Stoga, svaki vjernik treba biti ponosan zbog ukazane počasti i konstantno povećavati želju za činjenjem ibadeta kako bi osjetio slast na dunjaluku. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je običaj da kaže Bilalu, radijallahu anhu: ”Ustani, odmori nas namazom“ , jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u namazu nalazio slast i odmor duše, a potvrda ovome jeste i njegovo dugo klanjanje noćnoga namaza. U ovom kontekstu su i riječi Allaha Uzvišenog u Njegovoj plemenitoj Knjizi: ”Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima!“
Ibn Tejmijje, rahimehullahu, rekao je: ”Doista na dunjaluku postoje džennetske bašče, i onaj ko ne uđe u njih za vrijeme ovoga života (na dunjaluku), taj neće ući u njih ni na ahiretu.“
Prenosi se od ispravnih prethodnika da su govorili: ”Siromasi su stanovnici dunjaluka, oni su otišli sa njega a nisi okusili ono što je najbolje (najljepše) na njemu!” Kada su ih upitali šta je to najbolje na njemu, rekli su: ”Ljubav prema Allahu Uzvišenom, spoznaja Njega dželle šanuhu, i spominjanje Njega…“
Allahov Poslanik pojasnio je da se u ibadetu krije slast koju osjeti samo mu’min, a u tom kontekstu je i hadis koji prenosi Enes ibn Malik, radijjallahu anhu, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ”Ako se tri stvari nađu kod čovjeka, osjetit će slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega drugoga, da voli čovjeka samo i isključivo u ime Allaha, i da mrzi da se vrati u kufr (nevjerstvo) kao što mrzi da bude bačen u vatru“ , dok u drugoj predaji stoji: ”…da mu bude draže da ga bace u vatru nego da se vrati (bude) jevrej ili kršćanin.”
Postoji nekoliko je puteva koji vode ka postizanju slasti u ibadetima:
1. Borba sa dušom u pokornosti Allahu Uzvišenom, sve dok je ne ukroti i odgoji. Doista, na početku duša će se opirati i protiviti, no ako čovjek bude odlučan, snažan i voljan da ostvari preokret, uz Allahovu volju, uspjet će odgojiti svoju dušu. Međutim, treba imati na umu da odgoj duše zahtijeva strpljenje i jaku volju (snagu), kao što na to upućuje Allah, dželle šanuhu: ”O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite“ ; ”Naredi čeljadi svojoj da obavlja molitvu i ustraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili čeka lijep svršetak.“
Imam Tirmizi bilježi hadis od Fuadelata ibn Ubejdullaha, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Mudžahid (borac) na Allahovu putu je onaj ko se bori protiv svoje duše (strasti).“
Jedan od selefa rekao je: ”Nisam prestao da upravljam (vodim) svoju dušu ka Allahu, a ona je plakala (jecala) sve dok je nisam doveo (ukrotio) a ona se smijala.”
Rekao je Ibn Redžeb, rahimehullahu: ”Znaj da je tvoja duša na stepenu tvoje jahalice: ako kod tebe vidi ozbiljnost i rad, i ona je uz tebe, no ukoliko kod tebe vidi lijenost i popustljivost – opusti se i traži od tebe ugled (utjecaj i prestiž), a naposljetku slijeđenje strasti.“
Udaljavanje od grijeha, bili oni mali ili veliki, jer doista su grijesi prepreka uživanju u ibadetima, a što opet ima za posljedicu nemarno srce. Ispravni prethodnici su rekli: ”Allah nije kaznio nijednog roba većom kaznom osim onoga čije je srce učini krutim (nemarnim).”
Rekao je Ibn Kajjim, rahimehullahu: ”Uvijek kada se poveća broj grijeha, poveća se i broj zvijeri, te onda čovjek živi pod okriljem straha, dok je najljepši i najugodniji život – smireni život. Pa kada bi samo razuman čovjek pogledao i izvagao grijehe i griješenje, ne bi zastao samo na strahu i neprirodnosti grijeha, nego bi spoznao njihovu ogavnost i nepravednost. Kada ljubaznost i njenu slast proda za grijehe i ogavnost, njega ne može da usmjeri (sačuva od straha) ka prosperitetu i slasti onaj koji ga doziva (upućuje).”
Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu: ”Ukoliko tokom činjenja nekih djela ne osjetiš slast i širinu u svojim grudima, kloni se toga djela jer je tvoj Gospodar Šekur (Zahvalan), znači zasigurno mora da počinilac nekoga djela još na dunjaluku osjeti slast činjenja tog djela u svome srcu, a također snagu i blagostanje, i kada to ne osjeti tokom činjenja određenog djela, to je ustvari znak da je njegovo djelo manjkavo (nečisto, pomiješano).“
Rekao je Sufjan es-Sevri, rahimehullahu: ”Uskraćeno mi je obavljanje noćnog namaza zbog grijeha koje sam počinio.“
Upitan je Vuhejb Ibn El-Vered o vremenu kada čovjek gubi slast ibadeta, tj. da li to gubi kada upadne u grijeh ili pak kada ga počini, pa je odgovorio: ”Gubi slast ibadeta kada je on sa grijehom (kada ga čini).”
3. Ostavljanje prekomjernog jela i pića, i bespotrebnog govora. Vjerniku je dovoljno da jede i pije onoliko koliko mu je dovoljno i potrebno za nesmetano obavljanje ibadeta i poslova, i on neće pretjerivati u tome. Rekao je Allah Uzvišeni: ”I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.“
Jedan od ispravnih prethodnika rekao je: ”Odmor srca je u negriješenju, odmor stomaka je u maloj količini hrane, dok je odmor jezika u odmjerenom govoru.”
Rekao je Ibn Kajjim, rahimehullahu: ”Nemoj da misliš da su riječi Allaha Uzvišenoga: ‘Čestiti će sigurno u Džennet, a grješnici sigurno u Džehennem!’ , samo i isključivo vezane za dan povratka odnosno za Sudnji dan, naprotiv oni su u Džennetu (uživanju) u tri slučaja, dok su pak ovi drugi također u patnji (mukama) u tri slučaja. Pa koje je to uživanje i slast na dunjaluku ljepša od dobra srca, širine grudi, spoznaje Allaha Uzvišenog i ljubavi prema Njemu, dželle dželalluhu, te djela s kojima je On Uzvišeni zadovoljan. Šta je život ustvari osim život zdrava srca, jer Allah je pohvalio svoga prijatelja Ibrahima, alejhis-selam, kada je rekao: ‘Iste vjere kao i on bio je i Ibrahim, kad je Gospodaru svome zdrava (čista) srca došao’, te je također rekao: ‘Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.’
Zdravo (čisto) srce je ono koje je čisto od širka, pretjerivanja u vjeri, mržnje, zavisti, ljubavi prema dunjaluku i osornosti – dakle čisto je od svake stvari (bolesti) koja udaljava od Allaha Milostivog, Samilosnog. Također čisto je od svake smutnje kao i od svake strasti koja je suprotna osnovi ovoga srca, a to je da bude čisto. Daleko je od svake stranputice koja odvodi od Allaha – ta ovo je ČISTO (ZDRAVO) SRCE koje ima Džennet još na dunjaluku, u ovome Džennetu postoji Berzah i dan povratka…“
4. Kad god ustane da obavi neki ibadet, Allahov rob treba biti svjestan da to ustvari čini iz pokornosti Allahu, zatim Allah, dželle šanuhu, zadovoljan je da Mu se čini ibadet, a sve što Allah voli, to izvršioca ibadeta približava Njegovom Uzvišenom licu. Imam Buhari bilježi hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Uzvišeni Allah kaže: ‘Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj Mome prijatelju. Najdraže čime Mi se moj rob može približiti jesu farzovi. Moj rob Mi se približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, Ja postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom prihvata i njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli, udovoljit ću, ako zatraži Moju zaštitu, zaštitit ću ga. Ni za šta se ne dvoumim koliko se dvoumim da uzmem dušu vjerniku: on ne želi smrt, a Ja ne želim da ga ožalostim.’”
5. Allahov rob treba biti svjestan da ovi ibadeti (djela) neće biti izgubljeni niti će nestati kao što nestaju dunjalučka bogatstva i dvorci, naprotiv čovjek će naći u boljem (vrednijem) stanju nego što je zaslužio, a također ovo ne isključuje činjenicu da će to naći i na dunjaluku, s tim da mu na ahiretu ništa od toga neće biti umanjeno. Onoga ko bude svjestan ove činjenice, neće zamarati ako ne postigne nešto od dunjalučkih dobara, nego će biti prezadovoljan slašću činjenja ibadeta, kao što je rekao Allah Uzvišeni: ”A onaj ko je dobra djela činio, a vjernik bio, neće se nepravde ni zakidanja nagrade plašiti.”
Imam Muslim bilježi hadis od Abbasa Ibn Abdul-Mutalliba u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Okusio je slast imana onaj ko je zadovoljan da mu je Allah Gospodar, islam vjera i Muhammed poslanik.“
U dvije vjerodostojne zbirke hadisa bilježi se hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko bude udijelio dvije stvari (bilo to dvije deve ili dva dirhema) na Allahovom putu, bit će pozvan na džennetska vrata (više vrata) i reći će mu se: ‘O Allahov robe, ovo je hajr (dobro)’ – tako da će klanjač biti pozvan sa vrata namaza, postač će biti pozvan sa vrata koja se zovu Rejjan, mudžahid (borac) će biti pozvan sa vrata džihada i udjeljitelj sadake (milostinje) bit će pozvan sa vrata milostinje.“
Neka je svaka hvala Allahu, subhanehu ve te’ala, s čijom se blagodati završavaju sva dobra djela! Neka je salavat i selam na Njegovog roba i poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu, supruge, potomke, sve ashabe i sve koji ih slijede u dobru do Sudnjega dana. Molim Te, Uzvišeni Allahu, da ovaj trud učiniš iskrenim radi Tvoga Plemenitog lica i da njime okoristiš Svoje robove. Slavljen neka si Ti, Gospodaru moj, i hvaljen. Nema istinskog boga osim Tebe. Od Tebe oprosta tražim i Tebi se kajem.
Pripremio: Safet Suljić,
Fakultet šerijatskih nauka u Rijadu