“Teško mi je povjerovati u sve što ste napisali u članku pod nazivom ‘Vehabije među nama’. Pored časti i ugleda drugih ljudi, na najgrublji način ste ukaljali moj lični integritet, moju čast, čast moje porodice i moje familije, odnosno kako ste svjesno birajući momenat, pokušali nanijeti nesagledivu štetu meni i mojoj porodici. Nanijeli ste nam još veću duševnu bol od one koja nam je nanijeta u julu 1995. godine, kada sam odvojen od očeve ruke i ruku mnogobrojne familije.
Pokušavate učiniti isti scenarij kao što su činili neljudi jula 1995. godine u Srebrenici. Vjerujte neću Vam to dozvoliti, i niko nema pravo da mojoj Lamiji koja ima samo dvije godine, oduzme očevu ruku i očevu ljubav koja je meni i mojoj supruzi oduzeta prije 16 godina.
Ako ja živim sa teretom i poteškoćama prošlosti, to ne zaslužuju moji potomci, kao i potomci žrtava koje su preživjele genocid.
U najmanju ruku žalosna je činjenica da preko mojih leđa želite da se obračunate sa konkurencijom i političkim neistomišljenicima, ja sam bio musliman i išao u džamiju i prije 10 godina, ali tada Vam nisam bio interesantan. Zašto? Sigurno što smo bili na istoj strani, odnosno imali smo zajedničke interese.
Svrstavate me sa pojedincima koji ne žele dobro sebi i ovoj državi, a ne znam otkuda Vam takvo pravo, navedite mi i jedan primjer gdje sam ja kao građanin ove države prekršio zakon, te kategorički odbacujem pripadnost bilo kojoj ekstremističkoj skupini.
Da bi o nekome ili o nečemu pisali nužno je upoznati se sa istim, a ja koliko se sjećam, nikada sa Vama nisam ni riječ prozborio. Obzirom da ste iznijeli gnusne laži o meni i pokušali diskreditovati moju ličnost, posebno ističući moj političi angažman, a da pri tome svoje izvore crpite po principu čula-kazala, insistiram da demantujete sve ono što ste iznijeli u gore navedenom tekstu, a što je vezano za moje ime.
Tražim Vaše izvinjenje, a zaštitu svojih prava i prava svoje porodice zatražit ću kod relavantnih institucija jedine nam države BiH. Preporučujem Vam da Vaš trud i energiju usmjerite prema rješavanju egzistencijalnih i sigurnosnih problema povratnika u manjem BiH entitetu, budući da smo od mnogih zaboravljeni”, napisao je Sadmir Nukić iz Srebrenice.
(Reagirajući na tendeciozni tekst “Vehabije među nama”, koji je objavilo “Oslobođenje” 31. oktobra 2011. godi)