Tadašnji vojni pomoćnik komandanta Unprofora u BiH Filipa Morijona (Philippe Morillon), Taker je posvjedočio i da je VRS sprovodila naređenja Karadžića, kao vrhovnog komandanta, ali da se to nije dešavalo u slučajevima kada bi komandant vojske Ratko Mladić procijenio da bi ta naređenja mogla bit protivna srpskim interesima, javlja Beta.
Negirajući da je VRS sprovodila etničko čišćenje, Karadžić je tvrdio da su zlodjela nad nesrbima činili “nezavisni elementi”, a da ih svjedok “pripisuje cijeloj VRS”, iako njena odgovornost “nije utvrđena”.
“VRS je pod Vašom komandom etnički očistila i napadala enklave u istočnoj Bosni – Srebrenicu, Žepu i Goražde, kao i oblast jugoistočno od Banjaluke”, odgovorio je Taker, koji je to područje posjetio s francuskim generalom Morijonom tokom sprske ofanzive na Srebrenicu u martu 1993.
Karadžić, u to vrijeme predsjednik RS i vrhovni komandant VRS, optužen
je, pored ostalog, za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, kao i za genocid u Srebrenici i u još sedam bosanskih opština, 1992-95.
Uzvraćajući na tvrdnju otpuženog da svjedok to nije “sam utvrdio” i da “daje uopštene izjave”, Taker je rekao da je “svojim očima” vidio progon nesrba iz okoline Srebrenice, gdje je u martu 1993. boravio zajedno s generalom Morijonom, usred srpske ofanzive na enklavu.
Karadžić je tvrdio da je VRS vodila borbe protiv muslimanskih snaga
koje su do novembra 1993. u istočnoj Bosni ubile 1.260 Srba. Po njegovim riječima, na području između Zvornika i Srebrenice bilo je 30.000, a u samoj Srebrenici 13.000 do 15.000 muslimanskih boraca.
Taker je te tvrdnje nazvao “smiješnim pretjerivanjem”, uz opasku da bi ishod rata bio drugačiji da je to bilo istina. Ponovio je da su u istočnobosanskim enklavama bili slabo naoružani bošnjački civili koji su se branili i nisu bili organizovani u čvrste vojne jedinice.
Svjedok je, međutim, potvrdio da su borci Nasera Orića iz Srebrenice napadali okolna srpska sela “kako bi došli do oružja, municije i hrane”. Na sugestiju Karadžića, on je potvrdio da je VRS s proljeća 1993. mogla zauzeti Srebrenicu, ali da je predsjednik RS to zabranio.
Taker je, međutim, opovrgao tvrdnju optuženog da su vlasti RS činile sve što su mogle da u Srebrenicu uđe dovoljno humanitarnih konvoja. Od novembra 1992. do marta 1993, VRS u enklavu, u kojoj su civili “umirali od gladi” i zbog nedostatka lijekova, nije propustila nijedan konvoj, tvrdio je Taker.
Karadžić je sugerisao da to nije istina i da se svjedok “povodi za onim što su mu rekli Muslimani”. Taker je uzvratio da je svojim očima u Srebrenici “u kojoj je u martu 1993. živjelo 40.000 stanovnika, od kojih samo 7.000 u svojim kućama, dok su ostali bili Bošnjaci protjerani iz drugih krajeva – video ljude koji jedu koru od drveta i žuto cvijeće sa obližnjih brda”.
Na poziv Karadžića, Taker je potvrdio da mu je poslije rata u BiH jedan britanski vojni ekspert za artiljeriju, koji je učestvovao u istrazi o prvoj eksploziji na pijaci Markale, rekao da je minobacačka granata bila ispaljena sa bošnjačke strane.
Po optužnici protiv Karadžića, granata je bila ispaljena sa položaja VRS. U eksploziji 5. februara 1994 poginulo je 66 građana, a ranjeno više od 140 civila.
Tuker je juče posvjedočio da je VRS stanovništvo Sarajeva “terorisala artiljerijom” i dugotrajnim nasumičnim bombardovanjem.
Suđenje Karadžiću – optuženom i za terorisanje stanovništva u Sarajevu kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada, i uzimanje “plavih šljemova” UN za taoce – 1992-95, biće nastavljeno sutra.
U toku suđenja komentarisao trenutnu političku situaciju u BiH
Bivši predsjednik RS našao je vremena da tokom unakrsnog ispitivanja prokomentariše i trenutnu političku situaciju u BiH riječima: “U BiH nije bilo vlade 14-15 mjeseci zato što “hrišćanska većina – Srbi i Hrvati, ne prihvata muslimansku dominaciju”.
(Vijesti.ba)