Ovaj izvještaj bavi se problemima kao što su rasizam, neisplate plata igračima, korupcija, nasilje, namještanje utakmica i odvojeno treniranje.
Istraživanje, koje je provedeno u oktobru i novembru prošle godine, obuhvatilo je 12 država: Bugarsku, Hrvatsku, Češku, Grčku, Mađarsku, Kazahstan, Crnu Goru, Poljsku, Rusiju, Srbiju, Sloveniju i Ukrajinu.
Većina od 253 profesionalnih igrača koji igraju u Hrvatskoj nisu isplaćivani u skladu sa ugovorima, većina ih je primio platu nakon tri mjeseca roka (60,3 posto), neki nakon šest mjeseci (27,2 posto), a njih 11,9 posto je moralo čekati i više od pola godine kako bi dobili platu.
Najveći problemi profesionalnih igrača u Hrvatskoj su neisplate plata, odvojeno treniranje, zastrašivanje i zlostavljanje, no sve više se javlja slučajeva rasizma, nasilja i namještanja utakmica.
Većina od 253 profesionalnih igrača koji igraju u Hrvatskoj nisu isplaćivani u skladu sa ugovorima, većina ih je primio platu nakon tri mjeseca roka (60,3 posto), neki nakon šest mjeseci (27,2 posto), a njih 11,9 posto je moralo čekati i više od pola godine kako bi dobili platu.
Ovo znači da su tri igrača od 22 tokom utakmice u Hrvatskoj plate čekali najmanje šest mjeseci.
Više od polovine (52,2 posto) profesionalnih nogometaša u Hrvatskoj su samozaposleni. Ovo znači da ih neisplate više pogađaju od ostalih, jer sami plaćaju doprinose, poreze i socijalnu zaštitu.
Pritisak na igrače
Odvojeno treniranje je drugi veliki problem u hrvatskom nogometu. Više od 17, posto ispitanih u istraživanju FIFPro-a je napisalo kako su bili natjerani da sami treniraju.
Za ovakav tretman postoji nekoliko razloga, no većinom se radi od tome da klub stvara pritisak na igrače da produže ili prekinu ugovor.
Nogometaši u Hrvatskoj su naveli kako im je i nasilje ozbiljan problem, njih 8,5 procenata je kazalo kako su bili žrtve ove pojave. Većinom su bili meta navijača (57,3 posto), ali i klupskih zvaničnika (28,6) i trenera (14,3 posto).
„Tražio sam 200 kuna za gorivo, ali ni to nisam dobio, pa sad tražim od oca da mi da novca za putne troškove. Umjesto da se radujem što ću igrati, ja sam se razbolio i trener me izbacio. Sada se pitam kako se ovo moglo desiti, ovo nije sramota samo za Karlovac već i za hrvatski nogomet“, rekao je Adis Stambolija za FIFPro.
Prema rezultatima istraživanja, problem sa namještanjem utakmica je manje prisutan, no 5,2 posto igrača je dobilo ponudu o namještanju meča.
Adis Stambolija (28), prošle godine je bio igrač sredine terena hrvatskog prvoligaša Karlovca, a jednom je prilikom morao spavati u svlačionici jer mu klub nije isplaćivao platu, pa je ostao bez novca i smještaja.
Stambolija devet mjeseci nije dobijao platu niti novac za smještaj i druge životne troškove.
Iako je Karlovac prvi klub u Hrvatskoj koji je potresao štrajk, Nogometni savez Hrvatske mu je izdao licencu za takmičenje u Prvoj ligi. Klub nije u situaciji da ispuni svoje obaveze ka igračima, a ni prema državi.
‘Sramota za nogomet’
Stambolija nije imao novca za gorivo, niti za iznajmljivanje stana, te se razbolio i završio na hitnoj pomoći zbog bolova u prsima i stresa.
„Renta moga stana je 2.400 kuna mjesečno. Dogovorio sam se s menadžerom da on plaća pola te sume, ali ja nisam mogao doplatiti ostatak. Prije dvije sedmice sam spavao u svlačionici, vlasnik stana me je izbacio na ulicu, kao i moju ženu sa kojom sam se vjenčao prije mjesec i po“, kazao je nogometaš dok je igrao za Karlovac.
Od tada je svakodnevno putovao iz Bosanske Krupe, koja je 110 kilometara udaljena od Karlovca.
„Tražio sam 200 kuna za gorivo, ali ni to nisam dobio, pa sad tražim od oca da mi da novca za putne troškove. Umjesto da se radujem što ću igrati, ja sam se razbolio i trener me izbacio. Sada se pitam kako se ovo moglo desiti, ovo nije sramota samo za Karlovac već i za hrvatski nogomet“, rekao je Stambolija za FIFPro.
„Još uvijek sam dobar i snaći ću se, no žao mi je nekih momaka iz tima koji sada nemaju novca da kupe hljeb, nemaju ni euro u novčaniku. Znate li kako izgleda kada se mi nađemo na treningu? Povadimo sve novca što imamo i brojimo da li možemo kupiti po kafu ili sendvič. Jedan od momaka, neću govoriti imena, ima veoma bolesnu majku. Ne može je posjetiti jer nema novca za gorivo, pa zar to nije tuga?“
Dodao je kako je uprava Karlovca kaznila igrače koji su stupili u štrajk, nazvavši ih „izdajnicima“, te da Hrvatski nogometni savez nije ništa uradio da riješi njihove probleme. Ove godine on igra za bh. premijerligaša Rudar iz Prijedora.
Kašnjenje isplata
Plate su najveći problem i u crnogorskom nogometu. U anketi su učestvovala 142 profesionalna igrača koji igraju u Crnoj Gori, a svega šest posto njih je dobilo platu na vrijeme. Ilustracije radi, samo jedan od 22 igrača na utakmici u Crnoj Gori je plaćen u roku.
Prema riječima 87,6 posto ispitanih, plate su kasnile zato što klub nije imao novca, slično kao i u hrvatskim slučajevima.
Drugi razlozi koje su navodili igrači u Crnoj Gori su: „klub je želio da pristanem na manju platu“ (6,6 posto) i „klub je želio da odem“ (5,8 posto).
Tokom ankete naveden je još samo jedan problem u Crnoj Gori, a to su odvojeno treniranje. Većina od 8,4 posto ovih slučajeva se desila zbog toga jer je klub želio da nogometaš raskine ugovor (83,3 posto slučajeva).
I nogometaši u srbijanskim takmičenjima imaju velike probleme za kašnjenjem isplata, sudeći prema odgovorima 287 ispitanika u istraživanju FIFPro-a.
„Šest mjeseci nisam dobio platu i tražio sam raskid ugovora od Nogometnog saveza Srbije. Nakon što sam predao zahtjev, finansijer kluba Nikola Džomba me je nazvao i rekao kako bih mogao biti ubijen ukoliko ne povučem zahtjev. Bilo me je strah jer je on bio u Srbiji poznat kao čovjek spreman na sve. Medijima sam rekao kako ću se politi benzinom i zapaliti ispred zgrade saveza zbog kriminala u srbijanskom nogometu. Liječio sam se, roditelji i prijatelji su mi pomogli pa nisam izvršio samoubistvo“, izjavio je Rodoljub Marjanović.
Veliki procent nogometaša (42,6 posto) nije primilo platu na vrijeme, a 26,5 posto iz ove grupe je čekalo novac više od tri mjeseca. Prema 94,8 posto ispitanih, do isplata na vrijeme nije došlo zato što klub nije imao novca, dok je uprava od 3,4 posto njih tražila da pristanu na manju platu od ugovorene.
Namještanje utakmica je veliki problem u Srbiji, gdje je 5,3 posto nogometaša je priznalo kako im je ponuđeno da učestvuju u namještanju ishoda meča, dok je 18 posto ispitanih kazalo kako su svjesni namještanja utakmica u srbijanskom prvenstvu.
Džombine prijetnje
Srbijanski klubovi koriste brojne načine kako bi stvorili pritisak na igrače. Odvojeno treniranje je spomenuto u 4,3 posto slučajeva, zastrašivanje i zlostavljanje u pet posto, a nasilje od strane uprave ili trenera je navelo 2,1 posto igrača.
Veoma zanimljiva priča je i ona Rodoljuba Marjanovića (23) koji je prije nekoliko godina potpisao ugovor sa Hajduk Kulom.
„Šest mjeseci nisam dobio platu i tražio sam raskid ugovora od Nogometnog saveza Srbije. Nakon što sam predao zahtjev, finansijer kluba Nikola Džomba me je nazvao i rekao kako bih mogao biti ubijen ukoliko ne povučem zahtjev. Bilo me je strah jer je on bio u Srbiji poznat kao čovjek spreman na sve“, izjavio je Marjanović.
Dodao je kako je Džomba „bio vojnik tokom rata u Hrvatskoj kada je bio oficir u Arkanovoj jedinici za koju se govorilo da je ubijala nevine civile“.
„Arbitražna komisija mi je odgovorila kako nema osnovu za prekid ugovora. Obratio sam se javnosti jer sam tada bio poznat igrač, no bio sam lošeg psihičkog stanja. Medijima sam rekao kako ću se politi benzinom i zapaliti ispred zgrade saveza zbog kriminala u srbijanskom nogometu. Liječio sam se, roditelji i prijatelji su mi pomogli pa nisam izvršio samoubistvo“, kazao je nogometaš.
“Petnaest posto igrača prisiljeno je da treniraju sami, odnosno odvojeno od momčadi, a 11,7 posto su žrtve nasilja koje je u 33 posto slučajeva inicirao klub, dok su 10,2 posto igrača bili žrtve zastrašivanja i zlostavljanja”, ističe FIFpro.
On se obratio sindikatu nogometaša koji mu je dao 500 eura za lijekove, te preuzeo vođenje procesa u Marjanovićevo ime.
„Nakon osam mjeseci dobio sam raskid ugovora. Želio sam napustiti nogomet, ali moje kolege, koje također imaju dosta problema, iskazali su mi podršku i nagovorili me da nastavim igrati. Sada sam u Drugoj ligi, somborskom Radničkom i dobro se osjećam. Nekad se prisjetim pakla kroz koji sam prošao. Sretan sam što sam dobio novu šansu i što se nisam ubio.“
Žrtve nasilja
Marjanović ističe kako javno govori o svom životu jer „na ovaj način mogu pomoći drugim igračima“.
„Sve više mladih napušta nogomet u Srbiji zbog kriminala”, zaključuje on.
FIFPro tvrdi da „od 3.357 nogometaša koji su htjeli sarađivati u istrazi, 41,4 posto nije dobivao platu na vrijeme” i navodi da je 11,9 posto nogometaša priznalo da im je nuđeno da učestvuju u namještanju utakmice.
„Više izgleda da mu se priđe s prijedlogom da sudjeluje u namještanju utakmice ima nogometaš koji čeka platu, a istraga je pokazala da broj igrača kojima je pristupljeno s takvim prijedlogom raste kako raste razdoblje bez plate“, navodi se u tekstu Crne knjige.
“Petnaest posto igrača prisiljeno je da treniraju sami, odnosno odvojeno od momčadi, a 11,7 posto su žrtve nasilja koje je u 33 posto slučajeva inicirao klub, dok su 10,2 posto igrača bili žrtve zastrašivanja i zlostavljanja”, ističe FIFpro.
To praktički znači da u svakoj momčadi koja iziđe na teren ima najmanje jedan nogometaš koji je žrtva nekog oblika fizičkog ili psihičkog nasilja, a “nogometaši koji su žrtve zlostavljanja postaju najranijivije mete korupcije”, navodi FIFpro u “Crnoj knjizi istočne Evrope”.
Izvor: Al Jazeera i agencije
(balkansaljazeeracom)