Vera Jovanović, predsjednica Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH: “Kad su u pitanju javni organi i institucije države, onda tu moraju postojati određena pravila, upravo zato što su to javna mjesta na koja dolaze i oni koji imaju drugačije poglede na vjeru, ali i ateisti. Ovdje se radi o javnim ustanovama gdje se pružaju javne usluge i svi građani moraju biti jednaki, u smislu da svoja vjerska osjećanja i opredjeljenja sačuvaju za svoj privatni prostor, a da ga kao i drugi vjernici, ne manifestiraju u javnom prostoru”.
Koliko se da shvatiti iz članka na postalu Deutche Welle pod naslovom “Koga ugrožava marama na glavi žena u BiH?”, Vera Jovanović predsjednica Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH tvrdi da u suštini identitet Bošnjakinje vjernice “vrijeđa” druge ili im izaziva nelagodu i de je to legitiman stav. Ovo ne da je samo skandalozno šovenska izjava koja miriše na govor mržnje nego je nevjerovatno da je može izreći neko ko obavlja ovakvu funkciju. I tako to hoda. Danas je to mahrama, sutra brada, prekostura odlazak na džumu, zakosutra (upadljivo čest) odlazak u džamiju itd. Na kraju će bilo kakvo identitetsko obilježje muslimana ispoljeno u javnosti biti uvreda za druge. Takav vizuelno-estetski šovinizam i diskriminacja nemaju kraja. Po čemu je uopće stav da se neko osjeća ugrožen prisustvom i izgledom pokrivene muslimanke suštinski drugačiji od one predratne SDS-ove priče da broj i veći natalitet Bošnjaka muslimana (proistekao iz Bošnjačke vjersko-kulturne specifičnosti po tom mišljenju) ugrožava Srbe? Kakve uopće ima logike izjava predsjednice HK da, citiram: “manifestovanje samo jedne vrste vjerskih osjećanja, može izazvati nelagodu kod ovih drugih”. Šta to uopće znači?. Možda da bi pokrivena radnica trebala još staviti i krst/križ oko vrata čisto da se neko ne nađe uvrjeđen? I kakva je to uopće obrnuta logika po kojoj se treba ugađati i prilagođavati onima koje vrijeđa tuđi vjerki i kulturni identitet? Zar treba prilagođavati vlastiti identitet tuđim stereotipima i predrasudma? Multikulturalnost na koju se neki pozivaju izgleda da podrazumjeva zatiranje posebnosti i identitetskih razlika generalno ali implicira da pošto ko biva živimo u Evropi jedine identitetske vjerske i kulturne posebnosti koje upadaju u oči i prave nelagodu su one koje krase Bošnjake vjernike. Također se stiče utisak da je za ove “zaštitnike ljudskih prava” stroga privatnost vastitog doma i famozna “četri zida” tj. nevidljivost u javnom životu prava količina i gornji prag vjerskih sloboda Bošnjaka vjernika. Zar takav anahroni stav koji kao da je izašao iz pedesetih godina prošlog vijeka nije suprotan svim evropskim konvencijma o ljudskim pravima i Evropskoj demokratskoj tradiciji i praksi? Zanimljivo je također da isti ti “zaštitnici ljudskih prava” pak nemaju takvo isto mišljenje o slobodama “seksualnih manjina” i sl. i njihovoj vidljivosti u javnom životu. Ja se iskreno ne mogu sjetiti da se ovaj Helsinški komitet u prošle dvije-tri godine barem jednom oglasio kada se radi o ugrožavanju ljudskih prava i sloboda Bošnjaka, naročito povratnika…posebno upada u oči, konkretno u ovom slučaju, da ne vide problem u kršenju ljudskih prava pokrivenih Bošnjakinja kojima se krši pravo na rad, da nisu regovali na diskriminaciju pokrivene djevojčice na karate tuniru Prozoru kao i da nisu reagovali na govor mržnje Dragoslava Dojčinovića na tom istom turniru koji je izjavio, citiram : “Samo su naši muslimani veći od svih ostalih u svojim nastojanjima da naprave budale od sebe”.
Da ne spominjemo sada slučaj “vjeronauka” gdje se Helsinški komitet otvoreno stavio na stranu onih koji su željeli kršiti ljudska prava i vjerske slobode vjernika.
Da li se ovakvim dvostrukim mjerilima želi poručit Bošnjacima vjernicma da oni nemaju prava i sloboda koje vrijedi štititi ili da su možda građani drugog reda u vlastitoj zemlji?
(bosnjacinet)