Uskoro 108. nastavak suđenja “sandžačkoj grupi”: Ugljaninu ministarska fotelja, ostalima optužnica

0

Uskoro 108. nastavak suđenja

U montiranom procesu Bošnjacima se sudi za navodno stvaranje nezavisne države Sandžak

Suđenje grupi sandžačkih Bošnjaka, osumnjičenoj za navodno ugrožavanje teritorijalnog integriteta bivše SR Jugoslavije, nelegalno naoružavanje, formiranje paravojnih jedinica i pokušaj stvaranja nezavisne države Sandžak, 26. januara imat će svoj 108. nastavak!

Nova naredba

Ovaj montirani sudski proces koji je počeo davne 1993. godine presedan je svoje vrste. Prvooptuženi Sulejman Ugljanin, tadašnji i sadašnji lider Stranke demokratske akcije (SDA) Sandžaka, odmah je nakon podizanja optužnice odselio u Tursku, a za njim biva raspisana potjernica. U oktobru 1994. članovi “njegove” grupe osuđeni su na zatvorske kazne od jedne do šest godina.

Vrhovni sud Srbije u martu 1996., međutim, poništio je presudu suda u Novom Pazaru i cijeli slučaj vratio na ponovno suđenje. U junu iste godine prvooptuženi Ugljanin se vratio iz Turske, a proces je mirovao sve do marta 2001. godine. Tada je Vojislav Koštunica, bivši premijer Srbije, amnestirao Ugljanina, a ostalima je obnavljeno suđenje.

Predsjednik Srbije Boris Tadić 2008. amnestira posljednjeg optuženog Šemsudina Kučevića. Nakon toga Sulejman Ugljanin postaje ministar u Vladi Srbije, a Šemsudin Kučević njegov zamjenik.

Prema pouzdanim podacima do kojih smo došli, srbijanska ministrica pravde Snežana Malović prije dva mjeseca posjetila je Novi Pazar i izuzela ovaj predmet. 

Informacije kažu kako je kasnije stigla naredba da se u toku ove godine svi optuženi (naravno osim pomilovanih) moraju osuditi na onolike kazne koliko su bili u pritvoru pod istragom, kako bi država izbjegla plaćanje odštete ovim nevinim ljudima.

Kako je za “Dnevni avaz” rekao jedan od optuženih, Rifat Dupljak, oni su se u više navrata obraćali svim relevantnim institucijama u Srbiji, pa i samom predsjedniku Tadiću, iz čijeg kabineta je odgovoreno da je sudstvo u Srbiji nezavisno.

Dvojica umrla

– Obraćali smo se i zaštitniku građana Saši Jankoviću te svim značajnijim političkim partijama i ministrima, Sulejmanu Ugljaninu i Rasimu Ljajiću – kaže Dupljak i dodaje da su svi udostojili odgovoriti te izraziti žaljenje osim Ugljanina i Ljajića, koji nisu ni kurtoazno odgovorili da su primili pismo.

Sve vrijeme njihovog boravka u zatvoru mnoge porodice uhapšenih živjele su na ivici egzistencije, prepuštene same sebi i najbližim komšijama i rođacima koji su ih bukvalno hranili, dok se većina oko Ugljanina enormno obogatila.

Činjenica da postupak traje skoro 19 godina govori koliko srpski državni aparat i režim i dalje podsjeća na već davnu 1993. godinu, kada su ovi nevini ljudi hapšeni. Od tada do danas nestalo je i SR Jugoslavije i Državne zajednice SCG, ali i Ibrahima Fakovića i prof. Hajriza Kolašinca, koji su zvjerski prebijeni u novopazarskom i kraljevačkom zatvoru i od tih posljedica preselili su na ahiret. Danas su u teškom zdravstvenom stanju Hodo Jakupović i Zuhdija Hodžić.

Žele poručiti da nemamo naše institucije

Zekrija Hajrović, također jedan iz grupe optuženih, kaže da su oni odmah poslije hapšenja i stravične torture koju su preživjeli u kraljevačkom i novopazarskom zatvoru postali sredstvo nagodbi i političkih manipulacija između Slobodana Miloševića i kasnijih srpskih režima i Sulejmana Ugljanina.

– Milošević je želio da se što prije izrekne osuđujuća presuda kako bi srpskoj javnosti prikazao da su Srbija i Srbi ugroženi i iznutra, a pred međunarodnom zajednicom želio je da opravda represiju i iseljavanje sandžačkih Bošnjaka, jer, navodno, u Sandžaku postoje separatističke grupe. Ugljaninu je, međutim, odgovaralo da ostanemo što duže u zatvoru kako bi po arapskim zemljama i kod Bošnjaka širom Evrope prikupljao pare za uhapšene i njihove porodice – tvrdi Hajrović.

On ističe i kako država želi ovim procesom da stvara nesigurnost među Bošnjacima.

– Oni hoće da poruče kako u Sandžaku niko nije siguran i da mi, ustvari, i nemamo naše institucije ili političke organizacije koje bi stale uz svoj narod i zaštitile grupe ili pojedince koji su se nekada drznuli da pokažu kako neće ići kao ovce na klanje. Mi se danas osjećamo napušteni i zaboravljeni od svih tzv. bošnjačkih predstavnika i institucija -zaključuje Hajrović.

(dnevniavazba)

Leave a Reply