Američka politika organizirana je i razrađena tako da, osim Demokrata i Republikanaca, nema stranke koja bi se mogla probiti u Kongres. Desniji, konzervativniji Republikanci (predsjednici Bush Stariji i Mlađi, Reagan…), ili liberalniji, u nekim segmentima ljeviji Demokrati (Clinton, Obama…) – to su dvije opcije, američki ideološki jin i jang u kojima bi se trebala pronaći svaka ‘politička životinja’ u zemlji često nazivanoj kolijevkom demokracije.
Ali ne pronalazi se, i takvih je sve više. Prema Gallupu, nikad više – čak 40 posto ispitanih deklariralo se kao ‘nezavisni ‘ birači. Opredijeljenih Republikanaca bilo je 27 posto, a Demokrata 31 posto. Pritom valja naglasiti da je javno isticanje pripadnosti jednoj od dvije opcije bilo ukorijenjeno među Amerikancima mnogo dublje negoli, naprimjer, u europskim zemljama.
Nancy Rosenblum, profesorica s Harvarda, izjavila je za BBC da riječ o sve popularnijem anti-stranačju, te da je prihvaćanje ‘nezavisnog’ identiteta povezno s odbijanjem tradicionalno ponuđenih. Mase u SAD-u frustrirane su politikom nakon desetljeća ratova u srednjoj Aziji, ali i unutarnjim društveno-ekonomskim potresima koji po mnogima najavljuju kraj američke ekonomske dominacije u svijetu. Kao mesija najavljivani predsjednik novog kova Barack Obama, očekivano, mnoge je razočarao kada se slegla čudna euforija oko njegovog dolaska u Bijelu kuću.
Neki od teoretičara smatraju američki trend ‘nezavisnosti’ drukčijim i politički aktivnijim konceptom od uobičajenog nestranačkog svjetonazora koji je sve češći u razvijenijim demokracijama. Isto tako, neki upozoravaju da se većina samoproglašenih Nezavisnih u izbornoj praksi redovito priklanjaju istoj partiji.
Nezavisnost se povezuje s individualizmom kao jednim od glavnih principa američkog društva i ‘duboko ukorijenjenom građanskom idejom oslanjanja na samog sebe kao vrlini u ekonomskom i društvenom životu’ (N. Rosenblum).
No neki drugi znanstvenici, poput Paula Becka sa svečilišta Ohio State, deromantiziraju ‘patriotske nezavisne individualce’ upozoravajući da se većinom radi o politički neinformiranim i neobrazovanim građanima. Dvije mega stranke dosad su uspješno osujećivale pokušaje nezavisnih kandidata da se uključe u predsjedničku utrku, poput milijardera Rossa Perota 90-ih.
(tportal.hr)
