Godišnjica katastrofe u Fukušimi: Majke mole kćerke da ne rađaju djecu

“Vladin portparol uporno govori da nema neposrednih posljedica po zdravlje”, kaže ova 48-godišnja vaspitačica. “On ne priča o tome šta će biti 10 ili 20 godina kasnije. Vjerovatno misli da su ljudi iz Fukušime budale”.

Ota svakog dana uzima pilule za pospješenje metabolizma u nadi da će uspjeti da izbaci radijaciju iz tijela. Da bi ograničila izlaganje radioaktivnim česticama, satima putuje kako bi kupila povrće koje nije uzgajano u blizini. Mjesečno troši 10.000 jena (125 dolara) na flaširanu vodu, prenosi Tanjug.

Ne preduzimaju svi slične mjere, ali među stanovnicima Fukušime preovladava osjećanje nelagode. Neki su se odselili, a svi znaju da žive sa nevidljivim neprijateljem, prenosi AP.

Radijacija i dalje curi iz sada zatvorenog nuklearnog postrojenja, iako u mnogo manjoj mjeri nego poslije prošlogodišnjeg zemljotresa i cunamija, a njene posljedice će se znati tek za koju godinu.

Neizvjesnost rađa strah. I dok neki stručnjaci tvrde da je rizik prilično nizak za one koji žive dalje od 20 kilometara od fabrike, ljudi i dalje pokušavaju da se zaštite time što ograničavaju unos lokalno uzgajane hrane, ne zadržavaju se u “crvenim” zonama radijacije poput smetljišta i periodično odlaze van pogođene oblasti.

Rizik je mnogo veći za djecu i niko ne zna koji je nivo izloženosti bezbjedan. Ono što je jasno je da će Fukušima biti pokazatelj posljedica dugoročne izloženosti niskoj radijaciji.

Više od 280.000 ljudi živi u Fukušimi. Neki su otišli, a mnogi žive u okolnim gradovima.

“Ljudi su na smrt preplašeni”, kaže predsjedavajući UN komiteta za efekte atomske radijacije Wolfgang Weiss. “Svi očekuju odgovor na pitanje koliko je loše a mi ga nemamo”.

Ne pomaže ni to što je vlada samo dala najoptimističniji scenariju u pokušaju da izbjegne masovnu paniku. Skepticizam je samo porastao kada je savjetnik za zdravlje za prefekturu Fukušima, Shunichi Jamashita navodno rekao da je izloženost 100 milisiverta radijacije godišnje bezbjedna.

Studije su pokazale da rizik od raka postoji sa godišnjom izloženošću radijaciji od 100 milisiverta ali statistike o nižoj izloženosti ne postoje, odnosno stručnjaci ne mogu sa sigurnošću da kažu da li je bezbjedno ili jednostavno veza sa rakom nije dokazana.

U Fukušimi i oblastima izvan 20 kilometara široke zone evakuacije, godišnja izloženost je 20 milisiverta u nekim oblastima, do 50 u drugim.

Prije katastrofe, ljudi u ovoj oblasti bili su izloženi 1 milisivertu radijacije godišnje. Primjera radi u SAD ta izloženost je 3 milisiverta.

Zbog kontroverze, Jamashita je zaradio nadimak “Gospodin 100 Milisiverta” a mnogi su izgubili povjerenje u vladu.

Priroda prijetnje se mijenjala. Prvo je bila prijetnja izloženosti visokim nivoima radijacije, da bi rizik kasnije ostao ali stopa radijacije opala. Ovih dana, glavna opasnost je manje očigledna ali prilično realna – konzumiranje kontaminirane hrane i vode i unošenje radioaktivnih čestica. Radioaktivni materijal se sakuplja na đubrištima gdje kiša prikuplja čestice i nanosi ih.

Rizik je kumulativan. Radioaktivnost u nečijem tijelu nagomilava se svakodnevnim konzumiranjem kontaminirane hrane, dužim boravkom u ugroženim mjestima.

Zbog svega toga, škole su ograničile aktivnosti napolju, a na svakom ćošku nalaze se mjerači stope radioaktivnosti. U lokalnim bolnicama, stotine ljudi čeka na mjerenje nivoa radioaktivnosti u tijelu.

Poslije katastrofe u Černobilju 1986. više od 6.000 slučajeva raka tiroidne žlijezde koji su povezani sa radijacijom prijavljeno je među djecom i adolescentima. UN komitet tvrdi da je izloženost jodu niža u Fukušimi nego što je bila u Černobilju ali su roditelji zabrinuti jer se slučajevi raka poslije nesreće 1986. nisu pojavili nekoliko godina.

(Vijesti.ba)