Predsjednik RS pati od “irealne percepcije sopstvene važnosti”
Šta se krije iza nacionalističke retorike u BiH? Pojačavanjem međunacionalnih tenzija i širenjem straha od sukoba, politička elita u BiH se održava na vlasti i krije katastrofalne posljedice svoje vladavine.
Analizirajući ponovljene Dodikove izjave o “nemogućnosti zajedničkog života” i “BiH kao neuspjelom eksperimentu međunarodne zajednice”, psiholog i politički analitičar Ibrahim Prohić kaže da predsjednik RS-a pati od “irealne percepcije sopstvene važnosti” i da je već prešao prag preko kojeg nema povratka”. Prohić pojašnjava da “Dodiku zbog korupcije i ekonomske situacije u RS-u ništa drugo ne preostaje osim da održava konflikt visokog intenziteta”.
U funkciji održavanja konflikta su i tumačenja otvorenog pisma koje je Dodiku uputio bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Dodikovi kadrovi su iz pisma zaključili da su “Bošnjaci spremni za mobilizaciju”. U strahu od mobilizacije “drugih” i potencijalnih međuetničkih sukoba, obični građani potiskuju patnju uzrokovanu teškim socio-ekonomskim stanjem i suočavaju se sa novom/starom prijetnjom “ugrožavanja vitalnih nacionalnih interesa”.
Efekti “političkog manipulisanja” su višestruki, a jedan od najistaknutijih je prikrivanje teškog socio-ekonomskog stanja. Za vrijeme političke krize u kojoj se političari međusobno optužuju za mobilizaciju, a analize ukazuju na ugrožavanje sigurnosti, manje se govori o tome kako poslodavci u RS-u radnicima duguju 800.000.000 KM i kako se entitet zadužio za više od 630.000.000 KM. Zbog toga analitičari i opozicija u RS-u ističu da je ovaj entitet ostao bez novca i da bi mogao pasti u dužničko ropstvo.
Štrajkom željezničara u RS-u pogođeni su domaći ali i strani investitori i kompanije. Gotovo polovina populacije u ovom entitetu je socijalno ugrožena, od penzionera sa najnižom penzijom od 160 KM mjesečno, do civilnih osoba sa invaliditetom koje mjesečno primaju 41 KM. Stanje u Federaciji BiH nije puno bolje. Samo Zapadnohercegovački kanton duguje oko 46 miliona maraka. Štrajkuje se u oba entiteta, a zbog rascjepkanosti sindikalnih organizacija nemoguće je formirati kritičnu masu radništva koja bi mogla uticati na promjene.
U BiH, državi u kojoj je, prema zvaničnim statistikama, 47 posto radno sposobnih nezaposleno (oko 750.000), na granici siromaštva živi oko 48 posto građana. Među njima je veliki broj birača koji su na opštim izborima povjerenje dali i dvojici političara, Miloradu Dodiku i Bakiru Izetbegoviću. Ukupna imovina koju je Dodik prijavio uoči izbora iznosi 2.850.505. KM, dok je Izetbegović prijavio imovinu od 270.000 KM.
Analitičari i znatan dio opozicije u BiH ocjenjuju da bi političari koji su na oktobarskim općim izborima 2010. god. osvojili vlast, uglavnom dobili povjerenje i na eventualnim vanrednim izborima, ukoliko je takve uopšte moguće raspisati u ovoj zemlji, i to prema već oprobanom principu “zavadi pa vladaj”.
(deutsche welle)
