Miješanje u (uređivačku) politiku
Nije poznato da li i jedna vjerska zajednica bilo gdje u svijetu kao Islamska Zajednica u BiH trpi od strane medija to što trpi. Njoj i njenom radu se posvećuje posebna i „nadahnuta” pažnja u kratkim tv prilozima ali i u onim emisijama koje traju preko „60″ i više minuta. U tim prilozima IZ prolazi kroz neku vrstu metamorfoze: od zakonom priznate vjerske Zajednice došla je do „privatnog preduzeća građanina Mustafe Cerića.”; njen poglavar čija titula nosi naziv reisu-l-ulema, valjda zato što nije ni Časni a ni Uzoriti, biva proglašen „portparolom mafije” ili čak „običnim lažovom”; glavni nosioci aktivnosti IZ, dakle imami, predstavljeni su u više navrata kao oličenja zla i nemorala, danas jedan – sutra drugi; njeni objekti se sataniziraju i imenuju kao „kuće strave i užasa” koje uz to narušavaju multietničnost Glavnog grada (valjda bi u tome i agresori mogli pronaći alibi za njihovo rušenje na onim područjima gdje su one „narušavale multietničnost”); njeno buduće trajno sjedište na Kovačima oni smatraju „mauzolejom”.
Piše: Edin Memić
Samo kod nas je moguće postalo da sa istog medija u istoj emisiji njen voditelj poglavara najveće i najbrojnije vjerske zajednice (reisu-l-ulemu Islamske zajednice u BiH) nazove „lažovom” i portparolom mafije”, a malo kasnije jednog fratra iz fojničkog samostana oslovi sa epitetom „dobri čovjek”. Da ne bude zabune, fojnički fratar jeste Dobar Čovjek, ali reisu-l-ulema nije bio, niti jeste, niti će biti lažov i portparol mafije. Te dvije oprečne kvalifikacije o ljudima koji se bave sličnim, a veoma odgovornim poslom, neviđene su i nečuvene u praktičnoj žurnalistici u svijetu. Jedini im ekvivalent može biti izjava jedne druge „novinarske veličine” sa istog medija koja je odjavljujući svoju emisiju kazala: „Eto vidite, nema problema u državi u koji nije uključen reisu-l-ulema”.
Kada bi smo nabrajali sve ono što ovi mediji lijepe kao etiketu samoj Zajednici ili njenom poglavaru, ili njenim objektima, trebalo bi nam mnogo više prostora od onog koje je predviđeno za jedan tekst. Uostalom, to možete slušati svaki dan iz etera ovih medija. I to sve pred nezainteresiranim okom „zloćudnog” RAK-a.
Svaki vid demokratske odbrane od strane IZ u vidu javnih demantija koji se upućuju na adresu onih koji o radu IZ iznose neistine smatraju se u najblažoj kategoriji „pritiskom na medije” i(li) „miješanjem u uređivačku politiku”. Često se pak ne uzimaju ni u razmatranje.
Čija je FTV i za čije interese radi
Kada skupite sve izvještaje koje plasira (socijalistička) Federalna TV i njoj srodne medijske močvare o IZ onda se s pravom zapitate čija je zapravo ova TV, za čije interese radi, i šta je krajnji cilj tih izvještaja? Sasvim sigurno FTV nije multietnička premda joj to jeste obaveza. Ona je ili antibošnjačka ili probošnjačka TV, jer kako inače drugačije shvatiti činjenicu da svih ovih (deset) godina iz programskih shema ove TV kuće slušamo vijesti (negativne) o samo jednoj vjerskoj zajednici u BiH (islamskoj, kojoj pripadaju Bošnjaci) premda u entitetu čiji je ona Javni emiter postoje još tri: katolička, pravoslavna i jevrejska. Možda griješim, ali još nikada nisam čuo, barem ne sa FTV, kako se vrše izbori unutar katoličke, jevrejske ili pravoslavne vjerske zajednice. Nisam čuo, kao što niste ni vi, kakve naočale nosi bilo koji vjerski predstavnik nabrojanih zajednica (izuzev reisu-l-uleme), kakvo auto vozi, kakvu odoru nosi, gdje putuje i o čijim trošku? Nisam čuo u „specijalnim političkim emisijama” citiranje Starog niti Novog zavjeta od strane bilo kojeg novinara ove kuće, kao što je to bilo u slučaju jednog od njih kada je, kao u pozorišnom komadu, lomeći jezik i glas „dogonio” zainteresiranom slušateljstvu i gledateljstvu hadise Poslanika a.s. koji govore o namazu malodobne djece, a sve kako bi osujetio zakonsko pravo na uvođenje vjeronauke u obdaništa. Nisam čuo, a istini za volju i ne zanima me, od čega žive i kako SVOJ novac troše druge vjerske zajednice u BiH, kao što bilo kojeg čestitog katolika ili jevreja ili pravoslavca u ovom dijelu BiH ne zanima šta radi IZ, njen poglavar ili bilo koje tijelo unutar ove Zajednice. Ali, zahvaljujući neprincipijelnosti i bahatosti FTV-a o tome znaju i više nego što treba. Zaključak koji mogu izvući iz svih priloga o IZ i reisu-l-ulemi jeste: samo u katoličkoj, pravoslavnoj, jevrejskoj vjerskoj zajednici nema problema, nema putovanja, nema izbora, nema loših međuljudskih odnosa na relaciji službenici – vjernici, nema financijskih malverzacija, nema pedofilije, nema ničeg što bi moglo narušiti autoritet i povjerenje čestitih vjernika koji pripadaju tim vjerskim zajednicama, ali zato u IZ ne valja ništa; ni poglavar, ni imami, ni izbori, ni mutevelije (koje oni nazivaju „narodnim predsjednicima džematskih odbora”) ni domari („ložači džamija” prema terminologiji FTV-a).
I kao što ne treba sumnjati da su „mušrički mediji” prije hidžre svojim informacijama i huškačkim pjesmama (čitaj prilozima o Muhammedu a.s. i njegovim sljedbenicima, prvim muslimanima) uticali na razmišljanje mnogih Mekkelija koji su bili „ni tam’ ni ovam'”, na relaciji mušrički sistem ili vjera Muhammedova, isto tako ne treba sumnjati da sadašnji (pojedini) mediji u BiH, posebno oni na njenih 51% teritorije rade na sličnom cilju: uticati na svijest onih koji su ni tam’ ni ovam’ kada je u pitanju razumijevanje značaja IZ za opstojnost Bošnjaka na ovim prostorima.
Od njenog osnutka pa do danas njen rad su napadali skoro svi sistemi u čijem dvorištu se nalazila. A nama, čija ona i jeste, uvijek je trebalo vrijeme koje će proći, uveliko proći, kako bi nam odgovorilo na pitanja zašto je to tako bilo i ko je bio u pravu?!
Zato u ovom konkretnom vremenu i konkretnoj situaciji ne treba čekati vrijeme da nam odgovori na neka pitanja i to onda kada ono uveliko prođe. Možemo ga preduhitriti sa odgovorima dok nije kasno. Za nas. I za našu budućnost.
(Cijeli tekst možete pročitati u printanom izdanju Preporoda, 1. decembar 2011.)
(Financial Times)
