Profesionalni odron
Najkraće je što se može zaključiti nakon Dnevnika 2 FTV-a i njihovog reporterskog (Bože mi oprosti) priloga o Prvom kongresu vjeroučitelja islamske vjeronauke održanom u Sarajevu 3.12.2012.
Voditelj tog Dnevnika bio je Darjan Babić, ili kako to jedan profesor za pojedine uposlenike ove kuće ima običaj kazati: „ono što se niotkud pojavilo na to mjesto”. Istinu za volju bilo je i očekivati da će prilog u režiji FTV-a o ovom uistinu velikom događaju biti svojstven samo njima, siromašno-hilinski, zlonamjerano-huškački, necivilizacijski, morlano-uvrnuti, neprofesionalni… Ali ako se sami izvještaj uz sve manjkavosti kojim obiluje nekako i mogao sažvakati, (jer smo unaprijed bili pripremljeni na njegovo nihiliziranje) komentar voditelja dnevnika koji je uslijedio nakon njeg sigurno nije. Uz moguće pokušaje on je mogao izazvati samo povraćanje. U stvarnom i prenesenom značenju. Komentar slijedi u nastavku:
“Da oni koji u ime vjere drže moralne lekcije vode barem malo računa o hendikepiranim osobama koliko o vjeronauci ne bi smo se morali stidjeti nakon ovakvih priča.”
Da je Darijan Babić istinski-profesionalan novinar kao što nije, da je njegova medijska kuća za koju radi objektivna kao što nije, onda bismo od njega i njemu sličnih sa etera te stanice mogli čuti da su npr. u prošloj školskoj godini vjeroučitelji (islamske vjeronauke) na području Bosne i Hercegovine realizirali skoro pola miliona KM u različite vrste socijalnih programa. . U tom izvještaju između ostalog stoji: „pored redovne nastave i ostalih redovnih školskih obaveza veliki broj vjeroučitelja se posvetio i zajedno sa svojim kolegama nastavnicima, kao i učenicima uzeo učešće u raznim socijalnim projektima. U nekim od tih projekata vjeroučitelji su se samo pridružili, a neke od njih su lično oni inicirali i sami, uz odobrenje menadžmenta škole, zajedno sa učenicima i uz neizostavnu podršku roditelja realizirali. Tako su u prošloj školskoj godini 462 vjeroučitelja, zajedno sa svojim kolegama iz kolektiva uzeli učešće u 1685 raznoraznih socijalnih akcija. U isto vrijeme i paralelno sa tim aktivnostima vjeroučitelji iz uzorka su inicirali 466 raznovrsnih socijalnih projekata. U tim projektima uz svestranu podršku roditelja, učenika, kolega, privrednika i drugih dobrih ljudi u socijalnim programima je plasirano 481.338 KM. U nekim slučajevima se radilo o gotovom novcu, dok je u nekim vrijednost robe izrađena protuvrijednošću u novcu. U tim dragocjenim socijalnim akcijama aktivno učešće je uzeo 9.281 učenik, te određeni broj kolega i roditelja. Naravno, spomenute akcije su organizirane zbog krajnjih korisnika, a njih je u ovim raznovrsnim socijalnim akcijama bilo 11.149. Dakle, 11.149 osoba je direktno osjetilo blagodat postojanja vjeronauke i ovog plemenitog socijalnog i društvenog angažmana vjeroučitelja i njihovih učenika. Svi komentari o tim socijalnim akcijama su izuzetno pohvalni i u njima se ustrajava na odluci da se sa tom praksom i dalje nastavi, kao i podstiču druge kolege da se uključe u slične aktivnosti.
Osim direktnih socijalnih akcija pomaganja potrebnim u raznim oblicima, kao posebno pitanje javilo se i utvrđivanje posjeta starim, bolesnim, usamljenim osobama koje nema ko obići i posjetiti. U tom pogledu rezultati istraživanja su pokazali da je 362 vjeroučitelja iz uzorka, zajedno sa svojim kolegama iz kolektiva učestvovalo u 616 raznih posjeta. U isto vrijeme sami vjeroučitelji su inicirali i realizirali 425 posjeta. Prilikom tih posjeta je potrošeno 41.915 KM. U posjetama je učešće uzelo 3.776 učenika. Pojedinačnim posjetama posebnim slučajevima je obuhvaćeno 1517 osoba, dok su posjete određenim ustanovama (razni domovi) protekle bez navođenja broja posjećenih osoba.”
Onda, prava konstatcija Darjane Babiću bila bi da oni koji u ime vjere drže moralne lekcije itekako brinu o hendikepiranim osobama tokom cijele godine, što u tvom slučaju, kao i u slučaju TV kuće za koju radiš nije poznato javnosti, kad, koliko i na koji način brinite o tim ljudima. Upravo zbog podataka iznesenih u ovom Izvještaju oni mogu držati moralne lekcije u ime vjere, i u ime dobrobiti za sve ljude. Da u svojim akcijama imaju medijski prostor barem na FTV-u njihove akcije bi bile svakako mnogo uspješnije, na njihovu radost, ali i na radost onih kojima je ta pomoć namijenjena. Umjesto toga, umjesto priče o njihovom angažmanu na polju humanosti i brige o ugroženim ljudima mi ćemo i dalje slušati podobne izvještaje o nepodobnim grupama, kao i moralne pridike onih čija je moralnost itekako upitna, posebno ako se uzmu u obzir navodi pojedinih internet portala u BiH, a u kojima se spominje i Darjanovo ime.
Ovu navedenu medijsko-voditeljsku drskost i zloupotrebu Javnog servisa, profesionalnu neosvještenost, bezosjećajnost za prenošenjem tačne informacije, kao i želju za presuđivanjem svega što ima veze sa IZ mediji u BiH dugo neće dočekati. Izuzev FTV-a, na kojoj kao što rekoh na početku UVIJEK MOŽE GORE!
(Rijaset)