Najstariji Kur’an na našim prostorima

Sedamdesetih godina, Šaćir ef. Saimović, dugogodišnji imam u Bijelom Polju došao je do saznanja o postojanju ovog Mushafa. O tome je pisao u Islamskim informativnim novimana “Preporod”. To je bila prva informacija data u javnost. Povodom te vijesti, poznati bosanski orijentalista, Mehmed Mujezinović, posjetio je imama Smailovića i porodicu Huzeira Dizdarevića.

Kako se odnosimo prema bogatoj kulturnoj bastini?

Poznati orijentalista Bosne i Hercegovine i šire, Mehmed Mujezinović je, prilikom posjete Bijelom Polju 1972. godine zapisao:

“U pitomom mještancu Bijelo Polje (Akovo), smjestenom na lijevoj obali Lima, u Crnoj Gori, i sada se može naići na vrijedne spomenike koji ukazuju na to da je Bijelo Polje i u prošlosti predstavljalo jedan od kulturnih centara. Prilikom nedavnog letimičnog uvida u fond islamskih spomenika u Bijelom Polju smo, između ostalog, evidentirali i jedan primjerak rukopisa Kur’ana, koji potice iz polovine XIII stoljeća. Ovaj manuskript je manjeg formata, ima dimenziju 10×13 cm, pisan je na tankom žućkastom papiru jednostavnom starijom varijantom neshi pisma. Ispred unvana su dvije stranice u potpunosti ukrašene perzijskom ornamentikom na plavoj podlozi, a sljedeće dvije stranice sa unvanom i tekstovima početnih dviju sura, uokvireni su dekoracijama u više boja gdje su naslovi sura izvedeni u uglastom kufskom pismu. Daljnje stranice sa tekstovima obruljene su debelom zlatnom i crnom tankom linijom. Povez rukopisa je kožni sa utisnutim ukrasima na sredini stranica. Na posljednoj stranici rukopisa je sljedeća bilješka prepisivača koja u prevodu glasi: “Uz zahvalnost Allahu na njegovoj pomoći dovršio prepisivanje ovog Mushafa Muhamed, sin Muhameda, sin Sirazije, u Mevsihu (Mosul), tokom godine šest stotina i četrdeset i sedme, 647. Neka je hvala Allahu, a blagoslov i mir na Muhammeda i njegov rod.”

Hidžretska godina, 647, odnosno godina u kojoj je potpis nastao, a koja je u gornjoj biljesci ispisana i brojkama i slovima, odgovora 1249/50 godini n.e. Prema tome, ovaj manuskript Kur’ana, do dana promjenje vlasnika, (2001 godine), oko 751 godinu star, predstavlja, koliko je do sada poznato, najstariji Kur’an na našim prostorima, a i šire.

S obzirom na njegovu vrijednost, potaklo me da više saznam kako je ovaj primjerak Kur’ana dospio u Bijelo Polje i gdje se danas nalazi.

“Jakub Bucan iz gubavca, u doba osmanske uprave, bio je carski izaslanik za Sandžak. Njegova sestra Zada pohadjala je mekteb i bila je najbolja učenica. Jednom prilikom ovom carskom izaslaniku došao je u goste njegov prijatelj, visokog ranga. Kao najboljoj učenici mekteba, Zadi je poklonio Mushaf. Kada je odrasla, Zada se udala za Saliha Dizdarevića u Bijelo Polje. U braku su imali četiri sina: Huzeiru, Vehbiju, Mehmeda i Ismeta. U godinama starosti, Zada je u amanet ostavila Mushaf najstarijem sinu Huzeiru. On se ozenio sa Pašom, rodjenom Bahor, iz Kovrena. U braku su imali: Zarifu, Jusufa, Aišu, Ćamila, Fahrudina, Saniju i Ruždiju. Kada je odrasla, Zarifa se udala za Teufika Muzurovića u Bijelo Polje u kome su živjeli do 1961. godine, kada su se iselili u Sarajevo. Otac Huzeir je umro 1979. godine u Bijelom Polju. Prema dogovoru u familiji, mushaf je meni pripao. Iz Bijelog Polja uzela sam ga 1982. godine. Kod mene je bio sve do 2001. godine”, priča Zarifa Muzurović.

Dalje kaže: “Bojala sam se da ne propadne. Nije imao odgovarajucu zaštitu. Papir je gubio na kvalitetu. Poceo je da se haba. Nudila sam ga Islamskoj zajednici u BiH, GH Biblioteci u Sarajevo, muzejima, Adilu Zulfikarpašiću … Posto ponuda nije uspjela, u porodici smo se dogovorili da ga ponudimo na aukciju u Londonu, jer tamo imamo prijatelje. Tako je i bilo. Na osnovu podataka koje smo dostavili, Mushaf je privukao paznju učesnika aukcije. Prodat je 2001 godine. Ko je sada njegov vlasnik, nije nam poznato.”

Sedamdesetih godina, Šaćir ef. Saimović, dugogodišnji imam u Bijelom Polju došao je do saznanja o postojanju ovog Mushafa. O tome je pisao u Islamskim informativnim novimana “Preporod”. To je bila prva informacija data u javnost. Povodom te vijesti, poznati bosanski orijentalista, Mehmed Mujezinović, posjetio je imama Smailovića i porodicu Huzeira Dizdarevića. Mujezinović je o tome napisao: “Vlasnik Huzeir Dizdarević, penzioner, iz Bijelog Polja o porijeklu rukopisa ovog Mushafa zna samo toliko da ga je njegova majka dobila na dar.”

Ovo svakako nisu jedini ostaci bogate kulture vrijednosti koju smo baštinili ili baštinimo. Nažalost, mnogo je toga namjerno ili iz neznanja uništeno, nestalo ili otuđeno iako smo potpuno svjesni svih lomova i trauma koji su minulih vjekova svakako doprinijeli njihovom uništavanju. Mnoge činjenice ukazuju i o našem nemaru. Ovim vrijednostima morali bismo postaviti veću pažnju, kao i očuvanju i sveobuhvatnijem stručnom i istraživačkom radu. Svjesni smo da ono što je uništeno ili otuđeno ne možemo nadomjestiti ali možemo sačuvati ono što posjedujemo.

Izvor: Islamske novine “Elif”