Neobjašnjiva je, nejasna, apsolutno neprihvatljiva činjenica da su se dobrovoljci i zločinci iz pravoslavnih zemalja, koji su zajedno s Vojskom RS učestvovali u agresiji i genocidu u BiH, tako olako riješili svog ratnog sjemena zla koje su posijali po BiH.
Osim 1.200 Rusa, nekoliko stotina Rumuna i Ukrajinaca, u BiH je boravila i jedna jedinica grčkih dobrovoljaca. O njima se do sada najmanje govorilo. Niko pouzdano ne zna ko je tu bagru u Bosnu doveo.
Postavili zastavu
Londonski “Independent” je u julu 2005. objavio da je u Atini pokrenuta istraga o učešću grčkih dobrovoljaca prilikom okupacije i genocida u Srebrenici 1995. godine. U Grčkoj se, podsjeća list, znalo da su u Bosni tokom rata sa Srbima bili i dobrovoljci iz te zemlje okupljeni u tzv. Grčkoj dobrovoljačkoj brigadi, ali se o njihovim eventualnim zločinima nije ništa pričalo.
Isti list navodi i da je holandska vlada, čiji su vojnici bili raspoređeni u Srebrenici 2004. godine, u izvještaju o masakru nad Bošnjacima navela da su u vrijeme pada zaštićene zone UN-a grčki dobrovoljci bili u kontaktu s Ratkom Mladićem i Radovanom Karadžićem.
U izvještaju se navodi i transkript telefonskog razgovora u kojem Mladić od grčkih dobrovoljaca traži da u Srebrenici podignu i grčku zastavu i da to snime kamerom da bi se videozapis koristio u propagandne svrhe.
U presretnutom razgovoru učesnika operacije zauzimanja Srebrenice “Krivaja 95” zabilježeno je i ovo: “Radi marketinga, dajte nek’ Grci, nek’ oni tamo svoju zastavu istaknu. Slušaj, daj pronađi gdje su Grci, na kojoj su liniji, nek zastava se vijori. Nek se istakne grčka zastava i ko bude gore snimio, da snimi i to”.
11. juli 1995. u 15.40 sati
Iz Srebrenice se Mladiću prvi javlja Milan Jolović Legenda, komandant “Vukova s Drine”, i izvještava da su zauzeli Srebrenicu te da su grčki dobrovoljci na pravoslavnu crkvu u Srebrenici postavili grčku zastavu.
Nakon što je Srebrenica zauzeta, grčka državna televizija obavila je telefonski intervju s jednim grčkim vojnikom koji je rekao: “Nakon što je prestalo bombardovanje mi smo ušli i očistili mjesto”.
Dan nakon pada Srebrenice grčki dobrovoljci zajedno s komandantom Drinskog korpusa Vojske RS, generalom Milenkom Živanovićem dolaze u Vlasenicu na ručak u kuću Zvonka Bajagića zvanog Duga Puška, inače bližeg prijatelja Radovana Karadžića.
Tom prilikom, na proslavi Petrovdana, za istom sofrom našao se i vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda i svi su burno pozdravili Živanovićeve riječi da je tog dana naredio svojima da “završe s džamijom u Srebrenici”.
Živi dokaz
Dok je trajalo masovno ubijanje Bošnjaka na potezu od Potočara do Konjević-Polja, 13. jula 1995., grčki list “Ethnos” objavio je da se “grčke i srpske zastave vihore jedna uz drugu, kao živi dokaz ljubavi i solidarnosti dvaju naroda i zahvalnosti koju srpski vojnici osjećaju zbog pomoći grčkih dobrovoljaca koji se bore na njihovoj strani”.
Tada je pripadnik Grčke dobrovoljačke garde Apostolos Bambos izjavio da se u Bosni bori za “veliku Grčku u Evropi, slobodnu od muslimana”.
Još se nisu bile ohladile artiljerijske cijevi Drinskog korpusa Vojske RS od zauzimanja Srebrenice, a Mladić je pokrenuo novu ofanzivu pod kodnim nazivom “Stupčanica 95”, u kojoj je krenuo u konačno osvajanje Žepe. Rame uz rame s Mladićem, u napadu na Žepu u drugoj polovini jula 1995., učestvovali su pripadnici Grčke dobrovoljačke garde, kojima je komandovao izvjesni Antonije.
Tokom novogodišnje proslave 31. decembra 1995. u komandi Glavnog štaba Vojske RS u Crnoj Rijeci kod Han-Pijeska Mladić je svojim podređenim oficirima predstavio Antonija i ispričao neke detalje iz napada na Žepu.
Tom prilikom, sebi svojstvenim gazimestansko-vidovdanskim vokabularom, Mladić kaže:
– General Tolimir i Rajko Kušić, komandant Rogatičke brigade, djejstvovali su sa Bokšanice ka Ribioču, pukovnik Trivić, komandant Druge Romanijske brigade, on će kasnije biti ranjen, dejstvovo je ka Purtićima i nije mogo da se probije. Ni on, ni Radomir Furtula, komandant Višegradske brigade. Muslimanima sam se tada obratio preko zvučnika, i pošto nisam spavao noćima, kažem generalu Krstiću da ću da odspavam barem pola sata. Rekao sam vojniku da mi iznese krevet ispred te kuće gdje smo zastali.
Neću da spavam u kući. Bio je tu stalno uz mene i Antonije, komandant grčkih dobrovoljaca. Spavao sam iza zida tako što mi je samo glava bila iza zida, a noge su virile, i onda čujem kroz san djeluje njihov mitraljez. Probudim se i kažem Drašku, ‘ajde da se sklonimo, kaže on, neće nas meci, a oni gađaju između mene i njega i pogađaju travu. Eto, bilo je i takvih momenata kad od umora ne shvatate opasnost. Nedugo nakon toga smo završili Žepu. Imali smo pomoć naše braće iz Grčke u borbi, ali ona je mogla biti puno veća. Da je svaki drugi Grk bio moj Antonije, zamislite gdje bi nam bio kraj ili da je svaki drugi Srbin bio Antonije. Da ne kažem, tek šta bi bilo da je to bio svaki drugi Rus. Što nije tako bilo, tragedija je pravoslavlja – govorio je Mladić.
Sliku Antonija, komandanta Grčke dobrovoljačke garde, ekskluzivno objavljujemo.
Duhovna podrška
Ugledni grčki novinar Takis Michas prije nekoliko godina objavio je knjigu “Griješna alijansa: Grčka i Miloševićeva Srbija”, u kojoj, između ostalog, dokumentira i učešće Grka u agresiji na BiH.
– U Grčkoj se srpske akcije tokom rata u Bosni nisu smatrale zločinima, nego junačkim djelima. To se isto odnosi i na Srebrenicu. Nijedna grčka vlada u posljednjih 15 godina nije osudila ubijanja u Srebrenici, to je jedinstveno stanje stvari za jednu evropsku zemlju – kaže Michas.
Michas u svojoj knjizi posebno kritizira Grčku pravoslavnu crkvu i otkriva da su crkveni velikodostojnici u ljeto 1993. pozvali Radovana Karadžića da dođe u Atinu i za tu priliku, Karadžiću u čast, bila je pripremljena masovna svetkovina na stadionu u Pireju.
Grčki sveštenici su redovno putovali u Bosnu da bi, kako su govorili, davali duhovnu podršku Vojsci Republike Srpske.
Predstavnik Panhelenskog makedonskog fronta Stavros Vitalis 27. jula 2009. podnio je tužbu protiv novinara Tacisa Michasa. Razlog njegove tužbe je tvrdnja Michasa u grčkim novinama “Eleftherotypia” da su grčki plaćenici bili “paravojska koja je učestvovala u pokolju u Srebrenici”. Vitalis je jedan od vodećih grčkih dobrovoljaca koji su priznali učešće u genocidu u Srebrenici.
– Vitalis izričito priznaje da su Grci (uključujući i njega) učestvovali u planiranju i izvršavanju srpske (kako je oni nazivaju) reokupacije Srebrenice. On je u izjavi za medije rekao: “Bio sam prisutan s grupom visokih srpskih oficira u svim srpskim operacijama reokupacije Srebrenice”. Drugo, Vitalis priznaje da se regrutovanje grčkih volontera za rat protiv legitimne vlade Bosne i Hercegovine dogodilo s izričitim odobravanjem vodećih grčkih političara, kao što su Andreas Papandreu i (u manjoj mjeri) Konstantin Mitocakis – dodaje Michas.
Prema istraživanjima Michasa, grčki dobrovoljci u BiH su bili prisutni još od 1992., ali je general Ratko Mladić u martu 1995. odlučio formirati poseban odred grčkih dobrovoljaca pod imenom Grčka dobrovoljačka garda. Taj odred bio je u sastavu Drinskog korpusa Vojske RS.
Naslovna stranica izdanja od 2. juna 1995. posvećena je grčkim vojnicima koji ratuju zajedno sa Srbima. Četiri pripadnika Grčke dobrovoljačke garde su u septembru 1995., za zasluge tokom operacija zauzimanja Srebrenice i Žepe, primili medalje “Beli orao” od Radovana Karadžića.
Zgrada koju su Grci u centru Sarajeva poklonili bh. političarima svojevrsna je kompenzacija
Karamanlis i Špirić otvorili zgradu 23. jula 2007.
Čuvari ratnih tajni u BiH itekako su se potrudili da Grke amnestiraju kada je u pitanju njihova uloga u srebreničkom genocidu.
Predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Nikola Špirić i grčki premijer Kostas Karamanlis, u prisustvu predstavnika diplomatskog kora u BiH i drugih zvanica, otvorili su 23. jula 2007. u Sarajevu “Zgradu prijateljstva između Grčke i Bosne i Hercegovine”. U pitanju je obnovljena zgrada nekadašnjeg Izvršnog vijeća BiH.
– S posebnim zadovoljstvom i srećom želim vam svima toplu dobrodošlicu u ovu prelijepu renoviranu zgradu koju će naši potomci s razlogom pamtiti po imenu “Zgrada prijateljstva između Grčke i Bosne i Hercegovine”. Okupili smo se danas ovdje da slavimo duh prijateljstva koji je omogućio da se obnovi i stavi u funkciju, pod najmodernijim uslovima, nova zgrada Savjeta ministara Bosne i Hercegovine – kazao je tada Špirić.
Ono što se često može čuti u dobro obaviještenim krugovima, kako u Sarajevu tako i u Banjoj Luci, jeste to da je zgrada koju su u centru Sarajeva bh. političarima poklonili Grci svojevrsna kompenzacija.
Grci su, navodno, tražili da se u potpunosti “pod tepih historije” stavi priča o učešću grčkih dobrovoljaca u osvajanju Srebrenice, kada je pobijeno više od 8.000 Bošnjaka, što im u ovoj zemlji plača i zaborava nije bilo uopće teško isposlovati.
Činjenica je da su tradicionalno mudri Grci na vrijeme shvatili kako lako mogu doći na tapet čestih prozivki za zločine u Srebrenici jer, kako rekosmo, holandska vlada ih je još 2004. godine markirala kao učesnike u genocidu, što im kao članici Evropske unije nije nikako išlo u korist.
(dnevniavazba)