APAURIN ZA NERMINA: Njega je neimaština ponukala da se danas ujutro pokuša zapaliti ispred zgrade Vlade Federacije BiH. Policija ga spriječila, Hitna pomoć zbrinula. Nermin je ratni vojni invalid 60 posto, boluje od PTSP-a, epilepsije, ima četvero djece. I devastiranu kuću.
– Nakon pokušaja samospaljivanja, njegove životne funkcije su stabilne. Dali smo mu apaurin, smirio se i pustili smo ga kući. Obećao je da će po terapiju ići u ambulantu u Ilijašu, saopštila nam je sarajevska Hitna pomoć.
Iz pouzdanih izvora saznajemo i kako su životne funkcije onih koji su zaduženi za status nezaposlenih boraca, ratnih vojnih invalida i ostalih stradalnika rata, stabilne. U federalnim kafanama, sve na račun poreskih obveznika, pa i stradalnika rata, službeno jedu, službeno piju.
ABDIJANIĆ I SABAHUDIN: Prije četiri dana, u ponedjeljak, 16. januara ove godine, i u naselju Brekovica, opština Bihać, došlo je do “neželjenog slučaja”. J. Abdijanić si je, rano ujutro, stavio štrik oko vrata, nogom ritnuo stolicu ispod sebe. U posljednji trenutak su ga skinuli s vješala. Jeste, i drug Abdijanić je nezaposleni demobilisani borac, boluje od PTSP-a. A i “slabe je materijalne situacije”, rekle bi birokrate.
Zamalo da izgori i Sabahudin Ćosić (1963). Demobilisani borac. Krajem decembra prošle godine, pred zgradom Vlade Sarajevskog kantona polio se benzinom i, protesta radi, zapalio. Vodom ga ugasili policajci. Završio je na psihijatrijskoj klinici. Svojevremeno je živio u Blažuju, u bunkeru iz Drugog svjetskog rata. Nije imao para za stanarinu.
Ministar Nedžad Ajnadžić mu, mimo zakona (nije čovjek u njegovoj nadležnosti), dao jednokratnu novčanu pomoć, osigurao posao u ZOI 84, krov nad glavom. Onda je Ćosić ostao bez posla pa se odlučio zapaliti. Urodilo je plodom. Opet radi, ima plaću, krov nad glavom. Ali zahvaljujući boračkim organizacijama.
(kipba)