“U tom je poslu Crna Gora pretrpjela ogromnu štetu, kao i u drugim brojnim Đukanovićevim privatizacijama. Nevolja bivšeg premijera je što se slučaj našao na američkom sudu i već je dokazano obilje kriminalnih radnji prilikom prodaje jednog od najboljih crnogorskih preduzeća”, piše “Monitor”.
Prema dokumentima kojim taj nedjeljnik raspolaže, Matavu, koji je pobijedio na tenderu za kupovinu većinskog paketa Telekoma, dato je mnogo više – poklonjeno mu je fantastičnih 67 miliona eura.
“Kako? Prije sklapanja ugovora o kupovini paketa od 51 odsto vlasništva, u Investicionom programu mađarski Matav se obavezao da će u Telekom, iz sopstvenih sredstava, investirati 67,287 miliona eura. Upravo te investicije doprinijele su da Matav dobije Telekom, što se vidi iz izvještaja Tenderske komisije broj 02-9, od 5. januara 2005. U finansijskoj ponudi Matav Rt. je ponudio 114 miliona eura, a jedini je dostavio i ponudu manjinskim akcionarima za otkup njihovih akcija od 51 milion eura… Matav Rt. je u okviru svog Investicionog programa predvidio 67,288 miliona eura kapitalnih investicija”, piše “Monitor”.
Ulagalo se iz profita, a ne sredstva Matava
Nakon pregovora, misteriozno iz ugovora nestaje obaveza o kapitalnim investicijama, a “Monitor” navodi da od centrale Telekoma u Mađarskoj nisu dobili odgovor na to pitanje.
“Uprava Telekoma se hvalila da je u periodu od pet godina investirala znatno više od predviđenog. I zaista, prema knjigovodstvenoj evidenciji uloženo je oko 116 miliona eura – ali našeg novca. Nisu investirana sredstva Matava, kako se vlasnik obavezao u Investicionom programu. Ulagalo se iz profita koji je firma nakon privatizacije ubirala zahvaljujući povlasticama koje su joj obezbijedile crnogorske vlasti. Predstavnici Pokreta za promjene ponovili su skoro da crnogorski građani plaćaju najskuplje račune za telekomunikacione usluge u regionu. Ekonomski fakultet Podgorice je u januaru prošle godine uradio za potrebe Vlade izvještaj o realizaciji obaveza iz ugovora o privatizaciji Telekoma, u kome stoji da su kupci preuzeli obavezu ‘ukupne investicije od 67,287 miliona eura iz sopstvenih sredstava Matava, a ne iz sredstava Telekoma’. A zaključuje da je umjesto Matava ulagao Telekom iz vlastitih izvora”, navodi “Monitor”.
Svi nosili vodu Đukanoviću
Prema mišljenjima stručnjaka koje je list kontaktirao, to što suma od preko 67 miliona eura investicija nije ušla u ugovor je još jedan dokaz o koruptivnom sporazumu. Deutsche telekom (većinski vlasnik Matava) je platio kao poravnanje američkim vlastima 95,2 miliona dolara zbog korupcije na osnovu koje su ugovori o kupovini crnogorskog i makedonskog telekoma “znatno velikodušniji” za kupce, kako piše britanski “Financial Times”.
“Centralna figura tog posla nisu ni sestra premijera Ana Kolarević, ni bivši direktori Oleg Obradović, ni tadašnji ministar ekonomije Darko Uskoković ili predsjednik Tenderske komisije Branko Vujović, Veselin Vukotić, koji je bio u pregovaračkom timu. Oni su samo nosili vodu Milu Đukanoviću, tadašnjem premijeru i predsjedniku Savjeta za privatizaciju, centralnoj ličnosti ove afere. Njegova je vlada, na šta jasno ukazuju dokumenta iz Amerike, omogućila Mađarima da po povoljnoj cijeni nakon kupovine paketa od 51 odsto, otkupe i dodatnih 21,92 odsto akcija od manjinskih akcionara po povlašćenoj cijeni od 2,2 eura po akciji. Pri tom je iz našeg budžeta vršena doplata od 30 centi za svaku prodatu akciju. Mađari su tako manjinski paket platili gotovo duplo niže po akciji od većinskog. I, važnije, domogli se cjelokupne infrastrukture, nacionalnog resursa koji je Crna Gora gradila decenijama. Time je ugrožen i bezbjednosni sistem zemlje (Telekom, a ne država, danas posjeduje moćni sistem prisluškivanja)”, piše “Monitor”.
Infrastrukturu niko ne prodaje
Milenko Popović podsjeća da je na opasnost ustupanja infrastrukture ukazivao Nebojša Medojević, lider tadašnje Grupe za promjene.
“Infrastruktura uvijek ostaje u državnom vlasništvu, jer se na taj način spriječava monopolsko ponašanje provajdera usluga. Ako ovome dodamo negativne strateške i druge implikacije prodaje infrastrukture, onda je jasno zašto se ovako nešto nigdje ne radi prilikom sličnih privatizacija”, rekao je Popović.
On podsjeća da je vrijednost investicija u infrastrukturu Telekoma u dekadi koja je prethodila privatizaciji bila veća od iznosa plaćenog za kompletan sistem.
Američki pravosudni organi utvrdili su da je Matav mito uplaćivao za fiktivne ugovore o konsultantskim uslugama na više adresa. Pored advokatice, “sestre visokog crnogorskog zvaničnika” i predstavnika menadžmenta, milioni su išli na račune kompanija sa Mauricijusa i Sejšela – Fiesta, Activa, Sigma i Rawleigh.
Na tim destinacijama teško je doći do vlasničke strukture kompanija, što je “Monitor” pokušao bez uspjeha.
Šta mogu Ivanović i Čarapić
Izvori nedjeljnika tvrde da američki pravosudni organi posjeduju dokaze da su ove kompanije povezane sa familijom Đukanović i prijateljima.
I nakon poravnanja, tamošnje pravosuđe nastaviće građansku parnicu protiv trojice direktora Matava, za koje se sumnja da su odobrili koruptivne fiktivne ugovore. U ugovoru o poravnanju, Matav se obavezao da neće kriti dokumente potrebne pravosudnim organima.
“Vijesti” su na osnovu podataka iz Privrednog suda uočile vezu između firme Fiesta i Atlas grupe Duška Kneževića, te kuma bivšeg premijera Gorana – Sita Rakočevića, konsultanta crnogorske Vlade Marka Harisona i sumnjivih ugovora Fieste sa RTCG.
“Monitor” je ranije pisao da je Knežević povezan sa legalizacijom prvog zvaničnog miliona Mila Đukanovića. Prema insajderskim izvorima nedjeljnika, navodno se novac Đukanovića iz mutnih privatizacija i tranzitnih poslova skriva u Kneževićevom poslovnom carstvu.
Advokat Veselin Radulović ocjenjuje za “Monitor” da bi jedna od posljedica ove afere mogla biti poništenje privatizacije Telekoma. On smatra da bi tužilaštvo trebalo da putem međunarodne pravne pomoći od SAD i Njemačke dobije dokaze o korupciji.
“Dosadašnje iskustvo navodi na zaključak da ni Ranka Čarapić ni Đurđina Ivanović ne samo da ne smiju da rade svoj posao, već nemaju hrabrosti ni da javno pomenu imena glavnih aktera ove, ali i niza drugih korupcionaških afera u Crnoj Gori”, ocijenio je Radulović.
Moćna sestra advokat
Prema sopstvenom priznanju, sestra premijera Vlade u periodu privatizacije Telekoma, Ana Kolarević, zastupa 80 odsto inostranih firmi.
“Monitor” piše da je za samo nekoliko godina osvojila monopol te da je karijeru u sudstvu završila čuvenom presudom “kojom je budvanski hotel ‘Avala’ dodijelila fantomskoj firmi ‘Beppler&Jacobson’, a eliminisala uglednu evropsku kompaniju”.
Nakon presude, Kolarevićeva je prešla u advokate i postala zastupnica “Bepplera”.
Sumnja se da je familija Đukanović dio kapitala uložila u hotel “Avala”, ali i u druge poslove “Bepplera”, iza kojeg je formalno doskora stajao Zoran Bećirović.
Neposredno nakon što je Matav isplatio mito crnogorskim zvaničnicima, ističe “Monitor”, sin Ane Kolarević, Edin, kupio je stan na Menhetnu, vrijedan oko milion dolara.
“Kolarevićeva je bila u upravnom odboru Željezare pošto je tu kompaniju preuzela misteriozna ofšor MNSS, koja je uništila Željezaru i na kraju izašla iz tog posla, prijeteći Crnoj Gori tužbom na međunarodnim sudovima. MANS je zbog te privatizacije predao krivičnu prijavu”, piše nedjeljnik.
Kolarevićeva je, kako se dodaje, zastupala i Helenik petroleum koji je preuzeo Jugopetrol, u još jednoj sumnjivoj privatizaciji: “Zastupala je i HTP Boka, koju je kupio kum familije Dragan Brković i umjesto milionskih investicija, renomirane hotele pretvorio u ruine”.
Ana je i u poslu stoljeća sa kanadskim milijarderom Piterom Mankom koji je preuzeo Arsenal. Jedan od Mankovih ljudi saopštio je da za advokatske usluge nikada nije vidio tako visoku fakturu kao onu Kolarevićeve.
Isplatilo se, Mank je dobio jednu od najljepših lokacija na Crnogorskom primorju za simboličnu sumu.
Zastupala je i singapurski Aman rizorts, zakupca Svetog Stefana, rusku kompaniju Sonuba, Miraks, CKB, HAAB…
Advokatici stoljeća je profesija na prvom mjestu: zastupa i dinastiju Karađorđević koja od Crne Gore potražuje imovinu!
Kolarevićevu, Miodraga Ivanovića i Olega Obradovića ne povezuje samo Telekom. Obradović i Ivanović su u upravi Prve banke, u kojoj Kolarevićeva ima akcije, a Miodrag Ivanović je sa 900.000 eura bio drugi po redu, nakon Elektroprivrede, po visini uloga za dokapitalizaciju Prve. Obradović je bio i u upravi MNSS, a sa Ivanovićem ima zajedničku firmu “OMP engineering”, koja je ovog ljeta sklopila partnerstvo sa Plantažama.
(Vijesti.ba)