Na 80 fakulteta i 2 više škole u BiH studira 140.000 studenata. Gdje će se zaposliti kad završe !?

Zbog poboljšanja kvaliteta obrazovanja pokrenut je i proces akreditacije visokoškolskih ustanova.

 Međutim, iako je bilo predviđeno da se ovaj proces završi još 15 augusta prošle godine on je u mnogim segmentima tek na početku, bar kad je riječ o visokoškolskim ustanovama ali i o nadležnim ministarstvima.

Novi rok za završetak procesa još nije poznat.

O tome šta podrazumjeva akreditovanje, te obavezama za učesnike u ovom procesu, razgovarali smo sa Slavicom Škoro, stručnim saradnikom za odnose s javnošću Agencije.

“Okvirnim zakonom u Bosni i Hercegovini određena je obaveza akreditacije visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini. Akreditacije je postupak u kojem se, na bazi spoljašnje revizije utvrđuje usklađenost rada visokoškolske ustanove ili studijskog programa s kriterijumima i unaprijed utvrđenim standardima. Akreditacija je metodologija osiguranja kvaliteta široko rasprostranjena u Evropi i praktično na svim kontinentima na kojima se odvija visoko obrazovanje”, ističe Škoro.

FENA: Kako se određuje stupanj kvaliteta visokoškolskih institucija i koje su obaveze ovih institucija u ovom procesu?

Škoro: Osiguranje kvaliteta prema načelima Bolonjskog procesa određeno je jedinstvenim evropskim standardima sadržanim u dokumentu „Standardi i smjernice za osiguranje kvalitete u Evropskom prostoru visokog obrazovanja“ koji su donijeli ministri obrazovanja u Bergenu 2005. godine. Sistemi za osiguranje kvaliteta u zemljama potpisnicama Bolonjske deklaracije moraju biti usklađeni sa zajedničkim Evropskim standardima i smjernicama koji propisuju model od četiri koraka i to samoevaluaciju, koju provodi visokoškolska ustanova (izrada samoevaluacionog izvještaja), posjeta visokoškolskoj ustanovi nezavisne komisije stručnjaka, objavljeni izvještaj komisije stručnjaka o eksternoj evaluaciji i naknadne aktivnosti koje provodi visokoškolska ustanova prema preporukama Komisije iz Izvještaja o eksternoj evaluaciji.

FENA: Koje su obaveze Agencije u ovom procesu i koji još segmenti učestvuju u procesu akreditacije?

Škoro: Prema odredbama kantonalnih zakona o visokom obrazovanju, Zakona o visokom obrazovanju Republike Srpske i Zakona o visokom obrazovanju u Brčko distriktu BiH, zahtjev za akreditaciju se podnosi nadležnim organima kantona, Republike Srpske i nadležnom odjeljenju Brčko distrikta BiH.

Po prijemu zahtjeva visokoškolskih ustanova za akreditaciju i utvrđivanja osnovanosti i urednosti takvog zahtjeva, navedeni nadležni organi dostavljaju Agenciji prijedlog za imenovanje Komisije stručnjaka za ocjenu i reviziju kvaliteta određene visokoškolske ustanove, odnosno studijskog programa.

Agencija imenuje Komisiju stručnjaka. Na osnovu mišljenja Komisije stručnjaka koja vrši ocjenjivanje i reviziju kvaliteta visokoškolske ustanove, odnosno svakog studijskog programa koji se izučava na visokoškolskoj ustanovi, Agencija daje preporuku o akreditaciji visokoškolske ustanove koja se dostavlja navedenim obrazovnim organima koji donose rješenje o akreditaciji.

U daljem postupku, nadležni obrazovni organi Agenciji dostavljaju rješenje o akreditaciji radi upisa visokoškolske ustanove u Državni registar akreditovanih visokoškolskih ustanova u Bosni i

Hercegovini koji vodi Agencija.

U postupku akreditacije, pored visokoškolskih ustanova učestvuju nadležna ministarstva obrazovanja, komisije stručnjaka i Agencija. Izvršavajući zakonom propisane nadležnosti, Agencija je preduzela brojne aktivnosti s ciljem pripreme za akreditaciju. Agencija je donijela Kriterijume za akreditaciju visokoškolskih ustanova, zatim Kriterijume za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka i u javnoj proceduri utvrdila listu od 334 domaća i međunarodna stručnjaka koji ocjenjuju i obavljaju reviziju kvaliteta i daju preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa.

Na ovoj listi su četiri kategorije stručnjaka, predstavnici akademske zajednici u BiH, međunarodni stručnjaci, predstavnici privrede i prakse i studenti, a Agencija je izvršila treninge ovih eksperata u okviru ESABiH Tempus projekta.

Kako je osiguranje kvaliteta nova praksa u visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, Agencija je kontinuirano radila na jačanju svijesti o važnosti uvođenja osiguranja kvaliteta na visokoškolskim ustanovama putem organizovanja sastanaka, radionica i konferencija za učesnike u postupku akreditacije, od nadležnih ministarstava do visokoškolskih ustanova.

Agencija je, takođe, donijela Pravilnik o vođenju državnog registra akreditovanih visokoškolskih ustanova, Instrukciju o načinu ocjenjivanja usklađenosti Rješenja o akreditaciji sa kriterijumima i standardima za akreditaciju, te Odluku o normama kojima se određuju minimalni standardi u oblasti visokog obrazovanja. Donošenjem ovih dokumenata, Agencija je završila legislativni okvir za akreditaciju iz svoje nadležnosti.

FENA: Kako se definira kvalitet nastavnog procesa kao jedan od segmenata potrebnih za akreditaciju Visokoškolske ustanove? Koje konkretno pokazatelje trebaju Fakulteti izvoditi?

Škoro: Visokoškolske ustanove će morati dokazati i ispunjenost devet kriterijuma za akreditaciju i to: razvoj i strategija visokoškolske ustanove; upravljanje i unutrašnje osiguranje kvaliteta;  procedure za osiguranje kvaliteta studijskih programa;  procedure za ocjenjivanje studenata; ljudski resursi;  kvalitet fizičkih resursa;  informacioni sistemi; prezentacija informacija za javnost;  međunarodna saradnja.

BiH kriterijumi za akreditaciju razvijeni su uz pomoć projekta Savjeta Evrope i vrhunskih evropskih eksperata iz ove oblasti koji su nekoliko puta boravili u BiH i radili sa osobljem Agencije i predstavnicima univerziteta iz BiH na izradi ovog dokumenta. Koliki je nivo ispunjenosti kriterijuma za akreditaciju, biće poznato tek nakon što komisije stručnjaka izvrše posjete visokoškolskim ustanovama i urade svoje izvještaje.

Nakon toga slijede intenzivne aktivnosti na visokoškolskim ustanovama na uklanjanju nedostataka, unapređenju kvaliteta, ispunjavanju preporuka komisija, uključenju studenata u osiguranje kvaliteta i sve druge aktivnosti koje su sastavni dio i temelj današnjeg funkcionisanja Evropskog prostora visokog obrazovanja.

FENA: Šta je s rokovima za akreditaciju koji do sad nisu ispoštovani? Kako će do zvanične akreditacije funkcionisati visokoškolske ustanove?

Škoro: Što se tiče akreditacionih rokova, podsjećam da postojeće visokoškolske ustanove dobijaju privremenu akreditaciju od nadležne institucije.

U privremenoj akreditaciji određuje se rok u kojem će se obaviti akreditacija svakog pojedinog programa koji se izučava na tim visokoškolskim ustanovama, a sve u skladu sa kriterijumima I procedurama za akreditaciju.

U drugom stavu ovog člana navodi se da će akreditacija biti obavljena u period od dvije godine od dana stupanja na snagu ovog zakona, odnosno kasnijim izmjenam ovaj rok je produžen na četiri i on je istekao sa 15. augustom prošle godine.

Treba istači da je akreditacija postupak u kojem učestvuje više učesnika, visokoškolske ustanove, nadležna ministarstva, komisija stručnjaka I Agencija.

Kako se akreditacija odvija po modelu od četiri koraka, u širem smislu proces akreditacije je već započeo jer ustanove provode samoevaluaciju i završili su ili završavaju izvještaje o samoevaluaciji. Dakle, slijede ostale faze ovog postupa posjeta komisije visokoškolskim ustanovama, izvještaj i naknadne aktivnosti .

Dakle, zahtjevi za akreditaciju se podnose nadležnim obrazovnim vlastima, a prva nadležnost Agencije za postupanje je „imenovanje komisije stručnjaka na osnovu prijedloga nadležnih obrazovnih vlasti u pogledu izbora stručnjaka s utvrđene liste stručnjaka“, ističe Slavica Škoro Stručni savjetnik za odnose s javnošću Agencije za visoko obrazovanje i kontrolu kvaliteta.

Škoro je naglasila da student ne bi ni smjeli ni trebali ispaštati zbog nepoštivanja rokova u procesu akreditacije .

Ono što je svakako pohvalno kad je riječ o akreditovanju visokoškolskih institucija je činjenica da je riječ o procesu koji traje. Što znači da će ove ustanove trebati kontiuinaro da podnose izvještaju da zadovoljavalju  standarde kvaliteta. Tako da će se ukoliko žele zadržati svoje pozicije, a i studente, morati prilagođavati nekih osnovnih kvalitativnih standarda. Što će nadamo se uticati i na kvalitet visokog obrazovanja.

Bosna i Hercegovina do 2015. godine planira udvostručiti broj mladih ljudi koji upisuju fakultete. Ovaj ambiciozan plan zacrtan u strategiji razvoja obrazovanja, unaprijed je osuđen na propast. Trenutačno BiH nema pouzdane podatke, ali se procjenuje da tek oko sedam posto građana ima više ili visoko obrazovanje, što je znatno ispod europskih standarda. To je čak trostruko manje nego u Sloveniji, a dvostruko ispod postotka visokoobrazovanih stanovnika susjedne Hrvatske. Osim tradicije, u prilog nam ne idu niti trenutačni pokazatelji o broju mladih ljudi koji studiraju. Između 15 i 20 posto mladih koji završe srednju školu odlučuju se na nastavak školovanja, a bh. vlasti planiraju da se taj broj do 2015. godine podigne na 32 posto.

Nema kapaciteta

Od toga nema ništa, jer postoje objektivne zapreke za realizaciju tako ambicioznih ciljeva. Naime, BiH nema dovoljno smještajnih i kadrovskih kapaciteta za visoko obrazovanje. Trenutačno imamo ukupno 40 visokoškolskih ustanova, od čega je 30 privatnih, uglavnom viših škola. Broj studenata je oko 140 tisuća i to je, čini se, maksimum koji bh. fakulteti mogu primiti u ovom trenutku.

Rade na dva mjesta

Službeno mi imamo oko 5.000 članova akademskog osoblja, a stvarni broj je oko 4.000, jer mnoga sveučilišta prijavljuju kadrove koji su angažirani i na drugim sveučilištima. -Nemoguće je povećati značajnije broj studenata, jer nemamo dovoljno kapaciteta. Potrebne su milijunske investicije, uključujući i investicije u kadrove, a poznato je da je to dugoročna investicija. Potrebno je više godina da bi se proizveo jedan doktor znanosti. Jasno je da trebamo te investicije, ali one nigdje nisu planirane. Prostorne i kadrovske investicije su preduvjet. Neophodno je povećati broj studenata, ali to nije moguće za četiri godine, a ni za 15, ako ne uslijede velike investicije. Na žalost, ni privatni sektor nije donio investicije, kaže Boris Ćurković, zamjenik ravnatelja Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete u BiH. Zbog toga se može očekivati daljnja stagnacija, ako ne i nazadovanje po ovom pitanju.

(rtvtkba)