Zvučalo je kao uvjerljiv plan: NATO povećava broj svojih trupa na Hindukušu i pojačava vojnu akciju protiv pobunjenika, dok afganistanska vlada pokreće mirovne pregovore. Tako je predsjednik Hamid Karzai u junu 2010. godine apelovao: “Dragi brate talibanu, svi mi smo Afganistanci. Hajde da zajedno obnovimo zemlju!”
Godinu dana kasnije očigledno još uvijek nisu bili uspostavljeni direktni kontakti sa vođama pobunjenika, a kamoli pregovori. Bivši funkcioner talibana Abdul Salaam Saeef objašnjava zašto: “Ne želimo razgovarati sa Karzaijevom vladom, možda sa NATO-om. Problem su stranci, oni su protivnici talibana i samo oni su relevantni.”
Masoom Stanakzai iz Visokog mirovnog vijeća afganistanske vlade to ne želi prihvatiti: “Mi odgovaramo onda, da vas ljudi smatraju nerelevantnim. Gdje je onda vaša adresa? Vi ne možete ni izaći iz svog skrovišta. Kako onda mislite voditi zemlju?”
Karzaijeva vlada i njeni saveznici su pod pritiskom vremena. To znaju i pobunjenici, kaže novinar Fahim Dashty: “Oni su ubijeđeni da će nakon 2014. godine ponovo moći osvojiti Afganistan – za dvije, tri godine. Zašto onda da pregovaraju ako su u tako dobroj poziciji?”
(DW)
