Veliki udio Bošnjaka u Domovinskom ratu:Kopić, musliman bija, za Hrvatsku život položija

Izgradnju spomen-obilježja sa 3,5 miliona kuna najvećim dijelom finansira Grad Zagreb te Vlada Hrvatske, odnosno Ministarstvo branitelja Hrvatske. Prema podacima Udruženja Bošnjaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske, oko 25.000 Bošnjaka učestvovalo je u odbrani Hrvatske od agresije bivše JNA i Vojske Srpske Krajine. Oko 9.000 Bošnjaka branilo je Hrvatsku, a da nikada do tada nisu boravili niti prebivali u Hrvatskoj.

Tuđmanov režim

Posebno se ističu Bošnjaci koji su herojski, do kraja, branili Hrvatsku Kostajnicu i Cetingrad, gdje ih je i prije rata najviše živjelo. Grad Petrinju, također, branili su, najvećim dijelom, Bošnjaci iz Krajine. Prvi načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, general Anton Tus kazao je: “Za vrijeme Domovinskog rata nije bilo postrojbe u kojoj nije bilo Bošnjaka”.

– Bili smo najbrojnija manjina u odbrani Hrvatske, a borili smo se na svim frontovima od Vukovara do Dubrovnika. Neki od ratnih veterana Bošnjaka, nažalost, ni do danas nisu riješili status branitelja, status državljana, unatoč dodijeljenim spomenicama 1991-1995., a neki su bili vojnici i časnici iz profesionalnih brigada Hrvatske vojske (HV). Ovo ističem kao najznačajniji povijesni čin, kojim se potvrđuje sudjelovanje generacija Bošnjaka u događajima i aktivnostima koje su omogućile stvaranje samostalne Republike Hrvatske – kaže Hamdija Malić, porijeklom iz Cazina, predsjednik Udruženja Bošnjaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske.

Tuđmanov režim dugo je prešućivao bilo kakvu bošnjačku dionicu hrvatske ratne zbilje. Mnoštvo je pojedinačnih i zajedničkih vojnih podviga Bošnjaka tokom odbrane Hrvatske. Za vrijeme Domovinskog rata mnogi od njih slavljeni su kao heroji, neki su dobili visoke činove, predvodili ključne oslobodilačke operacije, a mnogi kao suvenir nose teške ratne rane. Mnoga herojstva, kao i u svim ratovima, ostala su, nažalost, nezabilježena.

Kao dobrovoljac, u julu 1991. policajac Šefik Pezerović iz Policijske stanice Črnomerec je zajedno sa svojom grupom poslan u odbranu Pounja. U napadu srpskih jedinica i bivše JNA kod Struge Banske neprijateljska granata ga je teško ranila u glavu i ruku. Na putu prema bolnici u Sisku, na raskrsnici u Kuljanima, vozilo su izrešetali pripadnici SAO Krajine, a putnici su zarobljeni.

Svjedok Dragan Kosijer potvrdio je da su ranjenika doveli pred školu u Jovcu i pozvali ljude da ga tuku. Nastala je gužva i u jednom trenutku Šefik je uspio pobjeći, ali su ga, teško ranjenog, sustigli, uhvatili, vezali žicom i ubacili u prtljažnik “stojadina” u kojem su ga odvezli u pravcu Škanlija.

Nakon mučenja i mrcvarenja, ranjenog 24-godišnjeg Pezerovića doveli su do jedne livade kod Zrina na južnim obroncima Zrinske gore i 26. jula 1991. ubili iz vatrenog oružja. Za svoj doprinos odbrani Republike Hrvatske Pezerović je, između ostalog, posthumno odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frane Krste Frankopana s posrebrenim i pozlaćenim pleterom i Spomenicom Domovinskog rata.

Početkom septembra 2011. godine Županijski sud u Sisku osudio je pripadnika Vojske SAO Krajine Jablana Kejića, jedinog dostupnog od četvorice optuženih hrvatskom pravosuđu, nepravosnažno na sedam godina zatvora za strijeljanje ratnog zarobljenika Šefika Pezerovića, prvog Bošnjaka koji je poginuo u odbrani Hrvatske.

Operacija “Otkos 10” bila je jedna od prvih oslobodilačkih operacija HV-a u Domovinskom ratu. Izvedena je na području Bjelovarsko-bilogorske i Virovitičko-podravske županije, a započela je 31. oktobra 1991. i završila 4. novembra 1991. godine. Oslobođen je okupirani dio Bilogore, oko 300 kvadratnih kilometara.

Stopostotni invalid

Jednu od presudnih uloga u ovoj operaciji imala je Specijalna jedinica policije Bjelovar kojom je komandovao Hamdija Mašinović. Penzionisani brigadir Hrvatske vojske Mesud Šabanović u Domovinskom ratu ostao je bez obje noge. Rođen je u Derventi 1946. godine. U junu 1991. raspoređen je u 3. samostalnu bojnu u Slavonskom Brodu, na mjesto pomoćnika komandanta za IPD (informativno-propagandna djelatnost).

Nakon toga obavljao je razne funkcije: od vođe izviđačko-diverzantske grupe, zamjenika komandanta Taktičke pješadijsko-tenkovske grupe i, na kraju, naredbom predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, raspoređen je u Taktičku grupu Istočna Posavina, koja je djelovala u Slavonskom Brodu. Teško je ranjen u Bogdanovcima kod Vukovara prilikom bombardiranja aviona JNA pokušavajući da sa svojom jedinicom uđe u uzavreli Vukovar. Osnovao je Udruženje Bošnjaka branitelja Hrvatske. Penzionisan je u činu brigadira Hrvatske vojske.

– Moja prva borbena akcija bila je napad na Mirkovce kod Vinkovaca, koji su bili jako četničko uporište, ali je u toku akcije stigla naredba da se napad prekine. Prema svjedočenju nekih političara, naredbu je izdao osobno predsjednik Tuđman. Slijedila su druga ratišta na području Nove Gradiške, lično sam zauzeo kasarnu bivše JNA u Slavonskom Brodu. Bio sam predložen za čin generala, ali su neki ljudi iz hrvatskog vrha kazali da “ne smiju dopustiti da balija u Hrvatskoj ima čin generala” – priča brigadir Šabanović.

Senad Mujagić, policajac iz Siska, najnagrađivaniji je policajac sportista. Na sedam policijskih i vatrogasnih olimpijada širom svijeta na kojima je učestvovao ukupno je osvojio 25 medalja: 17 zlatnih, sedam srebrenih i jednu bronzanu. Njegov otac Vehbija je iz Bosanske Otoke, a majka Ćamka iz Blagaja kod Bosanskog Novog.

U dugogodišnjoj aktivnoj hrvačkoj karijeri bio je dva puta šampion Jugoslavije te 13 puta prvak Hrvatske. Senad je od februara 1992. bio pripadnik Specijalne policije “Ose”. S “Osama” je briljirao u operacijama “Bljesak”, “Oluja”, borbama na Velebitu, dubrovačkom ratištu, Daruvaru, Pakracu… Pedeset posto ukupne odbrane Dubrovnika činili su Bošnjaci, a njihov je udio u broju dubrovačkog stanovništva samo četiri posto. U odbrani Dubrovnika 23 Bošnjaka položila su život. 

Hasib Alibegović Ale bio je ratni zamjenik komandanta Specijalne policije “Grof” Dubrovačko-neretvanske županije. U bitkama za Dubrovnik ostao je stopostotni invalid. Rahmetli Hamdija Kovač je nesumnjivo bio najveći heroj odbrane Dubrovnika. Poginuo je s još šestoricom svojih saboraca 1. novembra 1991. u oslobađanju sela Bosanka na sjeveroistočnoj padini brda Srđa kao pripadnik 163. brigade HV-a.

Prilikom posmrtne dodjele ordenja u Dubrovniku porodici Hamdije Kovača deset minuta prolamao se aplauz nezaboravnom heroju. Hamdijin snajper se danas čuva kao eksponat u Muzeju suvremene povijesti Dubrovačkih muzeja. Uskoro bi se, navodno, jedna dubrovačka ulica trebala nazvati po rahmetli Hamdiji.

U Dubrovniku se, također, još priča i o nezapamćenoj hrabrosti komandanta minobacačlija Aziza Hasanovića. Aziz je uvijek bio tamo gdje je bilo najteže. Danas, iako invalid, ponosan je na svoje učešće u odbrani Dubrovnika. I hrabru pogibiju mladog Admira Kulenovića u mjestu Kelino Osoje 7. septembra 1992. pamte branioci Dubrovnika, kao i pogibiju pripadnika elitne 4. gardijske brigade “Pauci”, 22-godišnjeg Ermina Velića u mjestu Vladnica (Osojnik).

Rijeka, Zadar

Penzionisani pukovnik HV-a Mustafa Porobić tokom Domovinskog rata komandovao je 77. riječkom brigadom.

– U nekadašnjoj Operativnoj zoni Rijeka učestvovalo je 3.000 Bošnjaka, što je oko 30 posto ukupne bošnjačke populacije na tom području. Kroz 77. riječku brigadu HV-a, kojom sam zapovijedao, prošlo je 1.500 vojnika, od kojih je 80 posto Bošnjaka: 120 ih je ranjeno, a 21 je poginuo. Samo pojedinima je priznat vojni status u Republici Hrvatskoj – kaže Porobić.

Osim što su bili u prvim vojnim formacijama, Bošnjaci su u Zadru formirali svoju kasarnu koja je bila sabirno-regrutni centar dobrovoljaca koji su zatim upućivani na različita ratišta.

– U Sektoru obrane Zadar učestvovalo je više od 500 Bošnjaka, a 22 su poginula. U specijalnoj diverzantskoj ronilačkoj jedinici HV-a bilo je 16 Bošnjaka – priča prof. dr. Emin Teskeredžić, ratni komandant Specijalne diverzantske ronilačke jedinice HV-a. 

Visoke činove u HV-u imaju brigadir Mirsad Bakšić, vojni tužilac Zbornog područja Zagreb, pukovnik Mehmed Aganović, prvi načelnik Odjela ministarstva odbrane RH za ratnu popunu i mobilizaciju Oružanih snaga Republike Hrvatske, pukovnik Bekir Dedić…

Na slavonsko-brodskom području poginulo je stotinjak Bošnjaka, a više od 1.000 ih je ranjeno. Heroj o kojem Slavonija i danas priča, Ahmet Memišević, bio je komandant 2. satnije 1. brigade Zbora Narodne garde “Tigrovi”. Poginuo je 6. decembra 1991. u mjestu Gornje Kričke kod Novske.

Rahmetli Halid Kopić bio je jedan od heroja oslobađanja mjesta Miljevci kod Drniša. Poginuo je 1. avgusta 1992. kao pripadnik 113. šibenske brigade HV-a. Kopić je opjevan u hrvatskim ratnim pjesmama.

– Halid Kopić musliman je bija, za Hrvatsku život položija. U akciji teško ga raniše, puščanim ga zrnom pogodiše. Misec dana otkad je stradao, u bolnici život okončao – napisao je nepoznati hrvatski ratni pjesnik.

 Mate Šarlija Daidža jedan od najtajanstvenijih heroja

Rahmetli general Nijaz Batlak, poznatiji kao Mate Šarlija Daidža

Svoju posljednju bitku s teškom bolešću u Zagrebu je 1. februara 1999. izgubio Mate Šarlija Daidža, penzionisani general HV-a, pravog imena Nijaz Batlak. Daidža, rođen 15. marta 1929. u Goraždu, bio je jedan od najtajanstvenijih heroja Domovinskog rata.

Njegova jedinica proslavila se boreći se protiv bivše JNA i četnika na južnodalmatinskom frontu. Posebno se to odnosilo na bitke oko Čepikuća i Stona.

Handžar divizija Ekrema Mandala

Priča o učešću Bošnjaka u odbrani Hrvatske bila bi nepotpuna i bez spomena Handžar divizije kojom je komandovao kontroverzni Ekrem Mandal. Početkom jula prošle godine Mandal je umro u Labinu u 57. godini. Hrvatski mediji su u to vrijeme počeli pisati o njemu i dovoditi ga u vezu s navodnim zločinima nad Srbima u Sisku.

Mišljenja o Mandalovoj ratnoj ulozi su definitivno podijeljenja. Jedni ga smatraju itekako zaslužnim herojem, dok je za druge bio jedna nepoželjna ratna pojava. Od Bošnjaka u Sisku nedavno smo saznali da neki ratni prvaci Siska svoju odgovornost za ratne zločine, nakon Mandalove smrti, žele isključivo prebaciti na njegovu jedinicu.

Fakti

 više od 1.100 Bošnjaka – poginulo u odbrani Hrvatske oko 25.000 Bošnjaka – učestvovalo je u odbrani Hrvatske oko 9.000 Bošnjaka – branilo Hrvatsku, a da nikada do tada nisu boravili u Hrvatskoj

Brigadir Mesud Šabanović ostao je bez obje noge

Hasib Alibegović Ale u invalidskim kolicima sa saborcima

Hamdija Mašinović, heroj operacije “Otkos 10” 

Mirsad Bakšić i Mehmed Aganović

Senad Mujagić, briljirao u specijalcima “Osa”

Rahmetli Šefik Pezerović, prvi poginuli Bošnjak u odbrani Hrvatske

Rahmetli Admir Kulenović, heroj odbrane Dubrovnika 

(dnevniavazba)