Premijer liga BiH već godinama opravdava svoj naziv, ali u negativnom smislu, u poređenjima s ostalim evropskim prvenstvima suvereno je na dnu. Besparica, loši uvjeti, nedovoljna afirmacija mladih igrača te odlazak iole kvalitetnijih fudbalera nakon bilo kakve inozemne ponude učinili su da gledaoci na stadion odlaze sve rjeđe.
Neophodan korak
Preglomazna liga sa 16 klubova u maloj državi, jedan je od ključnih razloga što kvalitet iz godine u godinu opada pa se smanjivanje lige čini kao neophodan, prvi korak ka ozdravljenju domaćeg fudbala.
Iako se prije 10 godina najavljivalo kako će prva zajednička liga biti sa 16 klubova, a već naredna će biti manja, od 2002. promjena nije bilo. A nije, vala, bilo ni pokušaja, prijedloga, okruglih stolova, bilo čega, priča se nije ni pokretala.
Dolazak Komiteta za normalizaciju, koji je napravio nekoliko velikih stvari za naš fudbal, probudio je nadu da će se i ovo pitanje napokon razmatrati.
Danas, kada je pola lige pred bankrotom, mrcvarenje u ogromnoj ligi u kojoj se već nakon desetak kola osam ekipa oprosti od borbe za vrh, a do kraja sezone pokušava tek preživjeti, čini se potpuno besmislenim.
Naprimjer, liga koja bi brojala 12 klubova, a nakon 22 kola bi se podijelila u ligu za prvaka i ligu za opstanak sa po šest klubova, imala bi ukupno 32 kola, što je samo dva više od sadašnjih 30. Razloge zašto je ovo dobro teško je nabrojati, jer ih je previše, a razloga protiv, jednostavno, nema.
Kvalitet bi se sakupio u manjem broju klubova, utakmice bi bile mnogo zanimljivije, a samim tim i gledanije, najbolje ekipe igrale bi međusobne duele četiri puta u sezoni. Predstavnici u Evropi imali bi više šansi za prolazak, a tako bi rasla i cijena igrača te mogućnost većih obeštećenja.
Siguran napredak
Profitirala bi i reprezentacija, domaće prvenstvo bilo bi baza, odakle bi selektori mogli uzimati i igrače koji neće biti samo ikebane u državnoj selekciji. I niži rangovi postali bi kvalitetniji, lige Federacije i Republike Srpske postale bi jače, a automatski i ostale lige ispod.
Sve izgleda toliko jednostavno, ali kako kod nas ništa nije jednostavno, tako i očigledne stvari koje donose napredak nailaze na nepotrebne prepreke. Nadamo se da sa stvaranjem snažne fudbalske lige to, ipak, neće biti slučaj.
Sedam različitih šampiona
Nešto što nam je tako često barijera, u ovom, fudbalskom slučaju postala bi prednost. Naime, dok Hrvatska ima Dinamo i donekle Hajduk kao ozbiljne evropske klubove, a Srbija Partizan i Crvenu zvezdu, kod nas knjiga nikada ne bi spala na samo dva ili jedno slovo.
Dovoljno je pogledati Premijer ligu od njenog postanka i vidjeti potpuno nevjerovatan podatak kakav niti jedna liga na svijetu nema.
U devet odigranih sezona zajedničke lige bilo je čak sedam različitih prvaka, a u šest posljednjih sezona svaku je osvajao drugi klub. Zrinjski i Široki Brijeg imaju po dvije titule, a Leotar, Sarajevo, Modriča, Željezničar i Borac po jednu.
Zamislite ovakav rivalitet u manjoj ligi, koliko je to jakih utakmica za fudbalere, koliko je to derbija, koliko je to neizvjesnosti.
(dnevniavazba)
