Konzervativci uporni da je Ahmedinedžad neprijatelj br.1 (Michael Thumann)
IslamBosna.ba – Prošlo je vrijeme kada je Iran bio ‘dežurni krivac’. Izraelski i američki jastrebovi protestuju protiv politike Baracka Obame, u kojoj on svijet ne dijeli na ‘dobre’ i ‘loše’.
Benjamin Netanjahu, vjerovatno novi izraelski premijer, još nema većinu u parlamentu, ali zato ima poruku: Iran razvija nuklearno oružje, i od završetka oslobodilačkog rata predstavlja najveću opasnost za naš opstanak.Ovom rečenicom konzervativni vođa Likuda unaprijed postavlja prioritete vanjske politike za vrijeme njegove buduće funkcije premijera Izraela. Istovremeno, i neokonzervativni Thinktanks u Washingtonu upozorava na opasnost od Irana.
Konzervativne novine kao Jerusalem Post i New York Post novinare koji, po njihovom mišljenju, podržavaju iranske mule konzekventno ignorišu i sankcionišu.
Protrljajmo malo oči i upitajmo se šta je to novo i tako opasno.
Prema posljednjem izvještaju Međunarodne agencije za atomsku energiju, Iran za proizvodnju obogoćenog urana ima negdje oko 4000 centrifuga u pogonu. Taj materijal do sada nije bio pogodan za proizvodnju nuklearnog oružja. Također, za realizaciju fale i pogodni nosači raketa. Ali, tajanstvena igra Irana oko njegovog nuklearnog programa budi jake sumnje. Tako poznato, i tako uznemirujuće!
Ipak, šta je zaista novo? Iz perspektive konzervativaca, nova prijetnja dolazi iz Bijele kuće! Novi američki predsjednik je Iranu ponudio otvorene, direktne razgovore, ukoliko Iran „otvori pesnicu“. Iran je na to reagovao pozitivno. I već Barack Obama šalje dvojicu visokih diplomata u Siriju, kako bi se sa saveznikom Irana razgovaralo o otvaranju prema Zapadu. Predsjednik prekida bezdušnu tradiciju svog prethodnika kojom se svijet dijeli na „dobre“ i „loše“, i u kojoj se razgovaralo samo s onima koji su bili dragi. „Loši“, prije svega Iran, iz Washingtona su dobijali samo prijetnje i sankcije. I upravo to je ono što nam opet preporučuju Netanjahu i konzervativni mislioci iz Bushovog vremena.
Podsjetimo se, nakratko, šta su oni svijetu nakon 11. septembra savjetovali.
Tada su tvrdili da je Sadam Husein u Iraku glavni sponzor terorizma, kolekcionar oružja za masovno uništenje, i uopće, da je vođa nad vođama svih loših na svijetu. Bush ga je uklonio, a Iran je izgubio svog smrtnog neprijatelja. Ravnoteža na Bliskom istoku je bila narušena. Zatim, po preporukama Izraela i neokonzervativnih eksperata za Bliski Istok, SAD bojkotuje islamske partije.
Tada Iran spremno zauzima ulogu zaštitnika tih „radikalnih“ sunitskih pokreta. Iran koji ima prevlast u Zaljevu, koji izaziva i Izrael i Zapad, Iran kao zaštitna moć Hamasa i svih koji razumiju događanja u arapskom svijetu – to je zapravo slika koju nam prave konzervativni ideolozi, i s tim nam žele reći da je režim u Teheranu smrtonosna prijetnja za civilizirani svijet.
Novi Obamin kurs je zadovoljavajući, jer Obama vladu i teokratski sistem Irana ne demonizira. Njegovi pokušaji oslanjaju se na zdrav razum „Teherana“, a ne na nastojanje da se nadvlada Ahmedinedžad u političkom radikalizmu, kao što je to radio Bush. Obama trijeznim pogledima posmatra zemlju i dešavanja u njoj.
Iran nema više stanovnika od Turske ili Egipta. Njegova privreda je u odnosu na Tursku privredu kao montažna zgrada prema modernom neboderu, i socijalni problemi Irana rastu iz dana u dan. Jedini adut, industrija nafte i plina, svodi se na 35 dolara po barelu. Devizne rezerve za doniranje Hamasa i njegovih pristalica time se smanjuju. Iranski nuklearni program je osuđen u cijelom svijetu kao nešto najgore, dok Izrael tiho, ali brzo, napreduje. Ne bi Iran svoje snage zastrašivanja mjerio s Izraelom. I da Iran ima nuklearno oružje, ne znači odmah da bi ga i iskoristio.
Bivši direktor SWP-a i ZEIT-a, novinar Christoph Bertram, piše u svojoj knjizi ‘Partneri, ne protivnici’: Za neku drugu politiku o Iranu, mehanizmi zastrašivanja u hladnom ratu su vrlo uvjerljivi. Oni i danas važe. I bilo kakav dokaz opovrgava argument da je mula-režim vjerski radikalan i da vlast iranskih mula s radošću gleda ka Armagedonu.Opasnost za svijet predstavlja i ideološki zaslijepljeno rukovodstvo sovjetske vlade i njihovih potrčkala u istočnom Berlinu. Upotreba oružja „prijeti egzistenciji njegovog vlasnika, a ne samo egzistenciji protivnika“ – piše Bertram. Ovo uvjerenje se odnosi i na Irance.
Zato je od ključne važnosti da Zapad ne slijedi neokonzervativno huškanje protiv Irana. I njemačka vlada je s tim predaleko otišla. Berlin bi, naprotiv, trebao da ohrabri SAD i Izrael, da realne sigurnosne potrebe i strah Irana od mogućnosti diskutovanja ozbiljnije razmotre. Duge liste s preduvjetima bi trebale zamijeniti nove, „otvorenije“ liste. Američki razgovori s Teheranom treba da obuhvate i ulogu Irana u Afganistanu i Zaljevu, isto kao što se vode bilateralni, ili razgovori o problemima u Palestini. Naravno, treba razgovarati i o iranskom programu atomskog naoružanja u saradnji sa UN-om.
Iran mora steći utisak da je ozbiljno shvaćen, a ne da je proklet. U ovakvim razgovorima bi se vrlo brzo ustanovilo da je Teheran u proteklim godinama najveću snagu crpio iz konfrontacija!
Napisao: Michael Thumann
Izvor: Zeit.de
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
