Svaki roditelj koji dočeka da mu se dijete oženi ili uda, da završi školu ili fakultet, odnosno da stekne diplomu sa bilo kojim naučnim zvanjem, i da uz sve to poštuje Stvoritelja pa roditelje, osjeća neizmjernu sreću i radost.Kako i ne bi, kad je to dosanjani san kojem se pritajeno nadao i s čežnjom ga čekao. Takav roditelj, sa dobro urađenom roditeljskom zadaćom, ponosan je na to i neizmjerno zahvalan Bogu. Osim toga, svjestan je, da je dječije postignuće u životu, dobrim dijelom i roditeljsko, pa i porodično.
Znano je da je za roditelja-mu’mina među najvažnijim njegovim zadacima izvesti dijete na selamet. U ovom vaktu pogotovo. Zato i pišem o primjernoj i uzoritoj porodici hadži Spahe i Selime Sijamhodžić iz Lubarde kod Bužima, jer je ovakvih pozitivnih primjera sve manje u našim sredinama. Uspjeli su, hvala Bogu, da svoje devetero djece islamski odgoje u okviru porodičnog i mektepskog ambijenta, nauče radu, ozbiljnosti i čestitosti. Osim toga, razvili su u svojoj djeci želju prema školovanju i naukama, iako sami nisu bili u prilici da završe neke škole.
Hadži Spahu Sijamhodžića i njegovu hanumu Selimu iz Lubarde kod Bužima poznajem više od tridesetak godina. Uvijek su bili vrijedni, marljivi, oslanjali se na Uzvišenog Allaha, vodili računa o vjeri i namazu, vjerskom poučavanju svog evlada i uzdali se u svoj rad. Iz toga su hranili, školovali i danas školuju svoju djecu. Nikad im nije bilo teško poraniti na njivu, baviti se zemljoradnjom, samo trudom i na pošten način sticati nafaku. Usporedo i djecu su učili poljoprivrednim poslovima. Ta škola zemljoradnje je djecu dodatno motivisala da budu dobri đaci i studenti, što je privlačnije i atraktivnije od teških fizičkih poslova.
Rezultat upornih roditelja, hadži Spahe i Selime, danas je hvala Bogu, vidljiv i inspirativan. Sedamnaestog septembra 2011. godine oženili su najstarijeg sina Asima sa izabranicom Nisvetom Dervić. Tog dana zajedno sa svojom djecom bili su ispunjeni raspoloženjem. Nakon obavljenog građanskog vjenčanja u Općini Bužim i šerijatskog, obavljenog u džamiji na Lubardi pred imamom Suad ef. Dekićem bili su ićramli domaćini brojnoj rodbini, prijateljima, zvanicama, gostima i komšijama. Željeli su da zajedno s njima, i u društvu svoje devetero djece, podijele radost, koja se nije vezala samo za ženidbu najstarijeg sina Asima već i za diplomiranje kćerke Fadile i sina Ahmeta. Svaka od tri radosti porodice Sijamhodžić bilo je veselje na svoj način. Šta odabrati i čemu dati primat? Jednostavno, pojedinačno i skupno imaju svoju težinu, svaka je bitna, životna i sudbinska. Oženiti (prvog) sina, dočekati da kćerka stekne zvanje doktorice medicine, da sin diplomira geografiju je za mašaAllah. Zadovoljstvo u dušama i veliki šukur-zahvala Uzvišenom Gospodaru na tako divnim darovima, moglo se lahko čitati tog dana na licima sretnih roditelja i njihove djece.
Hadži Spaho Sijamhodžić i njegova supruga Selima su rođeni 1956. i 1958. godine i žive na Lubardi kod Bužima. Stekli su devetero djece: Asimu, Esmu, Fadilu, Seniju, Fatimu, Semiru, Asima, Ahmeta i Osmana. Asima i Esma su udate. Fadila je nakon završene Gimnazije u Bužimu upisala studij na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, na kojem je diplomirala 21. septembra tekuće godine. I Ahmet je nekoliko dana poslije Fadile diplomirao geografiju na Prirodno-matematičkom fakultetu. Kćerka Senija treća je godina Stomatološkog, dok je Osman druga godina Farmaceutskog fakulteta u Sarajevu. Fatima je treći razred srednje tekstilne škole, također, u Sarajevu, a Semira drugi razred Medrese Džemaludin Čaušević u Cazinu. Sin Asim završio je srednju poljoprivrednu školu, zaposlen je u tvornici u Bužimu i usputno se bavi poljoprivredom. Oženio se izabranicom Nisvetom Dervić sa Konjodora. Njegova mlada je završila Islamsku pedagošku akademiju u Bihaću i uposlena je kao nastavnik islamske vjeronauke u OŠ na Ostrošcu kod Cazina.
Inače hadži Spaho Sijamhodžić je dugi niz godina član džematskog odbora u džema’atu Lubarda. U dva prethodna mandata bio je mutevelija, a jedno vrijeme član, pa i predsjednik građevinskog odbora za izgradnju džamije. Za vrijeme dok je bio mutevelija džema’ata započeta je, sagrađena i svečano otvorena lubardska džamija. Zajedno sa imamom Suad ef. Dekićem, ostalim članovima džematskog, građevinskog odbora i džematlijama zaslužan je za ostvarenje tog velikog poduhvata ovog aktivnog i priznatog bužimskog džema‘ata.
Na dan veselja želio sam naslutiti kako se osjeća hadžija Spaho u trostrukoj radosti? Kao i uvijek djelovao je staloženo, nenametljivo, pomalo izbjegavajući da pokazuje svoje emocije i sreću. Međutim, to se nije moglo sakriti. Njegova unutarnja radost, koliko zbog ženidbe sina, toliko zbog diploma dvoje djece bila je vidljiva.
(preporodcom)
