Oni ne odustaju
London – „Eskalacija američko – izraelske kampanje protiv Teherana prijeti globalnom olujom“, upozorava kolumnista britanskog lista The Guardiana Seumas Milne.
„Oni ne odustaju. Poslije decenija proljevene krvi i neuspjeha u Afganistanu i Iraku, nasilne destabilizacije Pakistana i Jemena, razaranja Libana i klanja u Libiji, možda ste se nadali da će težnje SAD i njenih prijatelja biti zadovoljene invazijom i intervencijama u muslimanskom svijetu.
Izgleda da nisu. Mjesecima su gomilali dokazi da je američko- izraelski rat protiv Irana već počeo uz podršku Velike Britanije i Francuske. Prikrivena podrška opozicionim grupama se pretvorila u kampanju atentata na iranske naučnike, rat internetom, napade na vojne i raketne baze i ubistvo iraskog generala, između ostalog.
Ti napadi nisu direktno priznati, iako su su obavještajno usmjeravani, uz klimanje glave i namigivanja, kao i medijskom harangom neprijateljskim pričama – najveća među njima do sada je ona o navodnoj iranskoj zavjeri o ubistv usaudijsog ambasadora u SAD – što je povećalo pritisak Zapada za još veće sankcija zbog iranskog nuklearnog programa.
Također, odluka britanske vlade da preuzme vodeću ulogu u nametanju sankcija na sve iranske banke i pritisak na EU za bojkot iranske nafte izazvala je bezobzirni napad demonstranata na ambasadora u Teheranu kao i protjerivanje iranskih diplomata iz Londona.
Sve ovo pokazuje kako malo treba da konflikt eskalira, kako je pokazao i pad američke bespilotne letjelice na iransku teritoriju proteklog vikenda. Ono što je jedan izraelski zvaničnik nazvao „novim oblikom rata“ može postati pravi rat koji prijeti svima nama.
Kolumnista ukazuje na činjenicu da nema čvrstog dokaza da Iran koristi nukleatni program za proizvodnju oružja, kao i da IAEA ponovo nije uspjela da pruži neoboriv dokaz, uprkos intenzivnih napora njenog novog direktora, Yukiya Amana, koga Wikileas opisuje kao osobu koja je čvrsto na liniji svake američke strateške odluke.
„Cijela kampanja ima karakteristike Alisine zemlje čudesa. Iran, koji kaže da ne želi nuklearno oružje je okružen zemljama koje posjeduju nuklearno oružje: američke, koje, imaju vojne snage u susjednom Afganistanu i Iraku, kao i vojne baze u cijeloj regiji – Izrael, Rusija, Pakistan i Indija“ navodi Milne i izražava sumnju u represivnost iranskog režima, kako to tvrde zapadni mediji – u usporedbi sa Saudijskom Arabijom. „Ali, oni nisu vršili nikakvu invaziju u posljednjih 200 godina. Bili su sami izloženi ivazijom Iraka uz podršku Zapada 1980., dok su SAD i Izrael napali 10 zemalja ili teritorija između njih, u posljednjem desetljeću. Britanija je eksploatirala, okupirala i zbacivala vlade u Iranu tokom jednog stoljeća. Dakle, ko zaista ovdje predstavlja prijetnju?
Kako je izraelski ministar odbrane, Ehud Barak, o nedavno rekao, da je on iranski liderm vjerovatno bi želio da posjeduje nuklearno oružje. Povici da Iran predstavlja „pravu prijetnju“ za Izrael jer je predsjednik Ahmedinedžad rekao da država „mora nestati“ nema nikakve veze sa stvarnošću. Čak i ako je Iran prešao prešao nuklearni prag, kako neki sumnjaju da je prava ambicija, on neće biti u situaciji da napada na zemlju koja posjeduje 300 nuklearnih glava, u zaleđini sa najjačom vojno svjetskom silom.
Pravi izazov koji predstavlja Iran za SAD i Izrael je to da bi mogao postati jedna neovisna reginalna sila, sa Sirijom i libanskim Hizbullahom i palestinskim Hamasom. U vrijeme kada se SAD povlači iz Iraka, Saudijska Arabija huškanju sektaša, dok sirijska opozicija obećava raskidanje sa Iranom, Hizbullahom i Hamasom prijetnja izbijanju ratova putem opunomoćenika raste u cijeloj regiji.
Američki ili izraelski napad na Iran će pretvoriti ovaj regionalni vrtlog u globalnu vatrenu oluju“, kaže Milne i upozorava da se Iran može osvetiti direktno i putem saveznika protiv Izraela, SAD i zemalja Zaljeva, jer on može blokirati dnevno 20% svjetske ponude nafte putem morskog tjesnaca Hormuz kroz koji prolazi ta nafta.
Nadalje on izražava sumnju u to da američku administraciju uopće brine direktni napad na Iran., ali ističe izjave izraelskih čelnika koji priželjkuju taj napad.
„Možda se to neće desiti. Možda je ovaj rat, o kome se govori, više rat destabilizace nego pravi napad. Ali nesumnjivo u SAD, Izraelu i Britaniji postoje oni koji o tome razmišljaju „ ističe na kraju Mline uz opasku da bi pogrešne procjene mogle dovesti do toga da to može dovesti do najgoreg mogućeg bliskoistočnog rata.
(preporodcom)