Ne optužujte nas, već zločince

Ne opužujte nas koji smo snimali film o zločinima u Bosni, već one koji su te zločine činili u naše ime, poručuje u ekskluzivnom intervjuu za „Blic” glumac Goran Kostić, kome je Angelina Jolie povjerila glavnu ulogu u filmu „U zemlji krvi i meda”.

Rođeni Sarajlija koji je glumačku diplomu stekao na Goldsmit koledžu u Londonu govori o ulozi koja za njega predstavlja profesionalni dobitak, o scenariju koji je izazvao velike polemike u srpskoj i bosanskoj javnosti, o saradnji sa Angelinom i glumačkom ekipom s kojima je iznio tešku priču o stradanju žena tokom rata u Bosni i Hercegovini.

– Možda je nezahvalno u ovom trenutku govoriti za srpske medije, jer tamošnja publika nije imala prilike da pogleda film. Ovaj projekat je od samog početka u Srbiji okarakterisan kao antisrpski, a u Bosni kao antibosanski. To predstavlja izvijestan teret, ali, s druge strane, to je dio našeg balkanskog mentaliteta, da nešto unaprijed osudimo i stavimo mu etiketu anti-naše – kaže Kostić u razgovoru za „Blic”, vođenom nakon premijere filma „U zemlji krvi i meda” u Los Angelesu.

– U osnovi filma je ljubavna drama između Ajle i Danijela, Bošnjakinje i Srbina koje rat razdvaja, pa opet spaja u logoru koji je pod njegovom komandom, a u kome je ona zarobljenica. Nismo se bavili time ko je sukob započeo, već kako rat pojedincima pruža šansu da ispolje svoju najveću prljavštinu. Lik Danijela kojeg tumačim napisan je upravo kao protivteža njima, jer on ima to ljudsko u sebi da ne može da ubije. Međutim, on se bori sa sopstvenim demonima, rastrzan je između osjećanja ljubavi prema Ajli i svoje dužnosti kao oficira.

Film obiluje brutalnim scenama silovanja, a srpski vojnici su eksplicitno prikazani kao zločinci. Kakav je bio vaš odnos prema scenariju i šta je prelomilo da prihvatite ulogu Danijela?

– U posljednjih petnaest godina dosta filmova se bavilo tematikom rata na prostoru bivše Jugoslavije, a ovaj projekat zadire baš u srž tog sukoba. Rat u BiH je svakako bio najkrvaviji. Ne mogu se zatvarati oči pred činjenicom da su na tom području postojali logori gdje su Bošnjakinje odvođene i silovane. Ta istina mene lično dotiče, i zbog svog porijekla osjetio sam potrebu da se uhvatim u koštac sa duhovima prošlosti, koliko god to bilo bolno. Jer, zbog nekih ljudi koji su izgubili moralni kompas, ili ga nikad nisu ni imali, svi ćemo nositi sramotu dok se vrijeme meri. Oni su svojim zlodjelima uprljali sve nas.

Da li strepite od reakcija publike u Srbiji i BiH?

– Ne strepim, jer sam već pripremljen na to da će se naći oni koji će film proglasiti pristrasnim, neobjektivnim. Ja sam kao glumac pokušao da prenesem određenu poruku, a svi ti nezadovoljni neka troše svoju energiju i svoj dah na održavanje mira, kako se ovakvi zločini u budućnosti više ne bi događali.

Kao glavna zamjerka Anelini Jolie, koja je pisala scenario i režirala film, navodi se to što se usudila da raskopava tuđe rane, a nije to uradila uz poštovanje žrtava kojih je bilo i na srpskoj strani. Koliko je Jolie bila spremna da prihvati sugestije srpskih i bosanskih glumaca?

– Prvog dana kad je Angelina došla na snimanje u Budimpeštu, rekla je da nam daje samo okosnicu priče, a da smo mi ti koji treba da izgradimo svoje karaktere. Uzimajući u obzir da je po scenariju u prvom planu zločin srpskih vojnika prema Bošnjakinjama, insistirali smo na tome da se ubace replike koje objašnjavaju šta je pojedine zločine iniciralo, ne da bi ih opravdalo, nego da se pokaže da sukobi na ovim prostorima vuku duboke korjene, te da su za tragediju koja se dešavala u BiH odgovorne tri strane, podjednako srpska, bosanska i hrvatska. Angelina je bila vrlo otvorena za naše sugestije i pažljivo je slušala glumce, što je kvalitet koji rijetko koji reditelj ima.

Kakva je bila saradnja s glumcima iz našeg regiona?

– Svi smo funkcionisali kao dobro uigran ansambl. Bilo je zadovoljstvo raditi sa sjajnim glumica poput Zane Marjanović, Vanese Glođo, Radeta Šerbedžije, Nikole Đurička, Branka Đurića, Feđe Štukana, Ermina Brava, Gorana Jevtića… Iako su iskustva svakoga od njih bila drugačija tokom raspada zemlje, čitava ekipa došla je da pomogne da se izgrade davno porušeni mostovi, što i jeste osnovna dužnost svakog umjetnika. Đuričko u filmu igra mog najboljeg prijatelja, a tokom snimanja to mi je postao i u privatnom životu. On posjeduje te vječne kvalitete koji se rijetko nalaze kod čovjeka i umjetnika, i svojim profesionalizmom najbolje predstavlja Beograd i Srbiju.

Kako je došlo do saradnje sa Angelinom i da li očekujete da vam učešće u holivudskoj produkciji bude odskočna daska u daljoj karijeri?

– Ulogu sam dobio uobičajeno, na audiciji. Međutim, nisam znao ko stoji iza čitavog projekta dok mi nije saopšteno da su mene odabrali. Tek onda me je Angelina nazvala, zakazali smo sastanak na kome smo popričali o ulozi i dogovorili se oko detalja. U trenutku kad sam kretao na audiciju, pozvala me je supruga Vanja, koja je u to vrijeme bila trudna sa našim trećim djetetom, i saopštila mi da je sin Lazar požurio da se rodi, da je sve u redu i da ne brinem.

Otišao sam na audiciju sa nevjerovatnom energijom, koju čovjek vjerovatno osjeća samo u trenutku kada dobije dijete. Sinu smo dali nadimak Laki, jer mi je donio sreću da radim projekat koji predstavlja veliki profesionalni dobitak i koji će mi, nadam se, otvoriti vrata velikih filmskih studija.

(Vijesti.ba)