Izgovori za ostavljanje namaza, IV dio (Džemil Tokpinar)
17. Toliko mnogo imam prepreka…
Ne priznajte nikakvu prepreku pred namazom. Budite sigurni, ukoliko ne priznate, Onaj koji vas poziva, Allah, će pod vašim nogama poniziti svaku prepreku koja se usudi izići pred vas. Probajte.
Dok uz vas stoji Allah, Onaj Koji cio univerzum drži za žilu kucavicu, koje će vas to vojske zaustaviti? Koji će vas to šejtan odvratiti od tog uzvišenog susreta? Znam, svi se mi suočavamo sa različitim izgovorima. Možda naše raspoloženje nekada nije razlog za neobavljanje namaza. Da li ste umorni do posljednjeg atoma vašega tijela? Je li vas bolest obuzela do srži? Da li vam je vremena nestalo? Ako ništa drugo, možete klanjati farz. Farz je donja granica očuvanja naše veze sa Allahom. Kada prekinete sigurnosnu vezu, stropoštat ćete se u provaliju. Mi nismo snažne akrobate na koje ne utječe nikakav vjetar.
Među kišom metaka koji su za cilj odabrali naše srce, hodamo po ovom životnom užetu. Ukoliko napustimo i farzove koji nas povezuju sa nebeskom vječnošću, postoji opasnost da više nikada ne mognemo uhvatiti ispušteno uže. Ukoliko ne klanjate jedan namaski vakat, može se desiti da ne klanjate i ostale namaze. Kada se jednom otkačite i krenete padati, ukoliko vas, u tom vašem padu, ne prihvati milost, sudeno vam je da se zarijete u provaliju. Nefs se nikada ne zasićuje, ne zadovoljava i ne troši svoje želje.
Za jednim ustupkom kojeg se dočepa, slijedit će još veći zahtjev. Ukoliko vam uzme ruku, poželjet će da vam odnese i glavu. Ko se selami sa nefsom postat će njegov dužnik. Na vama je izbor. Kako ćete čekati da vas uhvati milost za srce koje niste ponudili? Ukoliko jednog dana šejtan od svih izgovora sagradi tenk pa krene na vas, ukoliko jednog dana vaš nefs poželi da vas odvuče lancima kojima vam je srce okovano, sjetite se od koga je traženo vaše otrgnuće. Ovo otrgnuće nije poput odvajanja od majke, oca, ljubavi ili domovine. Čak ni odvajanje od duše nije toliko bolno. Pogladajte od koga se želi vaše odvajanje. Shvatit ćete da ćete ojačati poput lava, da ćete ovladati čeličnom voljom. Tada niti jedna prepreka neće uspijeti da prekine vezu sa vašim Stvoriteljem.
Prema namazu se morate ophoditi psihologijom jednog fudbalera koji igra u napadu ili jednog golmana. Oči obojice uperene su ka lopti. Fudbaler napadač bez prestanka prati loptu razmišljajući: “Šta da uradim da postignem gol?”
Također i golman misli: “Samo da ne propustim loptu u mrežu!” Propuštenu šansu za zgoditkom ili primljeni gol prihvataju gorko poput smrti. Znaju da ih posmatraju milioni gledalaca. Radovat će se njihovom uspjehu a greška će ih potopiti tugom. Jeste li ikada razmišljali ko nas posmatra kada se uči ezan? Najprije nas naš Gospodar čeka da Mu dođemo. Meleki, poslanici, a.s….. koje mi ne vidimo a koji su uvijek duhovno oko nas, žele da potrčimo na namaz. Ukoliko radosno trčimo ka Allahu, oni bivaju sretni, ukoliko izostavimo namaz, obuzima ih tuga. Zar ćete ponovo izostaviti? Kada je već namaz, nakon imana, najveća istina u našoj vjeri, naša pamet, srce, duša i osjećanja moraju se ispuniti njime, moraju se nasladiti namazom i svaki naš atom mora obuzeti sreća zbog susreta sa Allahom. Obratite pažnju: Ja pišem ovo uz shvatanje koje ne prihvata izostavljanje ili odlaganje čak i jednog namaskog vakta. Ne ciljam, dakle, samo na one koji nikako ne klanjaju namaz. Zato neka niko od nas ne kaže “Ja ionako klanjam namaz”, i pređe preko ovoga. Pogledajte stvari koje prikazujemo kao izgovor za izostavljanje, odlaganje ili klanjanje namaza reda radi. U ime Allaha, kažite mi koji je to izgovor neprikosnoven! Namaz nam tako mora upopuniti ličnost, da naše vrijeme, mjesto i posao moramo urediti prema njemu. Kada je moja rahmetli majka išla u bolnicu radi liječenja, prvo što je stavila u torbu bila je sedžada. Pod kakvim god da se uvjetima nađe, prvo što bi uradila kada bi došlo vrijeme namazu, jeste njegovo klanjanje. Šta bismo izgubili da se i mi ponašamo ovako?
Da nas ne bi pobijedile stvari koje odlažu namaz, tako pripremite odbrambene snage da ne primite gol od nefsa. Ukoliko se zaštitite ovakvim oklopom spoznaje, nemojte imati sumnje da će Allah stvoriti prilike koje niste mogli ni zamisliti. Ukoliko budete pravi rob i živite sa uzbuđenjem koje donosi klanjanje namaza, On će vama stvoriti vrijeme, mjesto i mogućnosti. Štaviše, i insane će učiniti vašim hizmetćarima.
18. Da li je mjesto čisto, sredina pogodna, kako se Kibla određuje?
Pojedinci kao prepreku za namaz prikazuju da prostor na kojem se nalaze nije čist ili da ne mogu naći prigodno mjesto za klanjanje. Međutim, namaz možete klanjati na zemlji, betonu, daskama, parketu, staklu, na travi i dr. Dovoljno je da ne bude prljavštine koja se može vidjeti golim okom. Ukoliko mjesto na kojem ćete obaviti namaz nije zastrto tepihom, ćilimom, hasurom ili sličnim materijalom, bez ustručavanja skinite sako ili džemper i prostrite. Jednom sam zbog jednog teksta otišao u sud da dam izjavu. Dok sam čekao red, nastupio je namaski vakat. Mogao sam pomisliti: “Kako god da bude nakon izjave, ostat će vremena pa ću tada klanjati.” Međutim, najbolje je klanjati namaz na vrijeme.
Jer, ne znam šta se može desiti, uslijed neke neočekivane situacije mogu ga propustiti. Odmah sam u toaletu uzeo abdest i izašao na terasu sprata na kojem sam se nalazio. Skinuo sam sako i u potpunom spokoju klanjao namaz. Došao sam da dam izjavu u sud, bio sam uzbuđen i zabrinut. Ali, ništa nije bolno i brižno kao ostavljanje namaza na kaza. Možda se možete naći pritiješnjeni istekom vremena u nekoj sredini. Može to biti i mjesto u kojem niko ne klanja namaz. Kao u navedenom primjeru, možda je moguće zastidjeti se. Došli ste u sudnicu, uzbuđeni ste, oko vas ima službenika. Uopće nije bitno. Vi koristite pravo na ibadet, vaše najosnovnije pravo. Ko i kakve štete ima od namaza? Jednom sam trebao učestvovati uživo u jednom televizijskom programu. Učio je akšamski ezan. Otišao sam do toaleta, uzeo abdest a zatim pitao da li imaju mesdžid. Nažalost nisu imali. lzračunao sam dužinu mojega gostovanja i vidio da ću završiti prije isteka namaskog vakta. Tako sam klanjao namaz napolju. Da ovo nije bilo moguće, bez ustručavanja bih klanjao u studiju. Da je bilo potrebno, čak ne bih učestvovao u programu, jer, od namaza nema ničeg važnijeg.
Još jedan problem sa kojim se susrećemo u nepoznatim sredinama udaljenim od džamije jeste određivanje Kible. Pravac Kible moguće je pronaći ako pitamo nekog iz okoline ili primjenom različitih formula. Za ovo je potrebno pogledati primjere date u knjigama ilmihala. Ali, najbrži način za određivanje Kible, jeste nabavka kompasa. Postoje busole i prospekti konstruisani samo za određivanje pravca Kible.
Ako nosimo ovo sa sobom, na svakom mjestu moći ćemo odrediti Kiblu. Za dunjalučke potrebe teglimo mnogobrojne stvari, pa ako i za ahiret ponesemo neku stvar, ništa nećemo izgubiti.
19. Daleko smo od džamije i od mjesta za abdest
Jedna grupa pobožnih muslimana iznajmila je autobus i došla u obilazak Istanbula. Među njima je bilo mladića, veoma pažljivih prema namazu, koji su gorjeli imanskom ljubavlju prema Kur’anu. Imali su namjeru klanjati sabah-namaz u džamiji Sulejmaniji, obilato udahnuti duhovnu atmosferu i provesti sat vremena u plodnom svijetu prijašnjih stoljeća. Međutim, u gradu i to baš u vaktu sabah-namaza autobus pogađa kvar koji nikako nisu mogli riješiti. Naravno, u to vrijeme sve je bilo zatvoreno i bilo je nemoguće dovesti majstora. Prijatelj koji mi priča ovo, nažalost kaže da nisu mogli klanjati sabah-namaz. Nisam mogao vjerovati svojim ušima: “Kako, zar vam na pamet nije palo nikakvo rješenje?” Prijatelj mi je odgovorio: “Ne poznajemo okolinu, u blizini nije bilo džamije.” Međutim, samo nekoliko stotina metara naprijed nalazila se džamija, koja se nije mogla vidjeti od visokih zgrada. Izgubili su zato što su još na početku pomislili: “Nema džamije, ne poznajemo okolinu, ne možemo naći mjesto za klanjanje.” Da im je u glavi bilo mišljenje: “Moramo klanjati namaz, ne priznajemo nikakvu prepreku na tom putu”, Allah bi im zasigumo pokazao neki izlaz. Recimo, dvije osobe su mogle taksijem obići okolinu i odvesti sve ostale u džamiju koju bi pronašli. Možda bi se potrošilo malo sredstava, ali im ne bi sabah-namaz koji je “vrijedniji od dunjaluka i svega što je na njemu”, ostao na kaza.
20. Moje srce je čisto, zašto da klanjam namaz?
Prilikom razgovora ili savjetovanja u vezi s namazom, neki ljudi odmah kažu: “Brate moj, ti pogledaj u moje srce. Ono je čisto, nikome zlo ne mislim.” Ljudi koji kažu ovo, zaista ne znaju ništa o naredbama našega Gospodara i o našoj vjeri islamu. Prije svega velika je greška prsiti se riječima “Moje srce je čisto”, diviti se sebi i gledati na ljude koji obavljaju namaz kao na ljude sa prljavim srcem. Naša vjera nam naređuje da budemo skromni a nikako da se oholimo. O čistoći nečijeg srca moraju posvjedočiti drugi ljudi, a ne sam čovjek. Naravno da osoba misli o sebi dobro. Istinska vrlina jeste kada je neko drugi pohvali. Ovo je veoma važna činjenica: Naš Gospodar nam je naredio namaz, a Resulullah, s.a.v.s., nas je podučio ovom ibadetu. Ni u jednom ajetu ili hadisu nema ovakve naredbe: “O vi prljavog srca, namaz obavljajte, a vi čistog srca možete ležati sa strane.” Sve naredbe koje se tiču namaza odnose se na vjernike i na muslimane. Osim toga, ukoliko vam je srce čisto, još više morate klanjati namaz. Naš Pejgamber, s.a.v.s., je najčistiji insan koji je ikada došao na dunjaluk. Ni o kome nije mislio loše, štaviše, oprostio je mnogim neprijateljima koji su mu radili o glavi. Međutim, opet je on taj koji je najviše klanjao namaz. U jednom pogledu možemo reći sljedeće: Čije srce je čisto, iman jak, predanost velika, ta osoba klanja puno namaza. Zbog toga, izgovor “srce mi je čisto” jeste jedna besmislica koja ni u čemu nema potpore.
21. Nisam propisno pokrivena, da li će mi namaz biti ispravan?
Neke naše sestre ovako razmišljaju: – Ja nisam pokrivena, te ionako ulazim u grijeh. Čak i da klanjam namaz, da li će mi biti kabul?
Uistinu, pojedine naše sestre koje, i pored toga što to žele, zbog različitih razloga nisu propisno pokrivene, te što se obavljanja namaza tiče, ispoljavaju kolebanje. Ukoliko ste i vi u ovakvoj nedoumici, onda podvucimo sljedeće: Prije svega uvećajte znanje u vezi sa pokrivanjem i u najkraće vrijeme izvršite ovu sigurnu naredbu našega Gospodara. Uporedo s tim, čak i da se još uvijek niste pokrivene, obavezno klanjajte namaz. Zato što je namaz, nakon imana prva naredba koja je stigla. Tako ćete činiti dovu za jedan potpuni islamski način života i, ako Bog da, bit će vam primljena. U suprotnom, zajedno sa mnogim grijesima učinit ćete još jedan veliki grijeh kao što je neobavljanje namaza. Još jedan problem koji se tiče ispravnog pokrivanja žena, javlja se prilikom uzimanja abdesta. U većini naših džamija nema posebno odvojenih abdesthana za žene. Stoga one bivaju primorane da, prilikom uzimanja abdesta, otkriju ruku, glavu i druge dijelove koje ne bi smjeli otkriti. Da biste riješili ovaj problem trudite se da, koliko je to moguće, budete pod abdestom, i da na vrijeme koristite povoljne prilike za uzimanje abdesta. S druge strane, korjenito rješenje bila bi izgradnja posebnih abdesthana za žene, a sve to prema preporuci Predstavništva za vjerske poslove. Ovo nije teško ostvariti. U krajnjem slučaju moguće je odvojiti nekoliko česama za žene i taj deo pregraditi zastorom ili nekim drugim materijalom.
22. Ne dopada se mojoj porodici i okruženju
I pored toga što podrška djetetu koje se objeručke veže za namaz, predstavlja veliku blagodat, pojedine porodice rade upravo suprotno. Postoje i roditelji koji ne žele da im dijete kalanja namaz, koji ga kritikuju, ili čak kažnjavaju zbog toga. Ukoliko se nalazite u jednoj takvoj porodici ili okruženju, bez ustručavanja klanjajte namaz i nemojte se bojati ničega. Ne zaboravite, namaz koji obavite pod teškoćama bit će mnogo više nagrađen. Ukoliko zbog toga doživite nepravdu, dove koje ste uputili bit će mnogo brže primljene. Jer je dova onih kojima se učini nepravda, od onih koje se brzo primaju.
Mušrici, koji su u prvim godinama naše vjere ispoljili veliki otpor i protivljenje, počinili su nezamislivo zlo prema muslimanima. A muslimani su se prema svakom bolu suprotstavili saburom i nikada nisu ustuknuli. Kratko vrijeme nakon toga većina neprijatelja islama postali su muslimani. Ugroženi muslimani prešli su u stanje vladara.
Oni koji su do jučer trpili zlostavljanje, postali su valije novoformirane islamske države. Osim toga, bivajući uzrokom ibadetu muslimana do Sudnjega dana, zaradili su sevap koji niko neće moći dostići. I vi nemojte obraćati pažnju na teškoće. Prema vašoj porodici i okolini budite milosrdni, merhametli. Doći će dan kada će shvatiti istine koje ne znaju i prići vam sa tolerancijom. Nekada ćete morati obaviti namaz u čaršiji, na pijaci, autobuskoj stanici, aerodromu i sličnim mjestima na kojima ima gužve. Možete se naći na sastanku, veselju ili na mjestu koje nije pogodno za obavljanje namaza. Nipošto ne odustajte od namaza. Nipošto ne mislite poput: “Šta će reći oni što me vide?” Neka misli ko šta hoće, šta god da kaže neka kaže! Važno je šta će Allah reći i kako će prihvatiti. Ukoliko ćete ići na sastanak, prezentaciju, koncert, svadbu dobro proračunajte namaski vakat, stanje abdesta i gdje ćete klanjati. Uprkos svemu nikada ne ostavljajte namaz na kaza. Brzo će proći teškoća i bol kojima ste izloženi zbog ovog ibadeta, ali duhovna tegoba koju će donijeti neobavljanje namaza ne prolazi lahko. Šta više, nekada uopšte ne prolazi.
