Sanja Drnovšek: Dodika može zaustaviti samo zakon o genocidu
On-line intevju sa Sanjom Drnovšek-Seferović vođen je u toku posjete predsjednika manjeg bh.entitate (RS), Milorada Dodika Americi, koja je, kao što je već poznato izazvala pravu buru reagiranja. Razgovarali smo sa Sanjom, gotovo u hodu prateći reporterski Dodikove aktivnosti u Washingtonu, Chicagu i New Yorku.
Gospođa Drnovšek-Seferović je član državne Komisije za genocide i holokaust ( Illinois State Kommission for Genocide and Holocaust), pa se gotovo samo po sebi nametnulo pitanje je li se Dodikova, upravo za mnoge žrtve genocida u BiH, uvrjedljiva retorika mogla skrutinizirati preko ove institucije. Opširni intervju donosimo u integralnoj verziji.
Poštovana Sanja, s obzirom da ste članica državne Komisije Ilinosa za genocid i holokaust, steče se dojam da je upravo preko te institucije Milorad Dodik mogao biti na neki način biti legalno i intelektualno više skrutiniziran pa i zaustavljen na tlu Amerike, s obzirom da se radi o poznatom negatoru genocida u BiH (Srebrenici): Je li ovaj dojam ili tumačenje ispravno i kako Vi gledate na to?
Komisija države Ilinois za holocaust i genocid se ne bavi dnevnopolitičkim i medjudržavnim pitanjima i odnosima i kad su vezani za negiranje Holokausta i genocida koji su se dogodili i dogadjaju u historiji i našoj svakidasnjici širom svijeta. Komisija je isključivo obrazovnog karaktera, sto piše u misiji Komisije i opisu njenih aktivnosti i ciljeva.
Drugo, da bi se sugerisala tema za dnevni red Komisije koja se sastaje jednom mjesečno, mora se pripremiti dnevni red dvije-tri nedjelje prije sastanka. Od ukupno odrzana 4 sastanka novoosnovane Komisije, na jednom je bila Komemoracija zrtvama genocida u Srebrenici i na drugoj moje izlaganje o Zakonu o zabrani negiranja genocida.
Na jednom od narednih sastanaka, planiram da predložim pitanje negiranja genocida u obrazovnim ustanovama drzave Ilinois, kao na primjer slučaj Srđe Tvrtkovića, jednog od najvećih negatora genocida (kome je zajedničkom akcijom bošnjackih organizacija u SAD i Kanadi predvodjenim Insitutom za genocid u Kanadi, spriječen ulaz u Kanadu i predavanje na kanadskom univerzitetu).
UVJEK ĆE BITI NEGATORA GENOCIDA
Na Northwestern Univerzitetu predaje i javno govori profesor koji negira Holokaust. Primjera ima i za druge genocide. Tako ćemo saznati da li će Komisija zauzeti zvanican stav i poduzeti odredjene aktivnosti po pitanju negiranja Holokasta i genocida u obrazovnim institucijama drzave Illinois .
Na osnovu dosadasnjeg razgovora na ovu temu i mog izlaganja, stekla sam dojam da clanovi Komisije postuju moj entuzijazam imajući u vidu neprikosnoven princip i pravo slobode govora u Americi, ali većina smatra da se produktivnim djelovanjem u sferi obrazovanja moze i mora djelovati. Zato su se izborili za donosenje zakona o obaveznom predavanju o Holokastu i genocidima, i zbog toga je i osnovana ova Komisija da sprovodi obavezno i kvalitetno obrazovanje o ovim vaznim i osjetljivim temama.
Muzej Holokasta u Ilinoisu je i nastao kao reakcija na otvoreno negiranje holokasta od strane antisemita koji su svoje antisemitske stavove i mrznju prema Jevrejima javno na ulicama Skokija u drzavi Ilinois, demonstritali, gdje jevrejskog stanovnistva najvise i ima, a najvisi sud u SAD je podržao i potvrdio princip slobode govora i u ovom ekstremnom slučaju.
S obzirom na orkestrirano negiranje BiH kao države, plaćene lobiste u Washingtonu itd, šta mislite, da li je ili koliko je Dodik ovaj put nanio štetu nekoj bosanskoj paradigmi koja se godinama prihvata kao standard u tumačenju Bosne i Hercegovine u Americi? Pitam Vas to s obzirom da je on u Ameriku došao s izjavom kako su “Bošnjaci nepostojeća nacija koji su sami sebe izmislili 1993 …”?
Bošnjaci u dijaspori su jasno izrazili svoje proteste i negodovanja, i sigurna sam da ce slijedeći put svaka od ovih institucija koje su organizovale ili prihvatile istupanja Dodika, da dobro razmisle prije nego što ponove dolazak negatora genocida i indentiteta Bošnjaka, sto prije svega ima tendenciju slabljenja državnosti Bosne i Hercegovine. Ni Srbima u Americi, koliko god oni bili ne kritični prema Dodikovim stavovima, kampanja Bosnjaka unosi uznemirenost i nesigurnost u njihov život u Americi a i u sigurnost eventualnih finansijskih ulaganja u entitet Republike Srpske (RS) zbog čega je Dodik i došao, bar kako se zvanično govori.
KAKO ZAUSTAVITI DODIKA
Koliko bh. zajednica, recimo u Chicagu, (gdje ste i Vi angažovani) može, treba i na koji način da se angažuje u artikuliranju posebne ili zajedničke poruke koja bi eventualno legalno, politički, ili – na koncu moralno sankcionisala one koji priželjkuju etničku ili jednonacionalnu ekskluzivnost u jednom dijelu BiH? Ima li bh.zajednica nekog “svog” kongresmena ili senatora, kojem se u svakom času može obratiti?
Bosniak Advisory Council for Bosnia and Hercegovinia, obratio se pismom protesta “Congressional Caucus on Bosnia as well as to Hannah Rosenthal, the Special Envoy to Monitor and Combat Anti-Semitism in grave concern over the visit of the Republika Srpska (RS) President, Milorad Dodik”.
Imamo i kongresmene i senatore kojima se možemo obratiti, a koji su nam na primjer pomogli u državama gdje su usvojene Rezolucije o genocidu u Srebrenici, svaka organizacija ima po nekog političara, aldermana sa kojima sarađuje, i te veze treba njegovati i produbljivati, i više i organizovanije koristiti.
Slažem se sa Vama, to može biti mnogo šira i jača veza, na koju bi mogli uvijek računati. Ove veze su uglavnom izgrađene volonterskim inicijativama, i prisutnošću naših obrazovanih ljudi u političkim strukturama. Ali, većina nas nisu plaćeni lobisti kao što su Dodikovi.
O značaju dijaspore i ovakvom radu najbolje govori i dolazak predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića i dr. Senada Lavića, direktora Preporoda BiH, na obilježavanje državnosti BiH u Chicagu i na konvenciju Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike. Bilo bi lijepo kad bi ste i Vi Erole imali vremena i mogućnosti da nam se pridružite.
Što se tiče drugih mišljenja, uvijek će ih biti, mada se nadam da će ih biti sve manje i da ćemo prestati da negiramo jedni drugima ono što se dobro radi.
BILI SMO JEDINSTVENI U PROTIVLJENJU DODIKU
Možete li nam navesti neke svježe primjere napredovanja bh.zajednice, uključujući učenje na greškama, ili čak uvažavanja objektivnih kritika prema racjepkanosti, podjeljenosti, oportunizmu i možda čak i osobnim ambicijama pojedinaca u svemu tome …? Da li sve ovo što nabrajam uopće postoji, ili je to već stvar prošlosti, a kritike pretjerane ili čak neopravdane?
U ovom slušaju kampanje protiv dolaska Dodika, predsjednika entiteta RS u SAD, u New York, Washington i Chicago, pitanje rascepa zajednice, oportunizma je neprimjenjljivo, jer se bh. zajednica, prije svega bošnjačka, pokazala jedinstvena.
Pored pisma Kongresa i Instituta predsjedniku Američke Privredne komore gospodinu Portnoyu, u okviru koje je Srpska privredna komora u Chicagu, koja je, zajedno sa lobistima, pozvala i organizovala Dodikovu turneju, pisma Bosanske alijanse u Chicagu sekretaru inostranih poslova Hillary Clinton, upućeno je i zajedničko pismo lobističke grupe iz Washingtona (Bosniak American Advisory Concil for Bosnia and Hercegovina), Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike i oba Instituta – Columbia Univerzitetu koji mu je organizovao nastup za Oktobar 25.
Zašto je i pored toga odobren dolazak i istupanje Dodika treba pitati one koji su mu organizovali i one koji su mu dozvolili ulazak i gostovanja! Spremnost da se javno demonstira (treba se prijaviti ranije da bi se dobilo odobrenje, a nije bilo dovoljno vremena jer smo saznali kasno, kao da se drzalo dugo u tajnosti), prisustvuje i neposredno reaguje u slučaju negiranja genocida, antibosankog i antibošnjačkog istupanja Dodika, nema veze sa ambicijama pojedinaca, oportunizmom, naprotiv, dokaz je prije svega volonterske snage i entuzijazma koji se u sve ovo ulaže, bez ikakvih povratnih benefita.
Je li kampanja urodila očekivanim rezultatom?
I prema javljanju TV1 “predsjednik manjeg bh entiteta, Milorad Dodik, doživio je pravi diplomatski debakl tokom višednevne posjete SAD-u. Uspio se sastati tek sa zamjenikom pomoćnika državnog sekretara mada je pripremi njegove američke turneje sudjelovala skupa lobistička mreža, ali i zamjenica ministra vanjskih poslova BiH Ana Trišić-Babić” A to bi bh.organi trebalo da preispituju, jer nam, kao državi BH nanosi štetu. Nije čak bilo ni šturog službenog saopćenja američke administracije – kao da se sastanak nije ni desio……Dodik je angažirao nekoliko lobističkih kuća kojima je do sada za lobističke akcije platio 13 miliona dolara. Učinak ovih lobističkih kuća ravan je nuli, a u to se Dodik mogao uvjeriti i tokom neuspjele američke turneje. Angažman skupih lobističkih kuća pokazao se kao još jedna u nizu promašenih Dodikovih investicija (prema medijskim izvještajima – op.a.).
U Chicagu se okupilo na susretu sa Dodikom, oko 4o-setak lobista i nešto privrednika, uključujući i zvanične predstavnike srbijanskog, hrvatskog i bh. konzulata. Dodik je kasnio više od sat vremena upravo zbog sigurnosnih razloga, a organizatori su se pobrinuli, zbog pritiska javnosti, da se ne kaže ni jedna suvišna riječ.
DODIKU NIJE BILO MJESTO U AMERICI
Želim posebno naglasiti da su se predstavnici Harriman instituta na Columbia unverzitetu nepravedno ponijeli prema preživjelim žrtvama agresije na BiH i genocida nad njenim građanima, koji su se preko službene stranice uredno registrirali, ali i pored toga onemogućeno im je da uđu u salu gdje je Dodik pričao svoje već dobro poznate laži. Takođe zabrinjava činjenica da su selektirali registrirane posjetioce, što potvrđuje da su sa tim činom vršili diskriminaciju nad nesrpskom populacijom koja je iz vremena genocidne agresije dobro poznata. Sa ovim činom Columbia unverzitet je pokazao da nije dostojan jedne respektabilne naučno-istraživačke institucije.
Onome ko negira suverenitet, teritorijalni integritet, nezavisnost jedne zemlje, onome ko koči demokratizaciju, politički, ekonomski i kulturni napredak jedne zemlje, onome ko je prijetnja miru i stabilnosti u svijetu, nije bilo mjesta ne samo na naučnoistrazivačkim institucijima, već uopšte u Americi.
Znam da treba da budem što kraća u odgovorima, ali želim ukazati i na još jednu opasnu pojava da je među sudijama Internacionalnog suda pravde koji sudi bivšem generalu Ratku Mladiću, i sudija Flugge, koji je njemačkim novinama dao izjavu komentarišući i genocid u Srebrenici, da genocid nije adekvatna pravna kategorija nego masakr. Isto kao što je rekao Dodik na Columbia Univerzitetu kako sam čula na youtube snimku. Bošnjačka dijaspora, na inicijativu ovih istih organizacija je poslala pisma protesta i peticiju građana, da se smjeni sudija.
Koja je najvažnija lekcije iz cijele ove “epizode” oko Dodika?
Vratiću se opet značaju donošenja Zakona o zabrani negiranja genocida na teritoriji bivše Jugoslavije, a mislim prije svega na Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. Kad sam se vratila sa Konferencije o genocidu u Argentini, gdje se okupilo 200 internacionalnih naučnika o genocidu a gdje sam sama predstavljala BiH i BAGI (svoj put i boravak sam sama finansirala), ispunila sam jedan od zaključaka koji proističu iz mog izlaganja, i poslala sam pismo, zajedno sa Insitutom u Kanadi, kao apel Evropskoj uniji da se izvrši pritisak prije svega na enitet Republike Srpske, da ne spriječava donošenje ovog zakona u Parlamentu BiH, kao što su nekoliko puta sprečili kad je prijedlog podnesen od strane bošnjackih članova parlamenta, kao i na susjednu Srbiju, da se usvoje zakoni o zabrani negiranja genocida, kao preduslov uključivanja ovih država, kako se stalno ističe u demokratsku Evropsku uniju. Ovakve pojave su rak-rana društva koje treba otkloniti, posebno država ili eniteta koji ne žele da vide svoju bolest i destrukciju, a šire mržnju prema Bošnjacima, a što je imalo i katastrofalne poslijedice u Norveškoj od strane antiislamiste (Brevika – op.a.), direktno inspirisanog Tvrtkovićem i Karadžićem.
NEGATORE GENOCIDA TREBA POSLATI IZA REŠETAKA
Federalni parlament Bosne i Hercegovine je poslije ljetnje pauze ponovo stavio na dnevni red ovu važnu temu. Treba pomoći na razne našine da do usvajanja ovog Zakona o zabrani negiranja genocida sto prije dođe, jer će onda Dodik i njegova partija o političkom uticaju i “sigurnom” privrednom ulaganju iz Amerike i drugih država ekskluzivno u entitet RS, i o “nepostojećoj naciji” – Bošnjaka moći da govori samo kroz zatvorske rešetke.
Razgovarao: Erol Avdović
Izvor: webpublicapress.net