Tri Saudijke govore za “Dnevni avaz”: Ne brinu se o finansijama, imaju vozače, mogu raditi, obrazovatise…

Ona je potlačena, nema nikakva prava, pokrivena je od glave do pete, lijena i razmažena. Uglavnom je ovo slika žene Saudijke u zapadnim medijima. Ali, je li baš tako?

Suzan Bagil (50), profesionalni fotograf, Esma el-Šerif (27), dopisnica Reutersa, i Fanar el-Kadi (33), profesorica i spikerica na KSA2, jednom od državnih kanala, donose nam jednu novu sliku žene u Saudijskoj Arabiji. S njima smo razgovarali u Meki.

Lagodan život

Ono što bi neki nazvali nedostatkom prava, Suzan Bagil smatra pažnjom i brigom za ženu. Suzan je rođena u Saudijskoj Arabiji, studij fotografije završila je u Americi, gdje je s mužem i djecom živjela nekoliko godina, nakon čega se vratila u svoju domovinu, jedno vrijeme radila je za agenciju Reuters, a nakon toga otvorila svoj privatni studio.

– Prva sam žena, profesionalni fotograf u Saudijskoj Arabiji. Mislim da je posebno ženama bilo drago. Mogla sam ih slikati bez hidžaba, nisu morale strahovati da ću njihove slike nekome pokazati. Konačno su imale nekog svog, ko poznaje šerijat, pravila naše vjere i ko zna slikati – kaže nam Suzan, koja je svoje fotografije izlagala širom svijeta.

Esma el-Šerif: Želi da žena ima i u politici

Napominje da žene u Saudijskoj Arabiji vode vrlo lagodan život, ne brinu se o finansijama, jer je briga o tome dužnost muževa, mnoge od njih ne znaju ni kako izgleda račun za struju. Ukoliko, ipak, žele da rade, mogu raditi, mogu biti doktorice, profesorice, novinarke, što znači da je položaj žene poboljšan u odnosu na raniju situaciju.

Na upit kako idu na posao kada im nije dozvoljeno voziti, Suzan odgovara da im je dozvoljeno da imaju vozača.

– Ja imam vozačku dozvolu, ali ne volim da vozim. To bi značilo da moram ranije ustati, odvesti djecu u školu pa nazad u studio. Pa ni kraljica Elizabeta ne vozi sama sebe. Mi izlazimo vani s muževima, očevima, braćom. Žene na Zapadu plaćaju tjelohranitelje da ih čuvaju. U islamu brigu o ženi vode prvo njen otac, a zatim muž – navodi Suzan.

U skladu sa šerijatom, Saudijska Arabija je zemlja u kojoj se brakovi sklapaju dogovorom roditelja mlade i mladoženje. Na taj način udala se i Suzan, koja ističe da je bila vrlo sretna. Voljela je svog supruga, koji ju je uvijek podržavao i vjerovao u njen talent, ali je umro prije 10 godina.

Mlađe generacije djevojaka, među kojima je Esma el-Šerif, ne žele se udavati na taj način. Na pitanje postoji li drugi način da upozna mladića koji bi joj se svidio, Esma odgovara da ne postoji, ako je porodica konzervativna. Ali, ako je riječ o nešto liberalnijoj porodici, onda je moguće upoznati se, recimo, s bratovim drugovima. Moderne tehnologije idu naruku mladićima i djevojkama u Saudijskoj Arabiji, jer su Facebook i druge društvene stranice mjesto gdje se mogu sastajati bez nadzora.

Pisane dozvole

Na ulicama, u školama ili fakultetima to ne mogu. Osnovne i srednje škole te fakulteti odvojeni su za djevojke i mladiće, a zabavljanje kao u BiH tamo ne postoji, nema zajedničkih šetnji, izlazaka u kafiće, zagrljaja na ulici… No, skrivenih kutaka i zaljubljenih uvijek, svugdje, pa i tamo ima.

– Uvijek se može pronaći način ukoliko se želi. Ali, moralna policija je uvijek na oprezu, te djevojke i mladiće koji su im sumnjivi ispitaju i ukoliko nisu u najbližem krvnom srodstvu, privedu – kaže sa smiješkom Esma, jedina dopisnica Reutersa u Džedi.

Upitana postoji li nešto što bi voljela promijeniti u Saudijskoj Arabiji, kaže kako bi voljela da se ukine zakon o pisanim dozvolama, jer je, navodi Esma, besmisleno da sin daje dozvolu za izlazak svojoj majci. Postoje, također, slučajevi gdje muškarac ne tretira najbolje svoju suprugu i ne dozvoljava joj da izađe, radi i obrazuje se. Esma želi i da ženama dozvole da voze te da ih ima i u politici.

Fanar el-Kadi: Život pun poštovanja za ženu

Fanar el-Kadi rođena je Egipćanka. U Rijadu, glavnom gradu Saudijske Arabije, živi posljednjih nekoliko godina s mužem i djecom. Dolazak u ovu zemlju za nju je bio preporod u vjerskom smislu.

– Oni slijede šerijat gotovo u svemu. Ovdje ne možete zaboraviti namaz, jer sve staje kada se začuje ezan. Sve je organizirano na način da pomogne ljudima da budu bolji muslimani – iznosi Fanar, koja život u saudijskom društvu opisuje kao pun poštovanja za ženu, jer su muškarci prema njima vrlo ljubazni.

Izlazak bez marame

– U odnosu na moju domovinu, u Egiptu vlada sloboda. Možeš izaći na ulicu sama kada god poželiš. Ovdje to nije slučaj. Nije uobičajeno da žene same izlaze, ako bi i izašle, bile bi predmet pogleda. Imam sreću da mogu imati svog vozača, ali neke djevojke ne mogu to sebi priuštiti. Istina je da žene sada više rade, ali da bi mogle raditi, studirati ili uopće izaći vani, moraju imati pismenu dozvolu svojih očeva, zatim muževa ili, na kraju, sinova. Kada je u pitanju odijevanje, Džeda, gdje ja živim, nešto je slobodnija te je moguće izaći vani bez marame, ali je abaja (duga crna haljina) obavezna – priča nam Esma.

Dobile pravo glasa

– Prilike su u posljednje vrijeme sve povoljnije za žene, one mogu sada uzeti taksi bez mahrema (oca, brata, muža). Dobile su i pravo glasa te će moći birati i biti izabrane. Saudijke su vrlo moderne, abaje nose samo van kuće. Njihove kuće su lijepe, uvijek tradicionalno uređene i sa stilom. Ono što bih voljela da se promijeni ovdje, jeste da postoje bolji uvjeti za život i rad stranaca i strankinja – govori Egipćanka Fanar.

(dnevniavazba)