Na fotografijama i snimcima koje posjeduje Udruženje preživjelih žrtava genocida “Drinski talasi”, vide se neki od ranjenika kako sa medicinskim kartonima oko vrata, u pratnji “plavaca” ulaze u UN-ove kamione, te iz Potočara kreću prema Kladnju.
Slobodna teritorija
Preživjeli očevici kažu da su u naselju Luke, borbenoj liniji prema Kladnju, četnici zaustavljali UN-ove kamione, izvodili i mučili ranjenike, a slobodne teritorije domogli su se tek rijetki.
Sadik Selimović, jedan od preživjelih ranjenika, priča nam da je 12. jula 1995. u popodnevnim satima, u sedam UNPROFOR-ovih vozila ukrcan dio ranjenika, od kojih su neki iste večeri ostavljeni u Tišću, dok je grupa u kojoj je bio on vraćena u Bratunac u Dom zdravlja.
– Sedmi dan, po dolasku Međunarodnog crvenog križa za evaukaciju, negdje oko 200 ranjenika je trebalo iz Potočara biti prebačeno do Tuzle. Između 22 i 27 njih ostavljeno je u Bratuncu i poslano u logor Batković. Od tog broja znam pet – šest njih koji su sa mnom bili u Potočarima i koji nikada nisu došli na slobodnu teritoriju – objašnjava Selimović.
Odbili molbu
Dr. Ilijas Pilav u to vrijeme jedan od liječnika u enklavi, kaže za naš list da Njemica Kristina Šmit (Christina Schmidt), koja je u julu 1995. u Srebrenici bila medicinska sestra i šefica ostatka misije Ljekara bez granica (MSF), posjeduje brojne dokaze koji upućuju na to da holandski vojnici nisu zaštitili ranjenike čak ni dan prije masovne egzekucije.
– U noći s 10. na 11. juli uputio sam pismeni zahtjev holandskom bataljonu za medicinsku pomoć u kojem smo tražili ili da dođu u našu bolnicu ili da ranjenike u svojoj pratnji evakuiraju i spase. Molbu su odbili pismeno. Na sreću, Kristina je sačuvala i naš zahtjev i njihov odgovor. Ona želi da se sazna istina o tome – kaže Pilav.
U pripremi nova tužba protiv Holandije
Mesud Mustafić, predsjednik Udruženja preživjelih žrtava genocida “Drinski talasi” kaže da će Holanđani morati odgovarati kako za ove, tako i za sve druge propuste koje su napravili u svim mjestima srebreničkog kraja koja su bila pod njihovim nadzorom.
– Tužit ćemo holandski bataljon po komandnoj odgovornosti. Osim što nisu zaštitili žive, nisu zaštitili ni naše mrtve. Preživjele žrtve genocida umiru, a da pritome ni status nisu riješile. Mi znamo ko je u Podrinju klao, ali isto tako znamo i ko je pripremio teren za to – govori Mustafić.
Da su Holanđani znali kakav genocid se Srebrenici sprema potvrđuje nam i Nedžad Handžić, član Udruženja “Drinski talasi”, koji kaže kako u Srebrenici nije bilo 600 holandskih vojnika već 350 i da su gorivo čuvali u Bratuncu za evakuaciju muslimana u julu 1995.
– Gorivo su dobivali za tri mjeseca, i to za vlastite potrebe. Međutim, oni su ga odlagali i pripremali za transport žena i djece – govori Handžić.
(dnevniavazba)
