El-Džahiz, prvi muslimanski zoolog

El-Džahiz je napisao preko dvije stotine radova od kojih je samo tridesetak odoljelo zubu vremena. Njegov rad uključuje zoologiju, gramatiku arapskog jezika, poeziju, retoriku i leksikografiju. On se smatra jednim od rijetkih muslimanskih naučnika koji su pisali naučna i kompleksna djela za laike i obične ljude. Njegovi radovi sadrže puno anegdota, pored tema o kojima je diskutovao, kojima je obrazlagao svoje gledište i dokaze.

U svakoj generaciji i naciji postoji nekoliko osoba koje imaju želju za proučavanjem djelovanja prirode. Ako oni ne bi postojali, te nacije bi iščezle.

To je napisao Ebu Osman Amr ibn Bekr el-Kinani el-Fukaimi el-Basri, poznat kao El-Džahiz – Buljooki – u svom remek-djelu, „Knjiga o životinjama”.

El-Džahiz je bio jedan od onih osoba koja je imala sreću da živi tokom jedne od najsjajnijih epoha intelektualne historije – perioda prenošenja grčke nauke Arapima i razvoja arapske prozne književnosti. El-Džahiz je bio aktivni učesnik u obje oblasti.
Rođen je negdje oko 776. godine, 14 godina nakon osnivanja Bagdada od strane abbasijskog halife El-Mensura. El-Džahiz je odrastao u Basri, u Iraku, koja je osnovana u rano islamsko vrijeme kao grad-garnizon, ali u vrijeme njegovog rođenja ona je bila intelektualni centar zajedno sa svojim rivalom Kufom.

El-Džahiz je pohađao škole u Basri, učeći pred najpoznatijim islamskim učenjacima. Jedan od najvažnijih aspekata perioda El-Džahizovog intelektualnog razvoja i života je činjenica da su knjige bile dostupne čitalačkoj publici. Iako je papir predstavljen islamskom svijetu samo kratko prije El-Džahizovog rođenja, on je imao, kada je bio tridesetih godina, zamijenjeni pergament, započevši tako intelektualnu revoluciju.

Dostupnost jeftinog materijala za pisanje je oblikovala drugi socijalni fenomen – porast čitalačke publike. Po prvi put od pada rimskog carstva gradovi Bliskog istoka su imali velik broj pismenih ljudi koji su imali skromne materijalne mogućnosti. El-Džahiz i njegovi roditelji su bili siromašni. Kao mlad čovjek, sa svojih dvadeset godina, on je prodavao ribe pored jednog basrijskog kanala. I pored toga, El-Džahiz je naučio čitati i pisati dok je bio veoma mlad, nagovještavajući time mogućnost za „veću snalažljivost” u osmovjekovnom Iraku.

El-Džahiz je pričao kako mu je njegova majka poklonila tuce svesaka rekavši mu da će od njih zarađivati za svoj život. El-Džahiz je započeo svoju karijeru kao pisac – tada, a i sada neizvjesnom profesijom – dok je boravio u Basri. On je napisao esej o instituciji hilafeta što je naišlo na pohvale iz bagdadskoga Dvora. Izuzimajući ograničeni njegov trodnevni rad pisara u vladi, on se uvijek oslanjao na svoje pero.

Činjenica da nikada nije imao službenu poziciju omogućila mu je da posjeduje intelektualnu slobodu koja nije bila dostupna onima koji su vezani za Dvor. I pored toga, on je posvijetio jedan broj svojih radova vezirima i drugim uticajnim funkcionerima. Zauzvrat, on je često primao poklone u znaku pažnje za ta „posvjete”. On je primio 5.000 zlatnih dinara od jednog činovnika kome je poklonio svoju „Knjigu o životinjama”.

El-Džahiz je napisao preko dvije stotine radova od kojih je samo tridesetak odoljelo zubu vremena. Njegov rad uključuje zoologiju, gramatiku arapskog jezika, poeziju, retoriku i leksikografiju. On se smatra jednim od rijetkih muslimanskih naučnika koji su pisali naučna i kompleksna djela za laike i obične ljude. Njegovi radovi sadrže puno anegdota, pored tema o kojima je diskutovao, kojima je obrazlagao svoje gledište i dokaze.

Neke od njegovih knjiga su: „Umjetnost ćutanja”, „Protiv službovanja ljudima”, „Hrana Arapa”, „U slavi trgovaca” i „Lahkoumnost i ozbiljnost”.

O stilu pisanja, El-Džahiz navodi da je najbolji stil onaj koji je najčistiji, kome ne trebaju pojašnjenja i bilješke, potvrđuje predmetnu temu, nije preopširan niti mnogo kratak. El-Džahizov najvažniji rad je njegova „Knjiga o životinjama” (Kitabu-l-hajevan) koja, čak nekompletirana, sadrži sedam velikih tomova u štampanom izdanju. Ona obuhvata važne naučne informacije i upozorava na jedan broj koncepcija koje nisu u potpunosti razvijene sve do prve polovine dvanaestog vijeka.

U knjizi, El-Džahiz diskutuje o životinjskoj mimikriji, napominjući da se određeni paraziti prilagođavaju boji svoga gazde, i piše o dugotrajnosti uticaja klime i hrane na ljude, te na biljke i životinje iz raznih geografskih područja. On raspravlja o komunikaciji životinja, psihologiji i stepenu inteligencije insekata i životinjskih vrsta. On, također, daje detaljan pregled socijalne organiziranosti kod mrava, uključujujći, iz svoje vlastite opservacije, prikaz kako oni čuvaju zrna i svojim gnjezdima a da se ne pokvare tokom kišovitih sezona.

On je čak znao da su neki insekti osjetljivi na svjetlost, i koristeći tu informaciju, pojašnjava veoma interesantan način letenja komarca i muha u prostoriji. Kao rani privrženik zoologijskih i antropologijskih znanosti, El-Džahiz je otkrio i prepoznao efekat spoljašnjih faktora na život životinja. On je, isto tako, proučavao transformaciju životinjskih vrsta pod raznim faktorima. Nadalje, u nekoliko pasusa svoje knjige, on, također, opisuje koncept prirodne selekcije koji se obično pripisuje Charlesu Darwinu.

El-Džahizov koncept prirodne selekcije značilo je nešto novo u historiji nauke. Međutim, grčki filozofi poput Empedoklea i Aristotela su govorili o promjeni kod biljaka i životinja, ali nikada nisu napravili prvi korak prema razvijanju sveobuhvatne teorije. Prema njima, to je bio samo koncept proste promjene i kretanja opservacije, i ništa više od toga.

Osamdeset i sedam listova „Knjige o životinjama” (otprilike jedna desetina originalnog El-Džahizovog teksta) se čuva u Ambrosiana biblioteci u Milanu. Ta kolekcija (kopija originala) datira iz četrnaestog stoljeća i nosi ime posljednjeg vlasnika Abdurrahmana el-Magribija i (datum) 1615. godinu. Te folie „Knjige o životinjama” sadrže više od 30 minijaturnih ilustracija.

El-Džahiz se vratio u Basru nakon više od pedeset godina provedenih u Bagdadu. Umro je u Basri 868. godine usljed nesreće u kojoj je do smrti skrhan zbog pada gomile knjiga na njega u privatnoj biblioteci. Takva smrt dolikuje jednom piscu.

Izvor: Islamske novine “Elif”