Svi koji smo branili BiH danas stojimo zajedno optuženi

Prema riječima našeg sagovornika, “Dobrovoljačka” je projekt Miloševićevog režima. Obrazlaže i zašto se moraju mijenjati politike i ambicije Sarajeva, zašto bh. političari nemaju jedinstvenu platformu o ključnim pitanjima. Smatra to problemom cijelog sistema, “čija je politička kičma toliko atrofirala da je samo fotelje mogu držati uspravnom”.

Lažni simbol

Govoreći o progonu bh. branilaca i patriota, prof. Ganić poručuje da oni koji su zaslužni što ova zemlja postoji, a kojima se danas pretresaju kuće, ladice i postelje, traže da znaju zašto se to čini! Taj odgovor, kaže, dužni su dati naši političari.

Saslušani ste i prošle sedmice u Tužilaštvu BiH u, do sada, petoj istrazi za slučaj “Dobrovoljačka”, a sve dosadašnje, uključujući i onu hašku i londonsku, dokazale su da tu nije počinjen ratni zločin. Kako i dalje sve ovo doživljavate, posebno nakon što ste prošle godine, nakon hapšenja po nalogu Srbije, pet mjeseci proveli u zatočeništvu u Londonu?

– Slučaj “Dobrovoljačka, tretiran kao čisto pravno pitanje, gdje je svrha istrage da ustanovi moguće prekršaje pravila ratovanja, vodi do samo jednog mogućeg zaključka, a to je da element zločina, a samim tim i krivične odgovornosti, ne postoji. Činjenica da je pitanje “Dobrovoljačke” aktuelno čak 20 godina nakon događaja koji su predmet istrage, ne govori o pravnoj, već o nametnutoj političkoj kompleksnosti slučaja. “Dobrovoljačka” je projekat Miloševićevog režima i sastav srbijanskog tužilaštva datira iz tog vremena.

Cilj tog projekta nije da utvrdi okolnosti pogibije pet vojnika i jednog civila, već da kreira lažni simbol simetrije zločina i dadne privid neke zajedničke krivice za agresiju koja je počela puno prije tog datuma. Nije problem što je postavljeno pitanje o dešavanjima u Dobrovoljačkoj 3. maja 1992., niti je problem temeljito ispitati odgovornost svih učesnika u dešavanjima 3. maja ili bilo kog drugog datuma u istoriji odbrane naše zemlje. Problem je uspjeh Srbije da ignoriše nalaze svih istraga koje ne dolaze do odgovarajućih zaključaka i da diktira program rada kako naših tako i stranih sudova i tužilaštava.

Vrijeme i resursi utrošeni u istrage slučaja “Dobrovoljačka” prevazilaze okvire vremena i resursa utrošenih u istraživanje ubistava više desetina hiljada civila u istočnoj Bosni. Ponovo, to ne govori o kompleksnosti slučaja “Dobrovoljačka”, već o kompleksnosti ambicija Vlade Srbije da promijeni sliku prošlosti i zabrinjavajućoj spremnosti pravnih organa Srbije da u tome pomognu. S druge strane, mi ne možemo biti saučesnici u ovom projektu i svako odlaganje zaključivanja istrage u našem tužilaštvu produbljuje političku nestabilnost.

Upravo zato se s radošću odazivam svakom pozivu našeg tužilaštva i podržavam napore naših pravosudnih organa, čiji je kredibilitet ojačan prisustvom međunarodnih tužilaca, da nakon opsežne i temeljite istrage ovaj slučaj zaključe u skladu s načelima pravde i pravičnosti.

Ako i na kraju ove pete istrage Tužilaštvo BiH donese istu odluku da u Dobrovoljačkoj nije počinjen ratni zločin, očekivati je da ni to za Srbiju neće biti dovoljno te da će ona nastaviti progon branilaca BiH. Zašto, prema Vašem mišljenju, bh. vlast nije učinila ništa da zaustavi praksu hapšenja naših ljudi po srbijanskim potjernicama?

– Kao što sam rekao, sva dosadašnja praksa Srbije upućuje na to da možemo očekivati odbijanje svakog rezultata koji ne ide u korist Beograda i apsurdno insistiranje da je njihov sud jedini mjerodavni u donošenju presude. Međutim naš prioritet nije da mijenjamo politiku i ambicije Beograda, već da mijenjamo politiku i ambicije Sarajeva. Nije naša jedina opcija da pratimo poteze Srbije, da histerično otpravljamo ministre da protestuju ispred zatvorskih kapija širom evropskih zemalja i mjerimo svoj uspjeh po brzini oslobađanja onih koji nikada nisu ni trebali biti uhapšeni.

Kao građani mi moramo zahtijevati puno viši stepen kompetentnosti onih koji nas predstavljaju i upravljaju resursima ove zemlje. Zašto zemlje EU nisu dobile puni izvještaj iz londonskog procesa na kome je dokazana zloupotreba Vlade Srbije, falsificiranje dokumenata i izjava, politička motivacija u pravnim djelovanjima?

Zašto dokument, prvi svoje vrste i rezultat londonskog procesa, u kome se Ministarstvo pravde Srbije, između ostalog, zvanično očituje da je 2. i 3. maja 1992. JNA bila vojska pod komandom FRJ (Srbija i Crna Gora) i da je kao takva predstavljala stranu silu na teritoriji BiH, ne formira kičmu našeg pravnog argumenta o agresiji na BiH i potrebi obnavljanja naše tužbe pred Međunarodnim sudom pravde? Na ova pitanja mogu samo odgovoriti resorna ministarstva i lideri vodećih političkih stranaka. Ono što mi možemo jeste kazniti ili nagraditi njihove napore na narednim izborima.

Morbidan strah

Bošnjački predstavnici vlasti, međutim, šute i na neviđenu hajku koja se vodi iz RS protiv generala Armije RBiH Atifa Dudakovića i oficira Petog korpusa. Jedina zabilježena je reakcija koju je u intervjuu za RTRS dao član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, kazavši kako on “ne vjeruje” da je general Dudaković odgovoran za zločine. Kako to komentirate?

– Političari u BiH nemaju jedinstvenu platformu o ključnim pitanjima i u jednom opštem haosu međusobnog takmičenja vrlo često dođu u stanje jedne vrste političke paralize u kojoj sve ono što je više od uopštene ili u najbolju ruku razvodnjene izjave postaje opasno, zbog straha od kritike.

To nije problem samo pojedinaca, to je problem cijelog sistema, čija je politička kičma toliko atrofirala da je samo fotelje mogu držati uspravnom, ali da hoda ne zna. Također, naši političari su vrlo često nesigurni oko balansiranja pravnih i političkih aspekata kada iznose ili se suzdržavaju od davanja mišljenja i to je problem manjka stručnog osoblja i kompetentnih savjetnika.

Uz ovo postoji i neki morbidan strah od mišljenja međunarodne zajednice koja često zahtijeva, ali zaboravljamo i rijetko nagrađuje pasivnu pomirljivost. Ono što se može reći za generala Dudakovića i spomenute oficire Petog korpusa jeste da su oni heroji ove zemlje i da svi mi koji smo s njima ovu zemlju branili, danas uz njih stojimo zajedno optuženi.

Kada se kuca na vrata onih koji su zaslužni što danas ova zemlja postoji, kada se pretresaju njihove kuće, ladice i postelje, mi tražimo da znamo zašto se to čini.

Tužilaštvo nam nije dužno dati odgovor, ali naši političari jesu. Mi koji smo se borili da niko ne može van zakona, koji u cilju uzdizanja vladavine prava i sigurni u vlastitu pravičnost otvaramo širom vrata svakom sudu i istrazi, nećemo biti tako tihi i pokorni ako se naše povjerenje zloupotrijebi za ciljeve koji nisu pravno utemeljeni i grubo ćemo kazniti one koji su tu zloupotrebu dopustili.

Ko i šta konačno treba učiniti da se zaustave destruktivne snage koje kontinuirano već više od 20 godina ruše ovu zemlju te to i dalje nastavljaju činiti, dok im se bošnjačka vlast ni na koji način ne odupire?

– Ključ je u kadrovskoj politici. Mi moramo suštinski promijeniti sistem u kojem se preferira podoban nad sposobnim kadrom i u kojem su političke partije mini diktature koje guše svaki pokušaj reforme i isticanja novih lidera. U izbornim utrkama mi moramo tražiti da nam se predoče liste kandidata za ključne pozicije koje kao građani ne biramo direktno, tražiti od političkih partija da nam predstave svoje timove, ne samo svoje vođe.

Moramo tražiti od medija kompetentne analize tih timova i prostor za njihovo predstavljanje javnosti. Nama treba vlada stručnjaka. Nama trebaju ministri i diplomati koji su u stanju parirati predstavnicima drugih evropskih zemalja i uticati na procese.

Vidite, u ratu mi smo bili puno uspješniji u toj kadrovskoj politici nego danas, upravo zato što smo, fokusirani na odbranu zemlje, morali birati one koji znaju i mogu braniti naše interese. Tada, praktično goloruki i u jeku agresije, ostvarivali smo puno impresivnije rezultate unutar međunarodnih foruma nego danas.

Plašite li se da prijetnje Milorada Dodika disolucijom države BiH mogu biti ostvarene?

– Samo u ovakvom sistemu Dodik i njemu slični mogu postojati. Taj čovjek ima samo dva proizvoda za prodaju: nacionalizam i siromaštvo. Bijesne ili uplašene ljude je moguće duže držati gladnima. Sve što je potrebno učiniti da se zaustave biznismeni poput Dodika jeste da manjem entitetu ponudimo bolji proizvod, neku bolju ekonomsku perspektivu od siromaštva. Što se tiče njegovih prijetnji, one su prazne i apsurdne, ali jednako apsurdan je i tako visok prag naše tolerancije. Mi imamo naviku da govorimo – mir po svaku cijenu, ali samo je Bosna po svaku cijenu. Ona je i moja i tvoja, ali ako radiš protiv nje, onda je samo moja.

(Dnevni Avaz)