„Uvećali smo im uputu (iman).“2 „Allah uvećava uputu (iman) i onima, koji su već na Pravom putu“3 „Onima koji su na Pravom putu, On je uvećao uputu i dao im je bogobojaznost.“4 On još kaže „Onima koji vjeruju povećava iman (vjerovanje).“5
I kaže: „Kome je od vas ova (sura) povećala iman.“6 Isto tako kaže, neka je uzvišeno Njegovo spominjanje:“… zato ih se bojte!“ To im je uvećalo iman. Također, neka je uzvišen, kaže:“A to im je samo povećalo njihovo vjerovanje i predanost“7
Voljeti (nekoga) u ime Allaha, mrziti (nekoga) u ime Allaha, spada u vjerovanje.
Omer b. Abdul-Aziz pisao je Adijju b. Abdijju: „Vherovanje se sastoji od obligatnih prvostepenih dužnosti (farzova), vjerskih uvjerenja, zabrana i ograničenja i od sunneta (pohvalnih radnji). Ko sve navedeno u potpunosti obavlja, on je usavršio (svoje) vjerovanje, a ko u potpunosti ne obavlja nije usavršio vjerovanje. Ako budem živ, objasnit ću vam to kako bi ih obavljali, a ako umrem pa ja i ne žudim da se dugo zadržim u vašem društvu.8
Rekli su:
– Ibrahim, alejhi sellam: „Ali želi, da mi srce bude potpuno uvjereno (smireno);“
– Muaz b. Džebel: „Sjedi s nama neko vrijeme da vjerujemo (obožavamo Allaha);“9
– Ibnu-Mes’ud: „Jekin’ je cjelokupan iman;“
– Ibni-Omer: „Čovjek ne postiže suštinu i bit bogobojaznosti dok ne napusti ono što ga tišti u grudima.“
– Mudžahid: „On vam propisuje u vjeri….“, znače: „Naredio sam tebi, Muhammede, i njemu (Nuhu) jednu vjeru“, a Ibnu-Abbas je za riječi: (šir’aten ve min hadžen( (zakon i pravac) kazao da znače: „Put i sunnet (propisan muslimanima).“
1. El-Feth: 4, puni prijevod glasi: „On je onaj koji u srca vjernih ubacuje smirenost, da bi uvećali vjerovanje uz svoje vjerovanje. Allahu pripadaju nebeske i zemaljske vojske. Allah je sveznan i mudro upravlja.“
Predstavnici ortodoksnih islamskih škola smatraju da se vjerovanje (iman) može povećati, a i smanjiti. Neki apologetičari smatraju da je vjerovanje nepromjenjivo, drugi – da se ono može samo povećati, dok neki tvrde obratno.
Ibnu-Abbas je izjavio: „Iman se povećava postepenim objavljivanjem Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, vjerskih propisa kao: namaza, posta, zekata, hadža, džihada i njihovim ustrajnim vršenjem.
2. El-Kehf: 12-13, cio prijevod glasi: „Mi ćemo ti istinito ispričati njihovu vijest.
Oni su bili mladići koji su vjerovali u svoga Gospodara i Mi smo im uvećali upućenje. Mi smo njihova srca učvrstili (strpljivošću) kada su stali (pred rimskog cara Dukljanina) i rekli: ‘Naš Gospodar je Gospodar nebesa i zemlje. Mi se nećemo nikome moliti osim njemu, jer bi time izrekli veliku laž i nepravdu’“
3. Merjem: 76, prijevod u cjelini bio bi: „Allah će uvećati upućenje (vjerovanje) onima koji su na Pravom putu. A trajno dobra djela (namaz, post i drugo) kod tvoga Gospodara bolja su po nagradi, a bolja su i po svom rezultatu.“
– nemuslimane na bojnom polju treba prije sukoba pozvati u islam, izmiriti se s njima i biti braća po vjeri. Prije ove ponude borba se ne smije otpočinjati. Ova ponuda preporučljiva je i onda kada su neprijatelju poznati propisi islama;
– društvenim poslovima rukovode sposobni, ugledni i kod naroda popularni ljudi;
– knjigu u kojoj je napisan jedan ili više kraćih ajeta može prihvaćati musliman bez abdesta pa i ne musliman;
– žena s menstruacijom i osoba koja je ejakulirala, a nije se okupala ne može učiti Kur’an, pa makar to bilo i manje od jednog ajeta. Ovakve osobe prihvaćaju Mushaf samo kada je u omotu.
– razvijati dobre druđštveno-političke i druge obostrano korisne odnose s neislamskim narodima, spada u preporučljive poslove;
– ko ljude zavađa i odvraća od Allahu ugodnih, a za ljude korisnih poslova smatra se grešnikom i bit će za to odgovoran;
– laž ej porok i po islamu strogo zabranjena;
– vjerovjesnici su bili uvijek iz najuglednijeg roda, velikog autoriteta i neograničenog povjerenja kod svojih sljedbenika;
– sljedbenici ranih Allahovih objava poznavali su Muhammedovu, sallallaha alejhi ve sellem, misiju, ali su je negirali, bilo iz oholosti i zavidnosti, bilo iz bojazni da jednog dana ne izgube svoj povlašteni položaj u društvu.
4. Muhammed: 17, puni prijevod glasi: „A oni koji su na Pravom putu, On im je uputu i povećao i dao im njihovu bogobojaznost.“
5. El-Muddessir: 31, puni prijevod glasi: „Mi smo učinili čuvarima vatre samo meleke, a njihov broj učinili samo iskušenje onima koji ne vjeruju (i) da steknu potpuno uvjerenje oni kojima je data Knjiga, i da se poveća vjerovanje onih koji već vjeruju, a da ne sumnjaju oni kojima je data Knjiga i vjernici, i da reknu oni u čijim je srcima bolest (licemjerstva) i nevjernici: „Šta je Allah htio s ovim kao primjerom. ‘Tako Allah dovodi do zablude koga hoće, a upućuje na Pravi put koga hoće. A (niko) ne zna vojske tvoga Gospodara, nego On. I ovo je samo opomena ljudima.“
6. Et-Tevbe: 124. Cijeli prijevod glasi: „Kada bude objavljeno jedno poglavlje, neki od licemjera kažu: ‘Kome će od vas ova sura uvećati vjerovanje?’ Što se tiče pravovjernika, njima će ova sura uvećati njihovo vjerovanje i oni će se radovati (Objavi).“
7. Ali-Imran: 173, potpuni prijevod je: „Onima kojima su rekli (Nu’ajm b. Mes’ud Džu’fi i karavandžije Abdul-Kajsa): ‘Zaista narod (Mekke) sakupio se zbog vas, pa ih se bojte!’ To im je uvećalo iman i oni su rekli: ‘Nama je Allah dosta i On je divan zaštitnik.’“
Konkretni ajet odnosi se na vojnu akciju i sukob s Mekelijama pod vodstvom Ebu-Sufjana, koji su izišli na Bedr slijedećeg dana iza uhudske bitke. To je bila sušna i nerodna godina i Ebu-Sufjan je s izlaskom iz Mekke odsjeo na Merri Zahranu, odakle je poslao Nu’ajma b. Mes’uda Džu’fija i još neke komoraše Abdul-Kajsa da odvrate Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, od kretanja na ovu vojnu. Njihova propaganda i zastrašivanje samo je uvećalo borbenost i vjerovanje muslimana koji su odmah krenuli s Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, sa sedamdeset konjanika na Bedr. Međutim, Ebu-Sufjan je pravovremeno umakao potjeri. Stanovnici Mekke su njegovu vojsku nazvali džejšu-sevik (vojska vina) i rekli su: „Izašli ste samo da biste pili vina.“
El-Ahzab: 22, cijeli prijevod glasi: „Kada su vjernici vidjeli saveznike (Kurejšije oko Medine), rekli su: ‘Ovo je ono što nam je ranije obećao Allah i Njegov Poslanik, a istinu govori Allah i Njegov Poslanik.’To im je samo povećalo vjerovanje i potpunu preadnost.“
8. Halifa Omer b. Abdul-Aziz iz dinastije Emevija (Benu-Umejje) (99-101.g. po Hidžri), a Buhari je izgleda razumio da je o namjeravao svojim pismom upozoriti Adijja da se vjerovanje čovjeka povećava ili smanjuje u skladu s vršenjem raznostepenih vjerskih dužnosti. Onaj ko vrši farz dužnosti, ima dobar iman; ali onaj ko vrši farzove, sunnete ili još i mustehabe ima jo bolje, jače i savršenije vjerovanje.
9. Mu’az b. Džebel je poznati ashab. Primio je islam kada je imao osamnaest godina. Učestvovao je u davanju prisege na Akabi, kao i na Bedru i ostalim pohodima uz Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ovom svojom izjavom on nije mislio na vjerovanje u osnovi, već je mislio na povećanje imana koje se postiže spominjanjem (zikrom) Uzvišenog Allaha. (prim.rec.)
VAŠA MOLITVA (DOVA), VAŠE JE VJEROVANJE
Osnova ovome su riječi Uzvišenog: „Reci: Allah vam ne bi poklonio pažnju da nije vaše dove.“ Riječ ed-du’a (dova) u jeziku znači iman (vjerovanje)
8. PRIČAO NAM JE Ubjedullah b. Nusa i rekao da je njega izvijestio Hanzale b. Ebu-Sufjan prenoseći od Ikrime b. Halida, (on) od Ibnu-Omera, radijallahu anhumama, koji je rekao:
– Allahov Poslanik, sallallahau alejhi ve sellem, izjavio je: „Islam je sagrađen na pet (principa): očitovanju (s vjerovanjem) da nema drugog Boga osim Jedinog Allaha i da je Muhammed, Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, vršenju hadža i pošćenju ramazana.“
islambosna.ba