Ekonomski rast u Evropi i ostatku svijeta će, vjerovatno, biti mnogo manji nego što je iko očekivao još prije samo nekoliko mjeseci. Efekti će se vrlo snažno osjetiti u BiH te se zemlja treba pripremiti. To znači da kako političke vođe tako i socijalni partneri trebaju prevazići ključne političke razlike da bi se izgradio jedinstveni front u borbi protiv mogućih efekata krize. Evo šta, najvjerovatnije, slijedi ako ne uspiju prevazići razlike.
Bit će smanjen izvoz. Domaći ekonomski rast bit će usporen i Vladini će prihodi opasti. Pristup finansiranju bit će značajno otežan. Kad se prihodi smanje, Vlada će imati vrlo malo opcija za finansiranje svojih rashoda. Povećanje poreza u recesiji nije atraktivna opcija, a i inače stope socijalnih doprinosa već su toliko velike da su mnogi radnici i firme napustili formalnu ekonomiju i ne plaćaju ih nikako. Vlada će biti prisiljena pokušati se zadužiti da pokrije svoj rastući deficit.
Slaba tržišta
Ali lokalna tržišta kapitala vrlo su slaba. BiH se u velikoj mjeri oslanja na strane izvore finansiranja iz bankarskog sistema. To će, međutim, biti vrlo teško dobiti u budućnosti. Kriza koja se razvija u Evropi u osnovi je kriza suverenog duga koja prijeti upavo onim bankama koje su do sada pružale finansiranje.
Italijanske banke, naprimjer, imaju potraživanja u BiH koja iznose približno 20 posto BDP-a BiH. Sada one imaju i svojih problema i neće se htjeti dodatno izlagati u BiH. Centralna banka Austrije upravo je naredila svojim bankama da prestanu davati zajmove zemljama izvan Evropske unije, osim iz sredstava domaćih depozita u tim zemljama.
Posebno razočaravajuće je što Fiskalno vijeće BiH još nije dogovorilo makroekonomski okvir za 2012. godinu. To je bilo od ključnog značaja da bi se dobio pristup finansiranju od Evropske komisije, MMF-a i Svjetske banke – tri izvora finansiranja koji još ostaju na raspolaganju. Bez postizanja dogovora i ova tri izvora će iščeznuti.
Poteškoće u postizanju dogovora ne leže u cijelosti u političkim razlikama. Postoji još jedan fundamentalniji politički problem. BiH ima moćne grupe predstavnika interesa pojedinih segmenata populacije. Zahtjevi tih grupa iz javne blagajne nisu adekvatno usaglašeni pa je administracija preglomazna i budžetske su obaveze veće nego što zemlja može sebi priuštiti. Ukupna izdvajanja za plaće u javnom sektoru daleko su veća nego u bilo kojoj drugoj zemlji u regiji. Visina penzija boraca i vojske nije srazmjerna mogućnostima zemlje. Broj korisnika invalidskih penzija je vrlo velik u poređenju s drugim zemljama.
Sistem naknada
Potrebno je izvršiti restrukturiranje sistema naknada da bi se omogućilo u većoj mjeri provođenje imovinskog cenzusa, da bi se ograničena javna sredstva usmjerila na one koji su istinski ugroženi i da bi se izbjeglo destimuliranje radnika za uključivanje u formalnu ekonomiju. Postojeće politike nisu održive. Dovest će do enormnog povećanja deficita. Gomilat će se dugovi. Socijalni partneri će se opet obratiti sudu, stvarajući daljnje budžetske obaveze koje se ne mogu ispuniti. U određenom momentu sistem će se u potpunosti slomiti, s posljedicama koje je teško predvidjeti i neugodno zamisliti. Ne mora biti ovako.
Da bi budućnost bila bolja, međutim, morat će se ostvariti istinski napredak na političkom frontu. Entitetske i državne vlasti morat će doći do senzibilnog i trajnog kompromisa o raspodjeli prihoda i nadležnosti, a sve vođe, uključujući i vođe socijalnih partnera, trebaju smoći hrabrosti da otvoreno iznesu svojim članovima potrebu provođenja značajnih reformi i svođenja kolektivnih zahtjeva u okvire koji se uklapaju u fiskalnu realnost.
Drugi poduzimaju reforme
I druge zemlje u regiji suočavaju se sa sličnim vanjskim izazovima, ali one poduzimaju korake da se zaštite. Te pripreme ne predstavljaju samo pribavljanje finansijskih sredstava. Sklapanje ovih aranžmana uključuje određene teške političke odluke i reforme. Ali te su zemlje pokazale da su ih sposobne provesti.
(dnevniavazba)