Hafizovićevo prokazivanje i Hećimovićevo dokazivanje

Nedavno je, ustvari dan prije Kurban bajrama, profesor na Fakultetu islamskih nauka Rešid Hafizović u intervjuu sarajevskom «Oslobođenju» ponovio i čak izoštrio svoju teoriju ustvrdivši kako «vehabije» sada ne dolaze samo po našu djecu već i po tapiju na BiH. Apokaliptički sagledavajući nedavni teroristički napad na Ambasadu BiH u Sarajevu Hafizović je na pitanje njemu uvijek otvorene glavne urednice «Oslobođenja» Vildane Selimbegović da njoj, ali dakako i čitaocima ukratko definira vehabizam i «razlike između onog što pokret nosi i islama» svoj odgovor uveo već odavno deplasiranom teorijom zavjere o uzrocima i razlozima propasti Osmanskog carstva. «Povijesno gledano vehabizam je izum i tajno englesko oružje u borbi engleskog imperijalizma sedamnaestog stoljeća protiv nekoć jedinstvenog muslimanskog imperija kojim su, u to vrijeme, najvećma gospodarili Otomani. Čovjek koji je ponio stijeg tog imperijalizma na Orijentu bio je pustinjski pustolov i nezadovoljnik po imenu Muhammed ibn Abdulvehab, čovjek plitkog razbora i gotovo patološke ambicije. Utuvio je sebi u glavu kako muslimani njegova vremena nisu dobri muslimani i kako je nužno protiv njih proglasiti džihad. Što je naumio, to je i učinio. Potpomognut u svojoj nakani članovima pustinjskog plemena Sauda koji su, također, imali izražene političke ambicije i pretenzije, njegove falange su ubrzo počele liti muslimansku krv, a u njihovim krvavim pohodima nisu bili pošteđeni ni najsvetiji gradovi muslimanskog svijeta, Mekka i Medina. Na posljetku se iz rijeke prolivene muslimanske krvi rodila monarhija u kojoj od tada do dana današnjeg svjetovnu i duhovnu vlast dijele dinastija Sauda i nosioci vehabijske doktrine. Suštinski gledano, vehabizam je ogoljeni puritanski redukcionizam, čiji emisari nikako ne prihvaćaju ovdašnji svijet i njegove datosti, nego taj svijet nastoje promijeniti i primjeriti svojoj hudoj duhovnoj optici ne birajući, pri tom, sredstva na koji način će to postići. Kada god ih se prokaže pod jednim imenom, oni se ubrzo skriju pod neko drugo ime, pa su čas vehabije, čas selefije, čas tekfirlije, predstavnici čistoga islama i slično, redovito koristeći islam kao izgovor za svaku svoju nečasnu rabotu…” objašnjava brilijantni akademik Hafizović ne ispustivši, sada već rutinski, da u jedan koš strpa sve i svašta, da uvrede i optužbe odašalje na različite adrese od Rijada preko Londona do Sarajeva i, dakako, neizostavno, do «vrha» Islamske zajednice. A Hafizović je, podsjetimo, u ovom predbajramskom intervjuu najmanje govorio o Bajramu, a o svemu drugom mnogo više. Tako je izrazito zainteresiranoj sugovornici odgovorio i na pitanje o stanju na FIN-u i odnosima među islamskim intelektualcima. «Stanje na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, što se tiče međuljudskih odnosa i kvalitete izvođenja nastave, veoma je dobro. Koliko god je bilo nastojanja iz administrativnog vrha Islamske zajednice da se Fakultet uvuče u često žalosna i skandalozna previranja, Fakultet je ostao dosljedan sebi i držao se postrance svega,» blaženo je konstatirao Hafizović.

Karikatura: umjetnički izraz ili porudžba?

Upravo ovaj narativ akademika Hafizovića koji ukratko svu kompleksnost radikalizma i terorizma u Bosni i Hercegovini svodi na prostu jednačinu: teroristi jednako je vehabije, jednako je Islamska zajednica, jednako je Saudijska Arabija, kraljevi i tako dalje – «Oslobođenje» je muslimanima u Bosni i Hercegovini tik uoči nastupa Nove hidžretske godine (na Dan državnosti Bosne i Hercegovine), predstavilo u svom dvobroju od 25. novembra, u petak, kroz autorski karikaturalni uradak (u tri čina) akademskog slikara Mirze Ibrahimašića. Naravno i u karikaturalnom smislu «Oslobođenje» je ovu priču smjestilo u svoj već dugogodišnji sukob, odnosno sukob svojih vlasnika, sa vlasnikom suparničke dnevne novine «Dnevnog avaza». Dakle, siguronosne agencije i policijske strukture ove države koje se godinama bore sa ovim problemima i koje su i na specijaliziranim kolokvijima koje je za njih organizirala Islamska zajednica pokazale zavidan nivo zbunjenosti svim dimenzijama ove pojave, sada mogu mirno da usniju budući da su za sve probleme i nejasnoće dobile kristalno jasne naputke i to putem karikature! Veliko je pitanje da li se ovdje uopće radi o autorskoj karikaturi kao umjetničkom izrazu ili je prije stvar o klasičnoj porudžbi koja, uz kontekstualizaciju i uredničku opremu i dodatke, treba upravo da podupre i zaokruži već godinama plasirane teze i dakako TV slike (u režiji FTV-a), a koje se posljednjih dana kao salva optužbi i generalizacija adresiraju Islamskoj zajednici. Reklo bi se sve je tako jasno i zaokruženo da jasnije ne može biti!? To je to. Imamo zgotovoljeno objašnjenje i uz to još nacrtano u stilu «akademske karikature», ako se takva jedna kategorija uopće može iskombinovati, budući da se radi o inspiraciji dobivenoj od akademika i da ju je uradio akademski slikar?

Karikature su poslužile kao ilustracije podužem tekstu, navodnoj analizi napada kojemu je ovaj list izložen od «Dnevnog avaza» autora i urednika «Oslobođenja» Esada Hećimovića. Tekst je opet po vlastitiom priznanju njegovog autora selektivan, defetistički i krajnje «jednolinijski» što već godinama odlikuje ovog nekadašnjeg oficira za štampu Armije BiH u Zenici. Upravo u stilu «Oslobođenja» ali i sedmičnog magazina «Dani» kojeg ova novinska kuća posjeduje od oktobra prošle godine, a svi oni su, uz ranije kupljenu glodur-icu «Dana» a danas «Oslobođenja», Vildanu Selimbegović, sada u vlasništvu porodice Selimović (oca i sina Hilme i Muje), inače vlasnika poslovne grupacije MIMS i Sarajevske pivare, dakle upravo u tom već ispečenom novinarskom stilu jednolinijski se prvo postavi cilj, a potom biraju sredstva i argumenti kako bi se do njega došlo. Sve njih zajednički veže brutalna kampanja i permanentni napadi i optužbe na račun Islamske zajednice, posebice njenog poglavara.

Terorista s perom u ruci?

Pored svega ovog, ono što je istaknuta odlika kampanje koju već godinama vode mediji poput «Oslobođenja» i «Dana», te «Federalne TV» (kao svojevrsne ekranizirane preslike) i njihovi autori, a koji sve više pokazuju izrazito militantne sekularno-ateističke tendencije, jeste neprihvatanje i prokazivanje svih onih koji se usude preispitati njihovu agendu. Ili se, prosto kazano, usude reagirati na njihove podvale i konstrukcije bilo da se radi o komentarima novinara ovih kuća ili intervjuiranih gostiju i njihovih stavova. Upravo se to može vidjeti u karikaturama koje je «Oslobođenje» objavilo u petak, 25. novembra. 2011. godine. U prvom redu karikiranih terorista (glavna karikatura sa naslovnice sedmičnog priloga «Pogledi») među bradatim likovima sa opasanim eksplozivima i automatskim puškama našao se i profesor dr. Džemaludin Latić, doduše sa perom u ruci!? A šta je dovelo Latića u prvi red zajedno sa teroristima, odnosno, «švicarskom gardom» euro-reisa, kako su ovu karikaturu potpisali urednici «Oslobođenja»?

Odgovor je veoma jednostavan: profesor Latić se usudio reagirati na stavove i narativ koji u ovoj novini protežira njegov kolega Hafizović, već duže vrijeme omiljeni sugovornik glavne i odgovorne urednice «Oslobođenja» Vildane Selimbegović. Inače, po pravilu, reagiranja koja agendi Selimbegovićke ne idu u prilog, odnosno, koja opovrgavaju kako njene tako i stavove njenih biranih sugovornika, se u ovoj novini objavljuju u nedjeljnom izdanju kada je tiraž i čitanost svakog, pa i ovog lista na najnižem nivou . Ipak, urednica Selimbegović se drži novinarskih uzusa pa je u nedjeljnom izdanju ovog dnevnika od 20. novembra, 2011., objavila reagiranje Hafizovićevog kolege Latića. U Latićevom reagiranju se prije svega ukazuje na permanentno širenje jako velikih i štetnih neistina. «Moj cijenjeni kolega sa Fakulteta islamskih nauka, akademik Rešid Hafizović, u svom nedavnom intervjuu Vašem listu („Vehabije dolaze po tapiju na BiH”, 5,6.11.2011.) , Vi u svojoj kolumni „Nije Teheran, već Rijad” (14. studenog), te neki drugi autori u nizu ranijih tekstova u vašim izdanjima uporno širite jednu veliku i po sve nas jako štetnu neistinu, naime: da je Saudijska Arabija, tj. njezin aktualni režim, izvor i izvoznik „vehabija” i njihove ideologije,” kazao je na početku svog reagiranja profesor Latić. “Saudijska Arabija nije izvor niti izvoznik „vehabijskog” zla iz jednostavnog razloga što je i ona sama – kao i ostale muslimanske zemlje – žrtva terorističkih akata koje su izvodili oni koje bh. mediji opskurno nazivaju „vehabijama”, a još više – i za svakog muslimana naročito zbog toga – što je ona utemeljena na osnovnim islamskim izvorima, Kur’anu i sunnetu poslanika Muhammeda (s.a.v.s.), te na sve četiri mezheba (pravne škole u islamu) . Razumijevanje i način primjene postulata ovih izvora u Saudijskoj Arabiji – uostalom kao i u svakoj muslimanskoj državi – može biti – i jeste – podložan kritičkom razmatranju, ali povezivati taj režim sa terorizmom, prolivanjem nedužne ljudske krvi, znači ne samo falsificirati činjenice, nego i vrijeđati jedan miroljubivi, prijateljski narod i njegovu vladu, pa – u ovom slučaju – i islamsku vjeru jer je Saudijska Arabija kolijevka islama, zemlja Dvaju harema, Mekke Mukerreme i Medine Munevvere,» konstatirao je profesor Latić podrobno navodeći primjere i svjedočanstva o nesebičnoj pomoći Kraljevine Saudijske Arabije i zaslužnih pojedinaca iz vrha ove zemlje Bosni i Hercegovini u njenom najtežem trenutku, ali i o sličnim problemima radikalizma i terorizma s kojima se danas suočava i Saudijska Arabija.

(Cijeli tekst možete pročitati u printanom izdanju Preporoda, 1. decembar 2011.)

(MINA)