Želim aktivno utjecati na budućnost Bošnjaka u Hrvatskoj uintegriranoj Europi

 

 

Gospodine Bešiću, Vi ste jedan od rijetkih imama koji je, za neke poteze u životu, samo zato što ste ih vukli desetak godina ranije negoli će oni postati redovna praksa, bivali nedovoljno shvaćeni, čak i blago procesuirani. Kao primjer navest ću Vašu organizaciju bajramskih turnira sa mektepskom djecom. Kako, sa ove vremenske distance, gledate na te, vlastite iskorake u budućnost?

Idriz-ef. Bešić: Karakteristike lidera su da ima viziju, izraženu logiku i da je sposoban izgraditi organizaciju. Moja uloga u Gunji bila je na određeni način liderska, te je ona sa sobom nosila obavezu i odgovornost da činim korisne stvari za okruženje u kojem živim, da ga razvijam i da u taj razvoj uključim svoje sugrađane. Kada imate ideju morate ju znati „prodati“ ljudima kojima odgovarate i dobiti njihovu potporu. U takvim situacijama isključivo se oslanjama na argumente i činjenice.  Ali sam kasnije shvatio, to me iskustvo naučilo, da nema svatko pravo na ideju, ideja je opasna stvar, zbog ideje su ljudi robijali, pa i glavu gubili.

Gotovo sav radni vijek, kako se to narodski kaže, proveli ste u slavonskom mjestu Gunji, na lijevoj obali Save, prekoputa bh grada Brčkog. Šta vas je sve te godine i decenije, kao pupčanom vrpcom, vezalo za Gunju?

Idriz-ef. Bešić: Odrastao sam u bosanskom mjestu Sokol pored Gračanice koje se po veličini ne razlikuje od Gunje. Gunja je mjesto heterogenog sastava, imalo je 18 nacija, plus komuniste. U Gunji sam, od početka,bio od svih dobro prihvaćen, osjećao se ugodno, kao kod kuće. Kada sam došao u službu u Gunju, imao sam viziju i veliku želju da Gunja izgleda mnogo bolje za 10-20 godina. U Gunji sam naišao na otpor starijih i konzervativnih džematlija s tradicionalnim pristupom, trebalo je mijenjati mišljenje, a što je sa Bošnjacima teško, jer kod nas svaka inovacija teško prolazi, ali sam prepoznao i skupinu ljudi koji jednako afirmativno razmišljaju i krenuli smo ostvarivati zacrtane ciljeve. Samo zadovoljstvo nije bilo u ostvarivanju zacrtanih ciljeva već u putu kojeg smo u Gunji svi zajedno morali proći da bismo došli do cilja. Taj put sa građanima Gunje je za mene bio uspjeh i predivno iskustvo.  

Sjećam se jednog našeg susreta u Gunji, čini mi se da je to bilo neposredno po završetku agresije na BiH, kad ste mi se žalili da u džema’atu nemate niti jednog studenta. Potom ste učinili dodatne napore da se bošnjačka omladina iz ovog mjesta upisuje na bh i hrvatske univerzitete. Imam informacije da dobar broj mladih iz Gunje nastavlja studij kako u Hrvatskoj i BiH tako i u trećim zemljama.

Idriz-ef. Bešić: Došao sam u Gunju sa 22 godine života. Tada je bilo veoma malo mladih i školovanih ljudi koji su dolazili u džamiju. Čitav moj prvi saff nije imao osnovnu školu zajedno. Imali smo jedan tzv. „sušni period“ od 15 godina kada niti jedan Bošnjak iz Gunje nije ni upisao, a kamoli završio fakultet.  Znali smo da ako želimo biti uspješni kao džema’at moramo ulagati u znanje, razvijati komunikaciju sa svojim okruženjem i postupati kranje pošteno u svemu što radimo.  Alarmirao sam Muftiju koji je  reagirao i mi danas imamo na desetine studenata i svršenika raznih fakulteta u Hrvatskoj, BiH, Turskoj, Austriji itd.  Ovo je isključivo do nas. Mladi nisu ambiciozni, nezainteresirani su, od ispita je najvažniji vozački, a imaju tetku u Austriji, amidžu u Njemačkoj, dajdžu u Švicarskoj, valjda će im sredit vizu. Znanje je nešto što je duboko naše, to nam nitko oduzeti ne može, znanje nam trajno ostaje. Zdrava komunikacija je ključ da možemo na ispravan način artikulirati svoje stavove, vrjednosti i ambicije. Postupajući pošteno u svemu što radimo zaštitili smo svoje dostojanstvo i dostojanstvo svojih sunarodnjaka. Kao džemat uspjeli smo ostvariti sve troje i zato uspjeh nije izostao. Mi danas nešto imamo, i to ne fiktivno, nego stvarno i realno.

Vaši tragovi boravka i rada u Gunji mogu se vidjeti i u društvenom organiziranju Bošnjaka, u njihovom integrativnom, a ne u asimilacijskom odnosu naspram države Hrvatske, u razvijanju međunacionalne i međureligijske tolerancije i suživota, te u izgradnji infrastrukture u džematu. Kad bi pravio kratki rezime svega ovoga šta bi, posebno, potcrtao?

Idriz-ef. Bešić: Sve što ste naveli je iznimno važno, no predvodnici dolaze i prolaze, a narod ostaje. Stoga sam u svom radu bio iznimno fokusiran na izgradnju organizacije i naše  infrastrukture, na našem, kako ovdje kažu, ataru. Mi ovdje imamo grunt, mi nismo koferaši i dijaspora. Mi imamo preko 50 dunima vakufa, a da smo bili pametniji i da su me slušali, imali bismo najmanje 500 dunuma. Vakuf je naš najveći vjerski i nacionalni resurs, to je država u državi. Mi to ne znamo naglasiti, po međunarodnom pravu zemljište vjerske zajednice je eksteritorij u državi. Koliko sutra, ako Bogda, mi smo vlasnici 50 dunuma Evropske unije. To su temelji koji će osigurati Gunji dugoročan prosperitet. Obrazovana omladina, Islamski centar sa svim popratnim sadržajima, dobra povezanost sa svim državnim institucijama u Slavoniji, vjeronauk u školama, u Gunju je  aktivno  nekoliko proizvodnih  kompanija čije prisustvo je vrlo bitno zbog egzistencijalnih razloga – to je sve infrastruktura koja omogućuje dostojanstven život u duhovnom, egzistencijalnom i obrazovnom smislu.

Cijelo vrijeme pokušavam islam „iznijet iz džamije“ i predstaviti ga narodu kao sustav života, a ne zbirku  dova i skup sakralnih obreda, vjeru živih i živima

Svima nam je poznata konstatacija: ‘Hodže se nisu bavile politikom, ali se politika njima, itekako, bavila’. Prilike su se promijenile pa su se, sa demokratskim promjenama, a posebno poslije disolucije bivše Jugoslavije i agresije Srbije i JNA na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, i vjerski službenici mogli baviti politikom.

Vi ste među prvim imamima, istina na općinskom nivou, obukli i prsluk političara. Koliko me pamćenje služi, u vlast ste ušli preko HDZ-a. Od nekih struktura, posebno u Bosni i Hercegovini, ni tada niste bili shvaćeni. Smatrali su vas “kontroverznim efendijom”. Međutim, na kraju se ispostavilo da ste  svojim političkim angažmanom, ipak, bili od koristi bošnjačkom narodu. Na čemu su vam posebno aplaudirali oni koji su glasali za vas, a šta su vam zamjerali oni koji su bili protiv vašeg ulaska u politiku? Zbog čega napuštate vjersku službu i idete u politiku?

Idriz-ef. Bešić: Ja sam od početka svog rada u Islamskoj zajednici imao ideju i viziju koju nisam mogao realizirati samo kroz džamiju s minbera, ćursa ili mihraba. Meni je džamija uvjetno rečeno bila tijesna i ja cijelo vrijeme pokušavam islam „iznijeti iz džamije“ i predstaviti ga narodu kao sustav života, a ne zbirku  dova i skup sakralnih obreda, vjeru živih i živima, a ne vjeru mrtvih gdje su imami ako ne jedino, onda najaktivniji na mezarju. Kada smo na neki način izašli iz džamije onda je to postala sfera javnog djelovanja što se kod nas tretira kao politika. S druge strane, sudjelovanje Bošnjaka u lokalnoj upravi bilo je svedeno  na formalnost gdje bi, reda radi, sjedila dva ćutologa bez ikakvog utjecaja, nema ni sada, a kamoli tada intelektualaca, školovanih ljudi ili imućnijih utjecajnih ljudi koji su nacionalno osvješćeni i spremni da se angažiraju. Neki od njih, koji misle da su to, pojave se samo neposredno pred izbore, gdje su uglavnom ili dovedeni ili poslani. Ja sam se jednostavno morao uključiti, a ja ne znam i ne mogu biti malo i formalno, ili jesam ili nisam, ili me ima ili nema. U politiku se ide zbog vlasti, svatko tko kaže drugačije nije iskren, a u tom slučaju mora se biti i dio vladajuće strukture.

Ja sam u HDZ ušao svjesno, znajući što hoću i što mogu, koji su moji dometi, mada je trebalo, kako kažu Bosanci,  imati petlju, zbog reagiranja našeg naroda i struktura. Ja sam jaka osoba i ne zanima me što će ko reći. Ja sam kao De Gol, ja radim svoj posao, oni svoj. Vrijeme je pokazalo da sam bio u pravu. Ljudi su bili uglavnom korektni do kraja.

Gledajući sa ove vremenske distance, ponovo bih ušao u HDZ ako bih bio uvjeren da ću tako koristiti bošnjačkom narodu. Da nisam ušao u HDZ, niti bih šta mogao napraviti, niti kome pomoći. Ja nisam ušao u politiku da se bavim komunalijama, u smislu gdje je pukla cijev, niti socijalom, to nije moj nivo. Nisam imao ni nekakvu materijalnu korist, sve sam radio, kako kažu šokci, „u svom ruhu i o svome kruhu“.  Na svim funkcijama sam odradio pošteno posao i opravdao povjerenje koje su mi ljudi dali. Kažu da sam više od efendije, da sam institucija, ili sportski rečeno, istovremeno  vratar, treći bek i dvanaesti igrač. Uspio sam u Gunju dovesti brojne ambasadore, političare, poslovne ljude, kulturne djelatnike, a za to mi je bilo bitno  da budem aktivan na više razina.

Za one koji vas ne poznaju dovoljno, kao grom iz vedra neba, odjeknula je Vaša odluka da se, za naredne izbore u Hrvatskoj, kandidujete za člana Sabora ispred bošnjačke nacionalne manjine. Za moju malenkost ovakva Vaša odluka sasvim je očekivana. Koji su motivi, ipak, odlučili da se okušate i u politici na najvišem nivou?

Idriz-ef. Bešić: Smatram da sam uznapredovao politički i treba da se plasiram u viši rang da bih mogao više i dobiti i dati, ali i Islamskoj zajednici treba „svježe krvi“. Želim aktivno utjecati na budućnost Bošnjaka u Hrvatskoj u integriranoj Europi. Resursima koje saborski zastupnik ima na raspolagnju mogu se postići sjajni rezultati za Bošnjake ako je na mjestu saborskog zastupnika prava osoba. Bošnjaci su u proteklih nekoliko godina nedovoljno kritički pratili i kontrolirali rad „našeg“ saborskog zastupnika, što je rezultiralo njegovim nedovoljnim angažmanom i neodgovornim postupcima. U vremenu i prostoru u kojem živimo osoba sa akademskim, teoretskim predznakom mora posjedovati i karakteristike kao što su strateško razmišljanje, prodornost, upornost, praktičnost, mora imati jasnu viziju pozicioniranja Bošnjaka u periodu do 2020., mora znati razgovarati s ljudima na različitim nivoima i rješavati njihove potrebe. U tom smislu vidim priliku da doprinesem i stvorim novu vrijednost.

Istina ima ih mnogo koji smatraju da ne ide zajedno vjera i politika, a osobito „hodža“.   Tko je kompetentan da to ocjenjuje, to je osobna i subjektivna procijena, prvo bi išlo ne može hodža, pa onda hadžija, pa onda ne može tko klanja i što bi dobili, s druge strane sve to može ako će za njih raditi, onda možemo i s munare vikati poslije „hajja ale-l-felah“, naprimjer „hajja u SDA“.  Kada vidimo tko tako „gudi“ bit će nam jasno i zašto. I ne mogu dvije funkcije istovremeno, u politiku idemo kao građani. Slično je i s drugim službama kao što su vojska, policija i sl.

Kako su Vašu kandidaturu za člana Sabora vidjeli najviši predstavnici Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj i kolege imami?

Idriz-ef. Bešić: Imam potporu u Islamskoj zajednici, istina moram napustiti službu kada postanem član Sabora. Kolege imami mi, svakodnevno, izražavaju podršku i afirmativno komentiraju moju odluku da se kandidiram što je za mene najveći kompliment. Da razjasnimo, ja nisam kandidat Islamske zajednice, nije me predložila, ali jeste na neki način podržala, a koga će ako neće svog imama, ako neće stati iza svog provjerenog kadra. Nije isto kada ide netko naš ili netko od nas. Ja sam jedan od nas. Nema više potpore nitko tko ne ide u džamiju, ne klanja, ne posti itd. Ako on ne vjeruje u Boga, kako ćemo mi njemu vjerovati.

Vjerujem da ste u izborni štab iliti stožer uključili ljude od ugleda i političkog i općeg iluma. Koliko  će njihov angažman donijeti prevagu u Vašem prezentiranju programskih ciljeva biračkom tijelu od Vinkovaca i Vukovara do Pule i Dubrovnika, odnosno od Varaždina do Siska i Vojnića…?

Idriz-ef. Bešić: Bošnjaci su dokazali kako su briljantni u dijagnostici trenutnog stanja i teoretskim, neobaveznim raspravama oko prave strategije djelovanja, ali smo nedovoljno kompetentni u implementaciji zacrtanih ideja. Kao narod sjajno planiramo, ali ne izvršavamo. Implementacija je zapravo ključ uspjeha Saborskog zastupnika. To je onaj najteži dio plana gdje je potrebno biti organiziran, strukturiran, posložiti tim, biti uporan, strpljiv, pokazati karakter i odgovornost. Niti jedan čovjek nije u stanju ozbiljan program implementirati samostalno. Za to je potreban snažan i motiviran tim stručnjaka.

Stoga sam svoj put prema Saboru odlučio graditi sa vrsnim timom mladih i iskusnih stručnjaka, Bošnjacima i Bošnjakinjama, koji su se izgradili i dokazali u odgojno-obrazovnim institucijama, državnim institucijama, političkom angažmanu, vođenju organizacija mladih, vođenju ženskih udruga i u business-u. Moj time čine inžinjeri, ICT stručnjaci, korporativni menadžeri, financijski stručnjaci, poduzetnici, profesori, studenti, arhitekti, pravnici i politolozi.

Cilj nam je u periodu od narednih 4 do 8 godina inicirati i implementirati projekte važne za Bošnjake u Hrvatskoj. Prezentacija programskih ciljeva je bitna kako bi birači shvatili na koji način razmišljamo o budućosti Bošnjaka u Hrvatskoj, ali nam je posebno stalo da uvjerimo birače u našu moć implementacije programskih ciljeva. To je ono što će birači u konačnici osjetiti.  

Kad ste manjina, tada morate biti fokusirani na kvalitetu kako biste bili jednaki

Ukoliko budete izabrani za člana Sabora, koji će biti Vaši programski prioriteti?

Idriz-ef. Bešić: Programski prioriteti će biti priprema i provedba projekta promjene nacionalnog imena iz „Musliman“ u „Bošnjak“, te poticanje zapošljavanja Bošnjaka na svim razinama lokalne samouprave i na državnom nivou. Zbog dva nacionalna imena koja su trenutno omogućena u praksi, Bošnjaka nema statistički dovoljno da bi konzumirali sva prava prema zakonodavstvu kao što su npr. definirane kvote zapošljavanja Bošnjaka u državnim službama. Poticati ćemo suradnju i koordinaciju bošnjačkih institucija u RH u cilju snažnijeg djelovanja na manjinskim pitanjima. Inzistirat ćemo na većoj zastupljenosti Bošnjaka na radijskim i TV postajama. Prema Povelji o zaštiti manjinskih prava sve nacionalne manjine u Hrvatskoj moraju imati poseban pristup radiju i TV. Inicirat ćemo programe za podizanje stupnja obrazovanja Bošnjaka u intelektualnom i nacionalnom smislu. Jedino obrazovanje jamči da će se Bošnjaci dugoročno moći održati. Kada ste manjina, tada morate biti fokusirani na kvalitetu kako biste bili jednaki. Zato moramo razvijati strategiju ulaganja u znanje i podizanje konkurentnosti naše omladine. Uspostavit ćemo ravnopravno partnerstvo sa predstavnicama žena pripadnica nacionalnih manjina u RH. Razvili smo 18 mjera usmjerenih na poboljšanje pozicije žene u društvu. Sjećanje na žrtve Srebrenice nikada ne smije stati. Prijedlog je da uključimo profesore povijesti i nadarene učenike u hrvatskim školama u projekat sjećanja na Srebrenicu i prenošenja istine o najvećem stradanju Bošnjaka u novijoj povijesti. Inzistirat ćemo da se u svim školama u Hrvatskoj proglasi 11.06. kao „Dan sjećanja na žrtve Srebrenice“ (11.07. nema djece u školi). Uvesti ćemo praksu da saborski zastupnik na Dan sjećanja na žrtve Srebrenice u Saboru održi prigodan govor.  

Šta ćete uraditi na tome da Bošnjaci u Hrvatskoj nemaju kompleks nacionalnog, vjerskog ili bilo kojeg drugog civilizacijskog identiteta?

Idriz-ef. Bešić: To ste potpuno u pravu. Ako se za nekoga može reći da je u krizi identiteta, pogotovo vjerskog i nacionalnoga, onda su to Muslimani, osobito Bošnjaci. Na Bošnjake se gleda kao na ostatak turskog okupatora na ovim prostorima, što je u Hrvatskoj osobito u novije vrijeme dovelo do otuđenja. Malo je, primjerice, tradicionalnih imena. Mladi parovi uglavnom traže „neutralna“ orijentalna imena za svoje potomstvo.  Na neki način bi da „sakriju“  identitet, nešto neutralno kao bosanska registarcija na autu.  Potiskuju se običaji i navike. Bošnjaci su narod kojemu je posljednjih 50 godina pet puta mijenjan naziv nacionalnoga imena bez da nas je itko konzultirao za to. Da vam netko promijeni toliko puta naziv ulice, ne biste znali gdje stanujete. Bošnjaci su jedini narod na svijetu kojemu se negira nacija, a pripisuje nacionalizam – tako da smo zapravo nacionalisti bez nacije. Gledajući iz vjerskih pozicija, globalna svjetska politika nam je nabila i komplekse terorizma. Ne postoji, međutim, islamski terorizam, svi znamo što je učinio Hitler, ali nitko ne govori o njegovoj vjerskoj pripadnosti. Jedino se to ističe kad kakav musliman učini što loše. Zato kažem da je terorizam islamski, onolio koliko je i fašizam kršćanski.

Bošnjacima treba nadgradnje u svakom pogledu, moramo raditi na sebi. Mi nikada u bivšoj državi  nismo imali ni KUD sa bošnjačkim ili muslimanskim predznakom, a svi drugi su imali svoju nacionalnu akademiju, a mi smo imali samo džamiju. Lažna dilema oko opredjeljivanja kao „Bošnjak“ ili „Musliman“ mora se riješiti na nivou cijele RH i to isključivo preko saborskog zastupnika. Cilj je povući iz prakse izjašanjavanje kao „Musliman“ za nacionalnu opredjeljenost i omogućiti samo izjašanjavanje kao „Bošnjak“. U radu saborskog zastupnika potrebno je uvesti praksu da predstavnici svih bošnjačkih asocijacija u Hrvatskoj dobiju priliku sudjelovati u razradi i implementaciji pojedinih aktivnosti – npr. podizanje svijesti o identitetu. Saborski zastupnik je odgovoran da razvije platformu komunikacije i suradnje sa svim Bošnjačkim asocijacijama kako bi se njihove snage, talenti i potencijali stavili u funkciju podizanja svijesti o identitetu. Inzistirat ćemo na većoj zastupljenosti Bošnjaka na radijskim i TV postajama, pa čak i kreiranje vlastiti medijskih sadržaja na što imamo pravo. Ovim putem informacije vezane uz manjinska pitanja i aktualni projekti postaju bliži predstavnicima nacionalnih manjina što vodi prema podizanju svjesti o nacionalnoj opredjeljenosti i većem uključivanju Bošnjaka u projekte za društveno dobro. Nacionalna svijest kod mladih Bošnjaka je na vrlo niskom nivou. Teme na koje treba posebno obratiti pažnju su roditeljski odgoj, ponuda sadržaja Bošnjačkih asocijacija prema omladini, gubitak veze sa matičnom domovinom zbog izgubljenih obiteljskih veza, omladina rođena u izbjeglištvu u postratnom periodu, obitelji koje generacijama žive izvan matične domovine. Sve ovo mogu ili već jesu razlozi zbog kojih već sada, a pogotovu u budućnosti, bošnjački glas može biti u velikom deficitu. A zadatak saborskog zastupnika je da drži društvo na okupu i osigurava opstanak društva. Saborski zastupnik se mora potruditi da shvati kako mladi razmišljaju i funkcioniraju.

Hoćete li se zalagati da branitelji Hrvatske iz bošnjačkog naroda, odnosno porodice poginulih branitelja, šehida, ako ga već nemaju, dobiju jednak status sa drugim braniteljima?

Idriz-ef. Bešić: U Domovinskom ratu Republiku Hrvatsku je branilo oko 25 tisuća Bošnjaka. Sudjelovanjem u obrani Republike Hrvatske, Bošnjaci su nesebično pokazali svoj patriotizam, odanost i spremnost da se bore za zemlju u kojoj žive. Dali su svoje živote na putu za slobodu i neovisnost hrvatske države osiguravši temelje za razvoj demokratskog društva, doprinijeli su priznanju prava Hrvatskoj na slobodu i osamostaljenje od strane islamskih zemalja, doprinijeli su dobrosusjedskim odnosima s Bosnom i Hercegovinom i, dakako, snažnoj integraciji Bošnjaka u hrvatsko društvo. Iznimno sam zadovoljan da je počela gradnja spomen obilježja Bošnjacima poginulim u Domovinskom ratu u Hrvatskoj u neposrednoj blizini Islamskog kulturnog centra i džamije. To je još jedna potvrda da naši borci nisu zaboravljeni i da su aktivno sudjelovali u izgradnje ove države, pa tako i njihove obitelji moraju biti jednako tretirane kao obitelji drugih branitelja. To prije svega znači, prednost pri upisu u obrazovne institucije, skrb da obitelji imaju dostojanstven život, uključivanje u radni odnos i svaka druga vrsta potrebne pomoći. To se treba rješiti na institucionalnom nivou.

Mogu li Bošnjaci Hrvatske utjecati na bolje političke i ekonomske odnose između Bosne i Hercegovine i Hrvatske?

Idriz-ef. Bešić: Hrvatska politika prema  BiH mora biti politika poštivanja suverenosti, neovisnosti  i nedjeljivosti Bosne i Hercegovine u kojoj žive tri konstitutivna  naroda zajedno sa ostalim nacionalnim manjinama. Za razliku od devedesetih godina prošloga stoljeća, uvjeren sam da sadašnje vladajuće strukture u Hrvatskoj puno mudrije i opreznije prilaze političkim (međunacionalnim) ekonomskim i drugim problemima koji su na očigled cijelog svijeta još uvijek prisutni u Bosni i Hercegovini. Sadašnji hrvatski političari puno su svjesniji da bez mira i stabilnosti u Bosni i Hercegovini ne može biti ni mira u cijeloj regiji.

Smatram da Hrvatska, kao članica NATO saveza i kao buduća članica EU,  u mnogome može  pomoći BiH da se u skorijoj budućnosti uspješno priključi euroatlanskim integracijama , te  postane punopravna članica Europske unije. To je jedino trajno rješenje svih nesporazuma i trvenja između tri naroda, odnosno tri politike, a koji su nažalost sve primjetniji u Bosni i Hercegovini.  

Također, Hrvatska itekako može pomoći u rješavanju ozbiljnijih nesporazuma  između Bošnjaka i Hrvata koji se znaju javiti na federalnoj/entitetskoj  razini vlasti. Zato je službena posjeta predsjednika Ive Josipovića BiH na početku njegova predsjedničkog mandata i njegovo iskreno nastojanje da pomogne BiH političarima oko iznalaska zajedničkih i trajnijih rješenja za probleme BiH društva, koji će odgovarati svim narodima koji žive u BiH, za svaku pohvalu.

Bošnjaci su građani RH i ukoliko oni imaju pozitivne ideje o odnosima Hrvatske i BiH koje, kroz dobar ustavni i druge pravne okvire, mogu realizirati, to će biti direktan doprinos boljim političkim i ekonomskim odnosima. Nadalje, diplomatska kreativnost saborskog zastupnika koji dolazi iz redova Bošnjaka stvara most i povjerenje između dvije države i njihovih naroda.

Održali ste na desetine predizbornih skupova. Kakav je bio odziv građana na te skupove i kakve ste im poruke uputili?

Idriz-ef. Bešić: Nije tu bilo, bar do sada, nekih velikih skupova.  Za to treba imati i sredstava i ljudi, ja nisam stranka, nemam toliku infrastrukturu, mi djelujemo drugačije, obraćamo se svojim ljudima, mi se manje-više poznajemo,  ići ćemo sistemom od vrata do vrata, i sl.

Ne želim biti netko naš, nego jedan od nas

Inače, kako izgleda vaš predizborni slogan?

Idriz-ef. Bešić: Nismo još nešto posebno odlučili, ali ćemo naglasiti  činjenicu da sam ja narodni čovjek, narodu dostupan i pristupan, želim biti čimbenik, a ne činjenica i za Bošnjake, ne netko naš, nego jedan od nas.

U prošlom sazivu Sabora Bošnjake je predstavljao prof. dr. Šemso Tanković. Kako ste vidjeli njegov angažman u Saboru, te, da ste bili na njegovom mjestu, da li biste vukli i neke drugačije poteze političke naravi, a koji su u interesu bošnjačkog naroda?

Idriz-ef. Bešić: Dr. Šemso Tanković cijelo vrijeme je bio “dosljedno nedosljedan“.  Izjava prof. dr. Šemse Tankovića, kojom priznaje da tijekom skidanja imuniteta zastupniku Jovanoviću u Saboru nije znao o čemu se glasa, te da je trebao biti dosljedniji i ranije napustiti sjednicu Sabora izazvala je moje razočaranje i potrebu da se izrekne javna kritika na rad zastupnika Tankovića. Neprimjereno je da političar sa 8 godina parlamentarnog staža koji zastupa 5 nacionalnih manjina, a među njima i Bošnjake, zaboravlja svrhu svojeg djelovanja kao saborskog zastupnika, te „ne zna za što glasa“. Upitno je i zašto je g. Tanković odlučio prisustvovati sjednici Sabora, ako je ranije izjavio da nema namjeru pojaviti se u sabornici.

Nedosljednošću stavova i neodgovornim političkim djelovanjem g.Tanković šalje poruku da su nacionalne manjine koje zastupa, a među njima i Bošnjaci, prevrtljive i nedosljedne. Ovo nije prvi put da se gospodin Tanković ne snalazi najbolje u političkim izazovima. Sjetimo se samo njegove zbunjenosti u predizbornim koalicijama na prijašnjim parlamentarnim izborima i nedavnih neprimjerenih izjava upućenih predsjedniku Josipoviću. Smatramo da nacionalne manjine koje gospodin Tanković predstavlja ne zaslužuju takav negativan publicitet i nesavjesno postupanje u Saboru.

Prof. Šemso Tanković i SDAH su dokazali da ne djeluju koordinirano u interesu Bošnjaka u Hrvatskoj. Doprinos Bošnjaka u Hrvatskoj je značajan i nadasve pozitivan u svim segmentima društvenog života, te zaslužuju da ih se i u visokoj parlamentarnoj politici zastupa s najvećom odgovornošću i poštovanjem.

Cijelo vrijeme nije se znalo da li je u Saboru predsjednik SDA ili zastupnik pet nacionalnih manjina, s pozicije na kojoj je bio upropastio je i svoju stranku.

Budući da se i gospodin Tanković ponovo kandidirao za člana Sabora, a obojica glasove očekujete iz istog biračkog korpusa, očekujete li žestoku borbu i koji će momenti, po Vama, odlučiti pobjednika na izborima?

Idriz-ef. Bešić: U slučaju gospodina Tankovića birači će pogledati u njegova dva mandata i tražiti uspješne i manje uspješne postupke, te na osnovu njegovog povijesnog djelovanja u Saboru donijeti odluku. Ni sam g. Tanković se ne trudi previše razvijati novi program prilagođen aktualnom vremenu i okolnostima, već za ove izbore koristi program iz 95’. U mom slučaju birači će biti zainteresirani za program jer im je stalo da shvate kako ja, kao moguća politička opcija, razmišljam o budućnosti Bošnjaka u Hrvatskoj i EU, očekivat će da ih uvjerim kako prepoznajem njihove probleme i potencijale, te da sam sposoban predano raditi i predloženi program u potpunosti implementirati. Bitno je da svaki birač kod sebe osobno definira ispravne kriterije na osnovu kojih će donijeti odluku o kandidatu u 12 izbornoj jedinici. Po meni ti kriteriji trebaju biti: 1) program kandidata koji treba obuhvatiti sve kategorije Bošnjaka i koji treba biti relevantan za vrijeme i prostor u kojem živimo, 2) snaga kandidata da predstavljeni program izvrši i 3) spremnost kandidata na stalnu interakciju sa biračima po pitanju informiranja o ostvarenim aktivnostima.  

Pošto obojica volite i igrate šah, da li ste ikada igrali jedan protiv drugog, ako jeste ko je imao više uspjeha? Očekujem da ćete i naredne izbore shvatiti kao jednu partiju šaha, te da će se ona okončati krajnje fer i korektno. I da neće biti po onoj čaršijanerskoj: “Pošteno, ba, pa ko koga prevari!”

Idriz-ef. Bešić: Partija šaha je igra koju ako loše odigrate može stradati samo vaš ego. Djelovanje saborskog zastupnika zahtijeva ozbiljnost i odgovornost jer se vaši postupci i odluke odražavaju na cijeli narod kojeg predstavljate. Jedina prednost g.Tankovića u ovom trenutku je što je proveo 8 godina u Saboru i poznaje sustav iznutra. Kada, ako Bog da, 04.12.2011. pobjedim na izborima u 12 izbornoj jedinici, očekujem da mi g.Tanković prenese informacije o procesima u Saboru. Tako bi dokazao da je „gentlemenski“ prihvatio poraz.

 

(preporodcom)