Normalan insan ostane zabezeknut i zatečen nakon gledanja tih pola sata sjevernokorejskog modela ispiranja mozga i peglanja javnosti. Frenetično unošenje i gestikulacije voditelja pri čitanju vijesti mogu ostaviti blaže oblike traume po mlađu djecu, pa treba biti oprezan. Elliot Ness bosanskohercegovačkog novinarstva Bakir Hadžiomerović je očigledno izgubio svaki kontakt sa realnošću i više nema objektivan uvid u ono što kreira na ekranu, kao ni u efekat koji ta medijska nakaza ostavlja na čovjeka koji to gleda. Njegova uobraženost i nadmenost jednostavno vrišti iz svakog priloga. Ostaje samo pitanje kako njegov dragi vođa Zlatko Lagumdžija ne uviđa kontraefekat koji njegov pionir stvara, jer SDP djeluje smiješno i neozbiljno nakon gledanja djetinjastih hvalospjeva koje sa FTV-a upućuju velikom vođi i njegovim ministrima. Sjećamo se svi montypythonovskog odlaska u Tuzlu autobusom premijera Nikšića ili farsi o poskupljenju komunalija u Sarajevu (ministar najavi poskupljenje, a onda Zlatko slavodobitno istupi i saopći kako poskupljenja neće biti) i vraćanju automobila ministra Vjekoslava Čambera, gdje se stvaranjem medijskih bombi pokušava ostaviti utisak da ova Vlada nešto kao radi i pravi radikalne promjene. Da nije smiješno, bilo bi žalosno i zakonom kažnjivo.
Prilozi koji više djeluju kao uradci video amatera sa Youtube-a nego program državnog RTV servisa su dotakli dno novinarskog profesionalizma i etike. Trla baba lan da joj prođe dan. Ponavljanje scena i priloga bezbroj puta, neargumantirani i huškački izvještaji, pravljenje senzacija od grafita i listova iz školske sveske…šta reći na to? Koju posluku porati? Čitav dnevnik je „nezvaničan, neprovjeren i navodan“, a na kraju sve je začinjeno Bakirovom omiljenom i neizostavnom floskulom „upozorili smo“ ili „kako smo predvidjeli“ i „kao što smo izvijestili“. Tipični medijski totalitarizam i jednoumlje na djelu u kojem su svi protivnici i svi su krivi osim Partije i platformaša. Ima i tu, doduše, pokoji nož u leđa koalicionim partnerima, ali nećemo sad o tome.
Sramota je to za državu i narod koji to nije zaslužio, ali ne bi nas sve to toliko ni tangiralo da se radi o nekom privatnom mediju, a ne o javnom servisu koji se financira iz džepova građana, a koji je neko privatizirao i koristi kao sredstvo za medijska ubistva svih nepodobnika i političkih protivnika. Sve dok ne dođe do radikalnih rezova i uspostavljanja kakvog takvog reda u trenutnom medijskom haosu koji vlada u BiH, ostaje nam da nas našim novcima sa tv ekrana teroriziraju polupismeni novinari i narcisoidni ideolozi a la Risto Đogo. I dalje ćemo gledati dnevnike u kojima je glavna uloga Dragan Lukač i čitači vijesti koji smjenjuju prvog čovjeka policije u entitetu.
Piljužiće kao ključni faktor opstanka ove države i ovoga sistema vrijednosti ovaj put nećemo spominjati. Vjerujem da će naš drug Bakir već sutra ispraviti tu nepravdu…
Autor: Nermin Spahić (nasevijesti.com)