Žrtve vrište do neba, ali ih niko ne čuje.

Ispred zgrade državne vlade protestiraju vojnici. Prije njih za svoja prava borili su se nosioci najviših ratnih priznanja. Kažu da su u ratu igrali poštenu utakmicu, ne znajući da je ona već prodata, i da je sudija uzeo novac kako bi protivnička ekipa pobijedila.

April 2012. u Bosni i Hercegovini neodoljivo podsjeća na april 1992. Dok političari beskrajno pregovaraju, osiromašeni narod je uplašen za budućnost. Hoće li Bosna preživjeti, pitanje je koje visi u zraku. Političke pozicije su iste kao prije 20 godina.  Srbi traže maksimalnu autonomiju u Bosni i Hercegovini kako bi se jednog dana mogli otcijepiti i pripojiti Srbiji. Bošnjaci žele cjelovitu zemlju, ali ne znaju kako se za nju izboriti. Hrvati, sa strane, posmatraju ko će pobijediti kako bi mu se priklonili. Susjedne zemlje, Srbija i Hrvatska, umješaju se uvijek kad stvari treba dodatno pogoršati. U Bosni i Hercegovini, zemlji kontrasta i apsurda, sve je moguće, pa i to da se narod voli našaliti kad je najteže. Tako su pojmovi pesimiste i optimiste dobili novu dimenziju. Pesimisti ovdje kažu: „Stanje je takvo da ne može biti gore“. Optimisti dodaju: „Može, može, bit će gore“. 

Gdje je nestao šareni bosanski ćilim

Ratne rane još su svježe. Šareni bosanski ćilim, kako je prije rata slikovito predstavljana Bosna i Hercegovina zbog izmiješanosti nacija, kultura i običaja, danas više liči na zakrpljenu trodjelnu ponjavu. Bošnjaci, Srbi i Hrvati sada imaju teritorije na kojima su apsolutna većina. Kad se maknu iz „svog“ dijela postaju apsolutna manjina. U bukvalnom i prenesenom značenju.

 Kad Bošnjak iz Sarajeva, u kojem je većina, ode u Istočno Sarajevo, gdje je manjina, prestaju mnoga njegova prava. Isto važi i za Srbina koji bi krenuo u suprotnom pravcu. Podjele su u Bosni nametnute kao stil života. Zbog ispolitiziranosti demografije, BiH je propustila da, kao ostale svjetske zemlje, 2011. popiše svoje stanovništvo. Predstavnici Republike Srpske insistirali su na popisu kako bi se potvrdilo da je njihov entitet isključivo srpski, dok su se bošnjački i hrvatski čelnici opirali strahujući da bi popis zacementirao rezultate etničkog čišćenja. Nakon teških pregovora, pristali su ipak da se popis organizira 2013.

Neslužbeni podaci pokazuju da u BiH danas živi 3.85 miliona stanovnika, što je za pola miliona manje nego prije 20 godina. Iako su Bošnjaci najviše stradali u ratu, jer ih je 100 hiljada ubijeno a skoro milion izbjeglo i protjerano, oni su najbrojniji narod u BiH. Bošnjaka ima 49.5 %, Srba 36 %, a Hrvata 12 %. Teritorije su etnički uglavnom čiste. Više od 90 % Srba živi u Republici Srpskoj. Bošnjaci i Hrvati čine 95 % stanovništva Federacije BiH. Popis će samo potvrditi faktičko stanje – bosansko šarenilo je otišlo u prošlost. Slike ruševina u selima istočne Bosne, Krajine i Posavine,  u kojima niko ne živi, svjedoče o najstrašnijim zločinima u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.  Žrtvama se zabranjuje da govore. Kad u njihovo ime, holivudska diva Angelina Jolie snimi film „U zemlji krvi i meda“, film se zabrani u Republici Srpskoj, na premijeri u Srbiji sala bude skoro prazna, a u Rusiji se prekine projekcija.   

Faktor vrijeme kao politička taktika

Bosna i Hercegovina već godinama nije prioritet medjunarodne zajednice. Na putu ka Evropskoj uniji pretekle su je sve zemlje bivše Jugoslavije. Čak je i Srbija dobila status zemlje kandidata za EU, ali Bosna nije.

Osim Turske i Amerike, Bosna nema prave prijatelje na globalnoj sceni. Medjunarodna zajednica, oličena u Uredu visokog predstavnika, poručuje da će prihvatiti sve što se lideri tri naroda dogovore. A dogovora o budućnosti nema. Svi vide da Bosna i Hercegovina, kakva je skrojena na mirovnim pregovorima u Daytonu 1995., ne može funkcionirati kao prava država, ali niko nije spreman otvoriti pandorinu kutiju.

Igra na faktor vremena postala je glavna politička taktika. Čelnici Republike Srpske otvoreno poručuju da će se svijet umoriti od bosanskih problema i da će pristati na njenu konačnu podjelu. Hrvatski predstavnici se nadaju svom entitetu. Bošnjačke vodje se ubjedjene da Amerika neće izdati svoje čedo. A svijet šuti. Kao da svi zaobravljaju da je Bosna i Hercegovina višestoljetna država koja je u svojoj historiji pobijedila i veće teškoće

Zapostavljeni narod

Narod niko ništa ne pita. Dok se dužnosnici, koje je izabrao upravo narod, uglavnom bave visokom politikom a najmanje brinu o svakodnevnim problemima ljudi, Bošnjaci, Srbi i Hrvati zaokupljeni su borbom za puku egzistenciju. Politika je za njih nešto strano i daleko. Bore sa za hljeb i posao. Prema podacima Zavoda za statistiku, trenutno je 43 % radno sposobnog stanovništva nezaposleno. Oni koji rade prosječno zaradjuju 400 eura, a potrošačka korpa je duplo skuplja.

Iako su u proteklih dvadeset godina desetine milijardi dolara upućene  kao pomoć Bosni i Hercegovini, najmanje koristi od donacija su imali gradjani. Sveprisutna korumpiranost dovela je do toga da ogromne sume novca završe u privatnim džepovima, a ne u izgradnji fabrika, mostova i obnovi porušenih domova. Vlast je ispod tepiha gurnula domaće i medjunarodne izvještaje o korupciji i pljački donacija. Korupcija je odvratila mnoge investitore da ulože novac u BiH. Poslovne investicije, od prestanka rata do danas, iznose ukupno pet milijardi eura. Najveći investitor u BiH do prošle godine bila je Austrija, ali ju je pretekla Srbija – zemlja koja je najviše rušila BiH. 98 % srbijanskih investicija otišlo je u samo jedan dio zemlje – Republiku Srpsku. Raste zainteresiranost turskih privrednika, koji sve češće dolaze u Sarajevo i druge krajeve zemlje, raspitujući se za modele investiranja.

Perspektive

Bosna i Hercegovina ima potencijal za napredak i razvoj. Ovo je nastarija zemlja na Balkanu sa bogatim kulturno-historijskim naslijedjem, prirodnim ljepotama i geostrateškim položajem koji povezuje istok i zapad. Bogata je vodom, šumom, rudama i mineralima. U njoj žive dobri i vrijedni ljudi koji zaslužuju bolje. Treba im bar pružiti šansu da prožive 50 godina, a da ne dožive rat. Sve prethodne generacije u ovoj zemlji zahvatio je neki lokalni ili svjetski sukob.

Bosna zaslužuje da joj se otvore vrata Evropske unije i NATO-a i da se zauvijek završi priča o njenoj podjeli.  Duhoviti Bosanci i Hercegovci, spremni su na šalu kad je najteže, poručuju kako su sigurni da će njihova zemlja ući u Evropsku uniju do 2020., ali hidžretske godine.

(Anadolija)

(vijestiba)