Neizvjesni život somalijskih izbjeglica
IslamBosna.ba– Fatuma Hasan (42) doji svog jednogodišnjeg sina Ahmeda na direktnoj sunčevoj toploti prepunog izbjegličkog kampa Dadaab u sjeveroistočnoj Keniji, gdje je hiljade Somalijaca potražilo azil.
Jučer smo posljednji put jeli…, obično čak i najmlađa djeca zaspu praznog stomaka, izjavila je bespomoćna majka dok je kuhala oskudni obrok.
Dječak plače jer je gladan. Ponekad se osjećam kao da sisa krv.
Gospođa Hasan je jedna od preko 250.000 izbjeglica iz ratom zahvaćene Somalije koja je pronašla utočište u prepunom Dadaabu.
Članovi njene porodice stigli su u prvoj grupi somalijskih izbjeglica iz Mogadiša, i ušli su u susjednu Keniju odmah nakon svrgavanja predsjednika Siada Bare 1991. godine. Proteklih godina boravila je u opustošenom kampu preživljavajući s jednim obrokom dnevno.
Uslovi života su ovdje jaka teški, naročito za ugrožene skupine poput žena i djece, požalila se gospođa Hasan.
Život je težak kad nemate hrane, skloništa i svega ostalog.
Porodice u kampu žive u veoma bijednim uslovima, mnogi od njih se oslanjaju na pomoć koju im dostavljaju međunarodne humanitarne organizacije.
Dodatnu bol gospođi Hasan predstavlja to što je izgubila muža i 17-ogodišnjeg sina, obojica su umrli od posljedica bolesti u kampu.
Iznenadna smrt mog muža i sina je nešto na šta se podsjećam svakog trenutka, i to mi život ovdje čini neizdrživim.
Izbjeglički kamp Dadaab napravljen je kako bi primio 90.000 ljudi, međutim, sada u njemu boravi oko četvrt miliona ljudi, što ga čini jednim od najvećih i najnatrpanijih izbjegličkih prihvatilišta u svijetu.
Agencija UN-a za izbjeglice (UNHCR) izjavila je da sve više ljudi traži azil i ulazak u izbjeglički kamp.
Bježeći od borbi u Somaliji, mnoge porodice prelaze preko porozne i nepristupačne granice s Kenijom, tražeći utočište u kampu.
Živjela sam u Mogadišu veći dio svog života, čak i kada su članovi narodne vojske i ratni diktatori tumarali ulicama grada tražeći vlast“, prisjeća se gospođa Hamara Abdi, koja je pridošlica u kamp. Ali sada sam bila primorana da napustim grad.
Mirotvorac Afričke Unije (AU) ubijen je, dok su tri druga ranjena, u dva bombaška napada u Mogadišu ovog četvrtka.
Misija AU-a u Somaliji jedina je strana mirovna misija u zemlji.
Gospođa Abdi je pronašla sklonište ispod krošnje bagremovog drveta zajedno sa svojom djecom. Makar imamo mir, nema rata, uprkos činjenici da nemamo hrane i vode.
Svakodnevni prijem novih izbjeglica u kamp predstavlja značajan pokazatelj situacije u Somaliji, gdje se oko 3.2 miliona ljudi suočava sa onim što je opisano kao najgora svjetska humanitarna kriza.
Kriza se povećava sa svakim novim danom, a hiljade drugih porodica su interno raseljene po ekspanzivnom rogu Afričke nacije.
Prema navodima glasnogovornika UNHCR-a u Najrobiju, Emmanuela Nyabera, procijenjuje se da oko 200 somalijskih izbjeglica pristiže svakoga dana.
Nakon Afganistana, Iraka i Sudana, Somalija je sljedeća muslimanska zemlja sa najvećim brojem registrovanih raseljenih porodica.
Oni bježe pred beskrajnom nestabilnošću južnih i centralnih dijelova ratom zahvaćene Somalije.
Beznadežnost
Intenzivne borbe između “El-Šebaba” i “Ehlu-Sunneta vel-džema’ata”, koje se vode u posljednjih nekoliko dana, dodatno komplikuju napore da se povrati mir u Somaliji.
Podignute tenzije između dvije grupe prouzrokuju talasanje u mnogim južnim i centralnim dijelovima Somalije, što dobija sve više politički oblik.
Obnavljanje vjerskog nasilja vodi zemlju u novi rat koji će izgleda trajati zauvijek, izjavio je Muhtar Adan, član somalijskog parlamenta.
Somalijske izbjeglice, od kojih su pojedine već decenijama u kampu, zabrinute su koliko će još godina čekati na mir da bi se vratile svojim kućama.
Gospođa Hasan, sredovječna majka, već godinama podnosi nevolje i sekiraciju, ali gaji nadu da će se jednoga dana vratiti u svoju domovinu.
Ovdje smo već 20 godina, i svih ovih godina svakodnevno se molim da se u Mogadišu jednoga dana uspostavi mir.
Ali, svaki put kad čuje za nova ubistva i raseljavanje u Somaliji, njene nade počinju da opadaju.
Osjećam nemir čak i u svojim mislima, jer shvatim da ću biti primorana da ostanem ovdje više nego što sam se nadala,izgovorila je jecajući.
Niko ne želi da bude izbjeglica zauvijek, ali izgleda da ćemo morati ostati u kampu ukoliko se ova situacija nastavi, oslanjamo se samo na Boga, ali povratak kući predstavlja težak zadatak.“
Izvor:IslamOnline.net
Prijevod i obrada:IslamBosna.ba