Prepreke na putu islamskog preporoda – podjele i sukobi

Uzvišeni Allah nas je upozorio na posljedice i ozbiljnost problema koji se zove podjeljenost, te je potrebno obratiti pažnju na ovu pojavu, a sve to zarad jedinstva i budućnosti ovog ummeta. Milostivi o tome kaže slijedeće: „ i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je , zaista, na strani izdržljivih:“ (Al- Anfal; 46) Toliko željena renesansa sigurno neće doći sve dok se ne okupimo i kao takvi krenemo prema zajedničkom nam cilju. Zbog toga tvrdim da renesansa neće doći sa međusobnim sukobima, niti ćemo ostvariti uspjeh sa beskrajnim podjelama. Zar ćemo dozvoliti da se sada, nakon što smo izvojevali veliku pobjedu tako što smo otjerali stare, tiranske vlade, podjelimo i krenemo u međusobne sukobe?  Zar to ne bi značilo da je šehidska krv zalud tekla ulicama? Zar to ne bi značilo da smo doživjeli nauspjeh u našem putu ka preporodu islamskog ummeta?

 Nuspjeh će zasigurno proisteći iz sukoba i međusobnog neslaganja. Zbog toga nam uvjek mora biti na umu ajet u kojem nam Allah poručuje: „Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali , miliošću Njegovom, braća!“ (Ali Imran; 103) Ovo je Allahova zakonitost koja se ne mjenja: „U Allahovim zakonima ti nikada nećeš naći promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja!“ (Fatir; 43) Bratstvo, spomenuto u ajetu sure Ali Imran, u izgradnji preporoda o kojem pričamo, nije ništa drugo do sudjelovanje u formiranju jedne platforme, zasnovane na međusobnom razumijevanju, savjetovanju, suradnji itd. Ovakva platforma bi trebala biti čista od bilo kakvih podjela, odvajanja, kontradiktornosti, te bi kao takva bila daleka od bilo kakvog neuspjeha, slabosti i podložnosti u političkom, ekonomskom, društvenom, naučnom, kulturnom, umjetničkom i svakom drugom smislu.

Kako će ummet prevazići negativna razilaženja?

Razilaženje je neizostavni dio ljudske prirode. Međutim, nipošto ne smije da bude razlogom sukoba i podjela. Zbog toga, na nama je da savladamo tehniku razumijevanja razlike mišljenja. Ukoliko uspijemo u tome, ta vještina će nam pomoći da ne padamo u zamke koje vode ka podjelama i sukobima.

Razilaženje koje vodi do podjela, neprijateljstva i mržnje će razbiti zajedništvo i pobjednički duh. Rasturit će vezu između ljudskih srca i onda će jedni druge početi vrebati i smišljati spletke. To su prvi znaci slabosti i nefunkcionalnosti određene zajednice. Naravno, kao posljedica pretjerivanja u zastupanju mišljenja se javlja nemogućnost slaganja i u najprostijim stvarima, nesposobnost da se prihvati poraz uprkos jačini dokaza, težnja za pobjedom u dijalogu nebirajući sredstva, gaženje čovjekovog dostojanstva i na kraju kao rezultat svega vidimo cjepanje jedinstva. Krajnji rezultat, odnosno cijepanje ummeta je naprosto kazna od Allaha. Sve počinje raspravom odnosno davanjem  značaja besmislicama u odnosu na krucijalna pitanja i traženjem tačaka oko kojih se ne slažemo u odnosu na one oko kojih smo se složili. Zato nas Muhammed, s.a.v.s., opominje na opasnost od prepiranja: „Nikoga Allah nije odveo u zabludu, nakon što mu je na pravi put ukazao, sve dok se nije upustio u raspravu!“

Dakle, potrebno je da se srca ujedine bez obzira na broj različitih mišljenja o jednoj te istoj stvari. Naravno, ovdje mislim na one stvari o kojim nije došla izričita naredba ili zabrana. Potrebno je također da se ljudi udalje od svojih strasti, jer ta ljubav može zasjesniti realno i objektivno razmišljanje, bez obzira da li se radi o idejama i mišljenjima ili postupcima. To je ono čemu je imam El-Benna težio svakog trenutka. Znao je ovaj čovjek da će jedinstvo rušiti sve prepreke i da će takvo društvo imati izgleda da ostvari svoju renesansu. Ne samo to, imam je tražio od svojih sljedbenika da svaki dan ponavljaju riječi : „Gospodaru moj, ti znaš da se ova srca nisu srela osim zbog ljubavi prema tebi i znaš da se nisu sastala osim da ti budu poslušna i nisu se ujedinila osim da se odazovu tvome pozivu i nisu se, Gospodaru naš, obavezala osim da uzdignu tvoj vjerozakon!“  Ovo susretanje, sastajanje, pokornost, ujedinjenje i obavezivanje su formula koja će izgraditi prave ljude „Er-Ridžal“. Takva skupina će nas dovesti do renesanse koju naš narod već dugo čeka, a ta želja je pogotovo isplivala nakon oslobađanja našeg naroda od tiranskih okova.

Jasno je da samo pravilan odgoj može dovesti do napretka. Takvom odgoju nas uči naš Poslanik, s.a.v.s., kada kaže: „Vjernici su  kao različiti dijelovi građevine, jedan podržava drugog.“ Onda je pokazao na šta je mislio tako što je isprepleo svoje prste. (Muttefekun alejhi) Pravilan odgoj najbolje možemo vidjeti ako posmatramo kako je Muhammed, s.a.v.s., ujedinio muhadžire i ensarije. Uvijek je nastojao, alejhisselam, da uništi i najmanji dio podjeljenosti između ove dvije grupe: „Ostavite se toga, to je od džahilijjeta!“, misleći na džahilijjetski nacionalizam, govorio je Poslanik, s.a.v.s., dodavajući „to je poganluk!“ (Muslim) Upozorio nas je alejhisselam na sve što vodi sukobima: „Ne zavidite jedni drugima, ne natječite se međusobno, ne mrzite jedni druge, ne okrećite leđa jedni drugima i ne dozvolite nikome od vas da izda nekoga. Budite Allahovi robovi, braća.!“ (Muttefekun alejhi) Dodajmo ovome i riječi Uzvišenog: „I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kad su im već jasni dokazi došli,- njih čeka patnja velika.“ (Ali Imran; 105)

Pravo razumjevanje islama eliminira bilo kakve sukobe

Ispravno razumjevanje islama i korištenje razuma u tom smjeru, osigurati će vjerniku životni sistem imun na bilo kakve podjele i sukobe. Pogledajmo šta Kur’an kaže o tome: „Ti misliš da su oni složni, međutim, srca su njihova razjedinjena, zato što su oni ljudi koji nemaju pameti.“ (Al-Hašr; 14) Kao što vidimo razjedinjenost srca će se desiti ukoliko postoji slabost u razumjevanju istina, pogotovo vjerskih, a samim tim i svrhe življenja. Dakle, što se prije klonimo razilaženja i naše vrijeme budemo koristili korisno, to je manje jazova koji nas dijele i bit ćemo jedinstveniji. Kao takvi ćemo našu kulturu zasnovati u svjetlu islama, izvedenu iz Kur´ana i prakse Muhammeda, s.a.v.s. Kao takvi ćemo lične interese podrediti interesima ummeta. Budemo li jedinstveni bez problema ćemo savladati sve uzroke naše slabosti i niko neće uspjeti da nama vlada kao što je to bio slučaj u bliskoj prošlosti. Tako ćemo očistiti naša društva od svih vrsta fesada i neznanja. Tada ćemo imati idealne uslove za napredak u svakome smislu.

Pod ovakvim okolnostima ummet ima mogućnost da poboljša svoje ekonomske sisteme i povrati svoj suverenitet i izgubljeni kredibilitet, te ostvari naučno-tehničke uslove  za preporod. Vjerujem da ne bi prošlo mnogo vremena a četvrtina zemaljske kugle, koliko zauzimaju islamske zemlje, bi bila primjer mira, spokoja i ljudskih prava zasnovanih na pravdi i slobodi. Naš Poslanik, s.a.v.s., kao najbolji primjer, svojim stalnim naporima, je pokazao kako se dolazi do jedinstva. Nije potrebno napominjati njegove rezultate u prvoj islamskoj državi -Medini, ali je zanimljivo da je tome težio čak i prije poslanstva. Primjer postavljanja Crnog kamena nam to najbolje pokazuje, obzirom da je upravo on predložio da ovaj kamen postave  istodobno predstavnici svih plemena i time sačuvao jedinstvo u tadašnjoj Meki. Također, zanimljivo je da su predstavnici tih plemena tada bili nevjernici, a ni Muhammedu, s.a.v.s., još nije bila spuštena Objava, ali su uprkos tome prihvatli ovakvu arbitražu. Time zaključujemo da tadašnje mekansko društvo nije htjelo propustiti šansu za jedinstvom, što znači da je težnja ka ujedinjenju i u prirodi čovjeka. U prilog tome ide i činjenica da je Poslanik, s.a.v.s., jedne prilike svojim ashabima prepričavao događaj iz predislamskog doba kada je zajedno sa mekanskim predvodnicima učestovao u donošenju odluke o pomaganju onih kojima je učinjena nepravda. Nakon što je primio poslanicu, alejhisselam je o ovome sporazumu rekao: „ Da mi sada bude predočena ova odluka, ja bih pristao na nju“

Na kraju, draga braćo:

Na nama je da prevladamo ovu prepreku uključujući jaku volju i odlučnost. Želim da vas podsjetim na riječi imama El-Benne: „Okolnosti su htjele da živimo u vrijeme kada je društvo u stalnim sukobima. U tim sukobima pojeđuje onaj koji ima više snage i moći. Također, okolnosti su htjele da se suočavamo sa rezultatima nepravilne prošlosti. Nažalost, naša generacija ispija gorčinu grešaka koje su počinili oni prije nas. Mi smo ti koji moraju popravljati pukotine i ispravljati iskrivljeno. U isto vrijeme moramo spašavati sebe i svoju djecu i raditi na oporavku našeg ponosa i slave, te oživljavanju našeg vjerskog učenja i kulture. Okolnosti su, također, htjele da spašavamo ummet koji je napadnut sa svih strana…“

„Kada se ummet nađe u situaciji u kojoj se našao naš, kada postoji obaveza rada za taj ummet kao što je naša obaveza, onda nemamo pravo da se prepustimo događajima i da se samo nadamo i očekujemo. Na pripadnicima tog ummeta je da se spreme za dugotrajnu borbu između dobra i zla, korisnog i štetnog, ispravnog i pogrešnog. Ti ljudi moraju znati da je džihad nastao od džuhda (truda), a džuhd, opet, od umora i patnje. Udobnosti i odmora nema sve dok Allahova riječ ne bude u potpunosti gornja. Neka je spas i mir posljednjem Božijem poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s.,  njegovoj porodici i časnim ashabima!

Autor: Muhammed al Badia, Vrhovni vođa Muslimanske braće

(akosba)