Turska: Cijena uklanjanja AKP-a

Laicistički krugovi su, uprkos mnogobrojnim unutrašnjim i međunarodnim protivljenjima i negodovanja, ipak na koncu pokrenuli sudski proces koji bi, ukoliko 11 sudija Ustavnog suda Republike Turske prihvate dokaze za optužbe koje je protiv vladajuće Partije pravde i razvoja (AKP) iznio javni tužilac Abdurahman Jalčinkaja, trebao rezultirati zabranom djelovanja ove partije..  i političkog angažmana njena 72 visoka zvaničnika; uključujući i predsjednika i premijera Turske Abdullaha Gula i Redžepa Tajipa Erdogana. Mnogi analitičari vjeruju da će rezultat pokrenutog sudskog procesa pred Ustavnim sudom biti izricanje zabrane djelovanja političke partije koja je osvojila dvije uzastopne natpolovične pobjede na slobodnim i demokratskim parlamentarnim izborima u Turskoj.

 Ovakav stav turskih analitičara je opravdan, jer je historija nedemokratske pojave zabranjivanja djelovanja političkih partija u Turskoj duga 45 godina i u tom periodu su do sada zabranjene 24 političke partije, a među kojima su i političke partije Refah i Fazilet čijom se nasljednicom smatra Partija pravde i razvoja. Samo je tokom perioda u kojem je Ustavnim sudom Republike Turske predsjedavao Jekta Ozden izrečena zabrana djelovanja za 13 političkih partija. Većina tih partija je zabranjena pod optužbama da su skrivale seperatističke namjere, a četiri političke partije su zabranjene pod optužbom za djelovanje protiv laicizma i Ataturkovog naslijeđa. Bivši šef Ustavnog suda, Ozden, aktivan je i danas i kao zakleti laicista ulaže maksimalne napore kako bi tursku javnost mobilizirao protiv, kako tvrdi, „prijetnje islamskih političara".

Činjenica je da je sučeljavanje laika u turskom pravosudnom sistemu sa islamistima i političarima koji nisu islamisti, ali u svome političkom djelovanju posjeduju svijet islamskog identiteta Turske, više ideološke nego partijske ili samo političke prirode. Aktualnu konfrontaciju laicističkih krugova u Turskoj sa moćnom proislamskom Partijom pravde i razvoja možemo smatrati još jednim poglavljem u laicističkoj borbi protiv religije, a nije malo ni političkih analitičara koji smatraju da bi ovaj sukob mogao biti i posljednji u tom nizu.

Također je činjenica i da je ovaj sukob do usijanja došao onog trenutka kada je Erdoganova partija odlučila ukloniti ustavnu zabranu prakticiranja islamskog načina odijevanja za žene, hidžaba, u obrazovnim ustanovama i administraciji Republike Turske. Nema sumnje da je upravo ta ustavna zabrana predstavljala jedan od najizraženijih primjera kršenja osnovnih ljudskih prava stanovnika Turske, i pogotovo muslimanki koje praktikuju hidžab. Međutim, laicistički zvaničnici i njihovi teoretičari su, uprkos upozorenjima Evropske unije i međunarodne zajednice, u aktu uklanjanja ustavne zabrane hidžaba prepoznali namjeru Partije pravde i razvoja da reformira ustavni poredak zasnovan na laicističkom uređenju države. Iako je neosporna činjenica da se uklanjanje zabrane hidžaba ne može dovesti ni u kakvu vezu sa laicističkim optužbama, oni ipak istrajavaju na sudskom procesu koji bi u konačnici trebao dovesti do uklanjanja AK Partije sa turske političke scene.

Laici su odmah nakon prošlogodišnje ponovljene pobjede AK Partije na izborima provedenim u proljeće i ljeto, a na kojima su turski birači u većini glasali za promjenu turske politike, odlučili nadmetanje sa AK Partijom prenijeti na drugi front, odnosno u sudnice i pravosuđe Republike Turske gdje još uvijek imaju znatan broj uticajnih pristaša. Uticaj koji imaju u pravosuđu im pomaže da osujete sve namjere islamističkih političara koji se zalažu za ispravljanje niza socijalnih nepravdi u Turskoj, uključujući i nepravdu koja se ogleda u onemogućavanju nastavka obrazovanja i stupanja u radni odnos u administraciji ženama koje praktikuju hidžab. Ustavni sud Republike Turske je ukinula odluku o ukidanju zabrane hidžaba koja je, samo par mjeseci ranije, donesena glasovima većine turskih parlamentarnih zastupnika.

Interesantno je da je tu odluku ukinula sudska instanca koja trenutno razmatra zahtjev javnog tužioca Abdurahmana Jalčinkaje o ukidanju Partije pravde i razvoja. Turski mediji ovih dana prate sjednice sudija Ustavnog suda, a istovremeno emituju i snimke iznenađenih djevojaka koje su zbog odluke tih istih sudija ostale ispred zatvorenih vrata turskih univerziteta. Naravno, zatvorenih vrata za njih koje praktikuju islamski hidžab. Također je interesantno da se laici u svojim nakanama ne obaziru ni na činjenicu da su odluke poput zabrane hidžaba na univerzitetima i u administraciji u potpunosti slične sa odlukama koje je donosio režim apartheida u Južnoj Africi, zabranjujući crncima da se obrazuju ili diskriminatorskih zakona nekada u Americi kada je crncima bilo zabranjeno da se voze u dijelu autobusa za bijelce ili da idu u toalet za bijelce.

Oštro protivljenje hidžabu laici su prvi put javno, jasno i nedvosmisleno ispoljili 1999. godine kada su, nakon mnogobrojnih pritisaka, donijeli jednoglasnu odluku o istjerivanju Merve Kavakči iz parlamenta Republike Turske zbog praktikovanja islamskog hidžaba, uprkos činjenici da je ona zastupnički mandat osvojila na izborima. Merve Kavakči je u javnost istupila i tokom proteklih nekoliko dana. Istakla je da je „prošlo vrijeme vladavine ideološkog ukusa jedne grupe u Turskoj" i da „laici ne mogu blokirati put turskog društva prema vjeri čak ako ih u tim namjerama budu podržale i zapadne zemlje". Ona je podsjetila da je više od 60% turskih birača glasalo za vladavinu religijskih vrijednosti i poštivanje hidžaba, te izrazila čuđenje da tu činjenicu ne mogu prihvatiti „oni koji se na turskoj političkoj sceni smatraju demokratama, laicima i progresnim političarima".

Interesantno je da je Mervi Kavakči zabranjeno političko djelovanje zbog hidžaba, a da je partija Fazilet, u čijem je članstvu bila, zabranjena pod istim optužbama sa kojim se danas suočava AK Partija premijera Erdogana. Sjetimo se da je partiji Fazilet tada zamjerano što ima islamski statut i program.

U svakom slučaju, ne treba zaboraviti da se turski Ustavni sud sada nalazi suočen sa sva tri nivoa vlasti koje je izabrao narod. Odluke parlamenta i vlade blokira i ukida, a predsjednika republike želi smijeniti u okviru sudskog procesa. Također, činjenica je da Ustavni sud neće moći ukloniti islamiste sa turske političke scene čak i da odluči ukinuti Partiju pravde i razvoja.

U slučaju zabrane i ukidanja AK Partije, proislamski orijentirani političari i intelektualci u Turskoj će vjerovatno formirati novu partiju pod novim liderstvom i izaći na izbore, baš kao što su činili i do sada. Međutim, tursko društvo danas brine koliko će skupo morati platiti opstanak na vlasti nekolicine laičkih moćnika i sa kakvim opasnostima bi se mogli suočiti građani Turske u slučaju da Ustavni sud uistinu odluči zabraniti vladajuću partiju. Na to su ovih dana aktivno upozoravali predstavnici raznih organizacija, drupšvenih grupa i političkih partija. Lider Partije Majka domovina je protekle sedmice upozorio da sudski proces koji se vodi protiv AK Partije predstavlja ozbiljnu prepreku na putu jačanja demokratije i provođenja neophodnih socijalnih reformi u Turskoj.

Poznati turski pravnik, prof. Midhat Sindžir, upozorio je da možda u slučaju pobjede AK Partije u ovom sudskom procesu nebi trijumfovala demokratija, ali da bi u slučaju zabrane te partije demokratija zasigurno bila poražena.
Tursko stanovništvo tok suđenja prati kao važan događaj čiji će krajnji rezultat odrediti budući put Republike Turske, a već mnogi u javnost istupaju sa izjavama u kojim je ovaj proces okarakterisan kao „pravni skandal". Stanovnici Turske su svjesni da bi nepovoljan rezultat ovog suđenja zasigurno blokirao put Turske ka Evropskoj uniji i jačanju odnosa i veza sa svijetom. To je, morate priznati, preskupa cijena.

Tekst je preuzet iz internet dnevnika Aftab / BHMuslimmonitor