CIN je prvi takav centar na području jugoistočne Evrope, koji djeluje kao zajednički projekt odjela za novinarstvo pri Univeristy of New York i Jornalism Development Group, a finansiraju ga USAID i Fond otvoreno društvo BiH. Novinari CIN-a do sada su objavili niz napisa u kojima se analiziraju kontroverze vezane za djelovanje niza uticajnih osoba i organizacija u BiH.
Primarna misija CIN-a je obuka novinara u istraživačkom novinarstvu, u čemu im pomažu dva iskusna profesionalca iz SAD. Ove godine CIN je objavio i posebnu analizu o tome kao se finansiraju političke stranke u BiH, donoseći informacije o tome kako se novac za stranačke aktivnosti dobiva od firmi koje posluju s državom, kako dužnosnici krivotvore račune koje prilažu uz putne naloge ili ljetuju po povlaštenim cijenama na račun poreznih obveznika.
CIN je također sistematizirao i učinio dostupnim imovinske kartone bosanskohercegovačkih političara iz kojih je nerijetko razvidan značajan nerazmjer u imovini u trenutku kada su izabrani na neku dužnost i kada im je mandat isticao.
CIN je analizirao i pravosudni sistem BiH, upozoravajući kako su sudije i sudovi često izvrgnuti političkim pritiscima nezamislim u demokratskim društvima. Predmetom istraživanja CIN-a bile su i različite kriminalne afere, pa čak i bosanskohercegovački fudbal koji je u prošlosti bio opterećen raznim korupcijskim aferama.
U novom izvješću CIN-a, kako prenosi Oslobođenje, u središtu pažnje su poslovni pothvati povezani s porodicom predsjednika RS Milorada Dodika koji glasi za vjerovatno najbogatijeg političara u BiH. Priča je fokusirana na poslovanja firme Fruit Eco iz Bosanske Gradiške, čiji su formalni vlasnici sin aktualnog predsjednika RS Igor Dodik i suprug predsjednikove rođakinje Mirko Dobrić.
Oni su u osnutak firme koja bi se bavila uzgojem jabuka 2007. godine uložili tek po hiljadu konvertibilnih maraka (500 eura). Tri i po godine kasnije, u finansijskom izvješću firme navedeno je kako ona posjeduje zemljište vrijedno 2,6 miliona KM, druge nekretnine vrijedne još 2,3 miliona KM te zasadi voća u vrijednosti čak 3,1 milion KM.
Tajna uspjeha, kako sugeriše analiza CIN-a, leži u činjenici da je Dobrić po povoljnim uslovima i po puno nižoj cijeni od tržišne kupio više od 100 hektara zemljišta i to kreditom koji mu je ekspresno odobrila Balkan investment banka (BIB) čiji je najvažniji klijent vlada RS a u većinskom je vlasništvu tri firme iz Litve.
Banka nikada nije objasnila na osnovu čega je odobrila kredit a novinari su utvrdili kako je hipoteka na posjed kojega je Dobrić ponudio kao garancija upisana tek nakon isplate kredita. Komplikovanim transakcijama Fruit Eco kasnije je dobio još tri miliona KM a zatim i dodatnih 500 hiljada KM kredita, ovaj put od Investicijsko-razvojne banke RS koja je u vlasništvu entitetske vlade na čijem je čelu tada bio Dodik.
I ti su krediti realizovani preko BIB koja je kao zalog prihvatila isto zemljište koje je već ranije stavljeno pod hipotektu za prvi kredit. Iako vlasnici firme Fruit Eco tvrde kako sami uzgajaju jabuke i prodaju ih na tržištima u Hrvatskoj i Srbiji, finansijska izvješća pokazuju da Fruit Eco jabuke zapravo kupuje od drugih te ih zatim preprodaje u BiH.
Fruit Eco je u 2009. i 2010. godini zabilježila gubitak od oko 700 tisuća KM, a dobavljačima je dugovala još 900 hiljada. Dobrić uz to kasni s otplatom kredita, uplaćujući tek dio svote koji se odnosi na kamate a banka mu nije samo produžila rok vraćanja glavnice nego i snizila kamatu s 10,99 na 9 posto.
(HINA)