Šta sam primijetio? Pa upravo tu priču, jer svekolika vladajuća zakonitost u toj zemlji, ali i drugim evropskim zemljama, društveno-pravni poredak koji je u njoj prisutan i aktivan, vladavina prava i zakona – sve me je to, zapravo, podsjetilo na islam. Ništa drugo i ništa manje. Da, islam, gospodo. Jer, sva ta zakonitost koja je prisutna u ponašanju ljudi, građana, ima upravo to za cilj, da se ljudi ponašaju sukladno zakonu, a to je ponašanje: civilizirano, pristojno, ljudsko, djelotvorno, normalno, pa i moralno, ako, pak, tako hoćete. Da, ti zakoni služe zbog prevencije ako bi u potencijalnoj anarhiji i bezvlašću čovjek poželio pećinu kao svoje prvotno i divlje stanište.
Ali, da se vratimo islamu, odakle sve i polazi. Jer, šta je zajedničko ovim državnim i društvenim konceptima s islamom?! Upravo ovo o čemu govorimo, jer zbog tog i takvog civiliziranog i plemenitog ponašanja ljudi, Muhammed, a.s., i dolazi na ovaj svijet, sa svojom misijom. Jer, kaže se u hadisu: “Poslat sam da usavršim plemenite ćudi kod ljudi!” Da, da, kod ljudi, ne kod muslimana, ne kod vjernika, nego kod ljudi, svekolikih Allahovih stvorenja. I to je zajednički imenitelj, činilac, i to bi bilo, zapravo, islamsko ustrojstvo.
To legalno, to zakonsko i ta zakonitost koja se sprovodi u društvu i državi predstavlja besprijekoran red, a red je Allahova ideja, koja se izvršava, s ili bez muslimana. Allahova ideja i Njegov plan su neumoljivi, oni se moraju izvršavati. Muslimani, izvolite, uključite se, postanite lideri, vođe, to se od vas traži, ako se ne uključite, onda možete očekivati da će se na vas navaliti točak historije i da će vas početi mljeti (kao što vas odveć sada melje i drobi!). Jer, kako kaže stara mudrost: “Budi zrno koje ide u zemlju za ponovnu sjetvu, a ne ono zrno koje ide pod točak za mljevenje.” Muslimani, ako se ne uključite u Allahov red i poredak, možete očekivati svakojake posljedice, kazne i iskušenja.
Dakle, red je ideja, a ne događaj. Kod nas je to uvijek nekako obratno. Ako se, pak, red dogodi, kao slučaj ili događaj, onda ga i ima, ali on nije stalno prisutan, kao ideja, nego kao slučajno/st. A to se već kosi s učenjem islama i Kur’ana. No, Kur’an daje dijagnozu takvog stanja, pa kaže da oni koji su u neredu, oni, zapravo, i ne osjećaju da su u njemu, da čine nered, njima se štaviše pričinjava da red uspostavljaju. To je neznanje koje je neosviješćeno, a neznanje samo po sebi i po svome defaultu je takvo – neosviješćeno, dok znanje treba da bude osviješćeno, treba znati šta se zna i šta se ne zna, jer to je onda znanje, kad čovjek zna i šta ne zna, koliko zapravo ne zna. Helem.
Pitao sam (se) vrlo često: Zašto čovjek putuje? Po Kur’anu, putovanje je farz, da bi se pouka primila, a filozofi, mislioci i drugi daju slične i interesantne odgovore, npr. Dževad Karahasan kaže da čovjek putuje, jer vjeruje da se s tog puta vraća upravo druga i nova osoba, obogaćena osoba. Pa to je to, ako se pouka primila, s puta dolazi nova osoba. Tako, imao sam sličan dojam kad sam se vraćao s ovog puta, zbog svekolike fascinacije tog sređenog svijeta, ali isto tako doživio sam i neviđenu tugu. Jer, kad čovjek prođe kroz tu legalnu i zakonsku pedanteriju, onda se rastuži kad uđe u teritoriju gdje on živi, gdje žive njegovi, jer tek tada, zapravo, uvidi gdje i on sam živi i kakav je. Pa dovoljno je tuge kad se iz Hrvatske, iz našeg prvog susjedstva, uđe u Bosnu; ljudi moji, kao da se u Kandahar uđe.
Znam, nemamo autoputeve, i ovo malo puteva što ima – jako je loše i zapuštano, imam osjećaj što se više održavaju preko naših službi – ti putevi su sve lošiji, gori i opasniji, da Bog dragi sakloni i sačuva. Ali, pitanje je: Zašto su nam korita rijeka prljava, zašto su nam avlije prljave, zašto su nam mahale i ulice prljave, bukvalno prljave?! Nemamo prava ni na kakav prigovor, jer ponižavajuća je sramota pravi odgovor na sve ovo.
Muhamed Velić
Ostali tekstovi… “SARAJEVSKI” PRIMITIVIZAM Angelina, hvala ti BAhNUt ćemo svi, prije ili kasnije Biti ozbiljan u Sarajevu Čega nam, zapravo, fali?! Čemu smo skloni u dijagnostici Cvrčak nacija Da, mi smo Islamska zajednica Džamijski crijep, mubarek… Fesad u ljudskoj ćeliji Gdje smo nakon hidžre fulali? Gdje smo sada mi?! Gledati zločin(ca) u oči Građani(n) opasnih namjera Hapšenje Milorada Dodika I see dead vjeronauka! Irma, oprosti i halali Islamska scena Između seansi Mekkija Turabija i neodoljive Šeherzade Jesmo li postali kurbani? Jesu li imami uzori? Manipuliranje mrtvima i živima Marijin Dvor od milijardu maraka Minbere nisu spavale Na snijegu se sve vidi Nije ni hrišćanska niti kršćanska, već je vakufska Niko i ništa u Kantonu Sarajevo Niko ih tu nije stavio, sami su se na listu stavili Ništa nije skupo, Božiji Poslaniče Od vjere imaju samo dženazu, i to svoju Opasni politički brakovi Palestina danas – Bosna sutra Piratski tekfir i originalna sredina Pismo kerovima Pobjeda u Parizu… Potencijalna bezbožnička samovolja Prepoznati Božiju volju Ramazan, ljepša strana svijeta S druge strane Šansa – kao otvoren prozor Slon u dnevnom boravku Šta ostavljamo u emanet jedni drugima? Šućurica Sukob (ideja) Suze u očima vs. Mržnja u srcima Svekolika izvinjavačka Tri krezuba U službi velikosrpske politike Urednik Amarildo Gutić prelazi crtu Volio bih da griješim, doista! Vrata otključana „Koga sada voli Angelina Joli?” „Pješke” – druge nam nejma „Psetokratija”
(rijasetba)