Arapska liga – od kluba diktatora do poželjnih partnera
Njena metamorfoza je krenula početkom 2011.
Autor Deutsche Welle
Duže vremena je Arapska liga bila ismijavana – mada od promjena na Bliskom istoku, ona iznova ima odgovarajuću ulogu na političkoj sceni. Ipak, upitno je da li se članice Arapske lige snažnije zalažu za demokratiju, tvrdi “Deutsche Welle”.
Svejedno da li je riječ o libijskom Muameru al-Gadafiju, egipatskom Hosniju Mubaraku ili tuniskom Ben Aliju: Arapska liga je dugo bila klub diktatora. Ta zajednica država, sastavljena od 22 arapske zemlje u Africi i na Bliskom istoku, oslikavala je političku obamrlost njenih članica. Njeni samiti su se uvijek završavali istim proglasima tako da gotovo niko za ozbiljno nije uzimao Arpasku ligu – počev od ljudi u regionu, pa do političara na Zapadu i Istoku. No, nakon promjena u arapskim zemljama, Arapska liga je iznova neko i nešto.
Njena metamorfoza je krenula početkom 2011. Tada se Liga okrenula protiv libijskog diktatora Gadafija, suspendirala je libijsko članstvo i podržala UN-ove sankcije protiv Gadafijevih trupa. I dugogodišnji sirijski diktator Bašar al-Asad je okrenuo Arapsku ligu protiv sebe, tako da je u novembru prošle godine isključen sa svih zasjedanja. Dvije nedjelje kasnije uvedene su čak i sankcije protiv Sirije što nije zabilježeno u istoriji Arapske lige. Ekspert za Bliski istok i docent na Slobodnom univerzitetu u Berlinu Hamadi al-Aouni kaže:
„Liga je uvijek bila ogledalo dominatnih država u regionu. I danas je tako. Sada su dominatne zemlje Perzijskog zaljeva, koje su bogate naftom, i islamistički pokreti koji su na vlasti u Libiji, Tunisu i Egiptu. I Arapska liga se prilagođava takvim tendencijama.“
U ovom trenutku konce vuku, prije svih, Katar i Saudijska Arabija. Katar je čak za vrijeme libijske revolucije sa svojim avionima sudjelovao u provođenju zabrane zone leta nad tom zemljom. No, to što se upravo Katar i Saudijska Arabija zalažu za demokratiju, Hamadi al-Aouni smatra nevjerodostojnim.
„Te države ni same nemaju demokratiju, a poštivanje ljudskih prava u njima je zanemareno.“
Na međunarodnom planu Arpaska liga je sa svojom novom politikom bez sumnje dobila na značaju. Njen sekretar Egipćanin Nabil al Arabi je u međuvremenu poželjan partner za razgovore. I bivši generalni sekretar UN-a Kofi Annan pokušava po nalogu Arapske lige i UN-a da posreduje u konfliktu u Siriji. No, i pored toga jasno je: Arapska liga je sve drugo osim klub demokrata, i prije ili kasnije bi se duh revolta, kojeg Liga danas zagovara, mogao okreneti protiv preostalih despota i autokrata u njenim vlastitim redovima.
(dnevniavazba)