Kako biti ustrajan i poslije ramazana?
Prije nego počenem govoriti o ustrajnostima navedimo kao primjer jednu osobu koja je u ramazanu otkrila ljepotu islama i slast pobožnosti imana. Ali nakon ramazana ta ista osoba primjeti da mnogi koji su uz ramazan dolazili redovno u džamiju da ibadete, posle ramazana su u tome umanjili i takva osoba sama sebi kaže: ‘’Ako je ovakva stvar kod drugih onda nema potrebe ni ja koji sam ovaj ramazan upoznao slast ove vjere da često dolazim i posjećujem džamiju u sve aktivnosti koje se odvijaju u džematu.
Ovakvo nešto nesmijemo sebi nikako dozvoliti. Ne smijemo se zaustaviti i prestati vjeru prakticirati zbog drugih, jer jedna osoba ili čak jedna grupa ljudi, ne može nikako predstavljati ovu uzvišenu vjeru.
Alija r.a., kaže: “Ljude raspoznajemo prema istini a ne raspoznajemo istinu prema ljudima.”
Dakle: Mi možemo mjeriti samo ponašanje i odnos ljudi prema istini i vjeri…a vjera je ta koja određuje postupke ljudi i odvaja dobre od loših, a ne obratno.
Uzvišeni Allah se u časnom Kur’anu obraća onima koji su prestali biti uporni i ustrajni u svojim ibadetima, oni koji su redovno klanjali a nakon toga namaz ostavili, koji su dove Allahu upućivali pa ih onda ostavili, oni koji su Allaha dž.š. spominjali pa su kasnije to zapostavili. Allah o takvima kaže sljedeće:
وَمِنَ النَّاسِ مَن يَعْبُدُ اللَّهَ عَلَىٰ حَرْفٍ“Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja;
فَإِنْ أَصَابَهُ خَيْرٌ اطْمَأَنَّ بِهِ ako ga prati sreća, on je smiren i zadovoljan,
وَإِنْ أَصَابَتْهُ فِتْنَةٌ انقَلَبَ عَلَىٰ وَجْهِهِ a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu,
خَسِرَ الدُّنْيَا وَالْآخِرَة َ pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet
ذٰلِكَ هُوَ الْخُسْرَانُ الْمُبِينُ
E to je, uistinu, očiti gubitak.” (El-Hadždž, 11)
Dakle ako malo bolje razmislimo, ovaj ajet uistinu kao da govori nama i mnogima oko nas, jer koliko smo vidjeli ljudi koji su smireni i zadovoljni, vedri i raspoloženi a i imaju o Allahu i najljepše mišljenje, ali čim ga snađe neka nevolja počinje govoriti loše o Allahu, kako je Allah nepravedan, kako nije na njegovoj strani itd. Onaj ko ovako bude razmišljao ili u praksu svoja djela sprovodio doista gubi i dunjaluk i ahiret.
Isto tako možemo vidjeti ljude koji se posvećuju vjeri, ibadetu, čini dobra djela, ponizno upućuje dove jer želi da mu Allah ispuni nešto, neku njegovu želju da mu ostvari. Kao npr., prije studentskog ispita, ili polaganja vozačkog testa, ili kada moli Allaha da mu poveća bereket i nafaku, kada moli da se oženi i nakon što mu Allah udovolji njegovoj želji, onda počinje da slabi njegova privrženost vjeri i onome sa čime je se zavjetovao Allahu, dž.š., polahko ga životne obaveze obuzimaju i takav prestaje na ustrajnosti u ibadetu prema svome Gospodaru Koji ga je stvorio.
Ima i onih koji obećaju Allahu da će intezivirati svoje ibadete, da će i klanjati i postiti i zekat davati pa čak i hadždž obaviti samo ako mu Allah podari ono što on traži. Pa tako neki kažu:”Ako me Allah izliječi od te bolesti, ja ću ako Bog da na hadždž otići.” Ili ima i onih koji kažu: “Ako mi Allah dijete izliječi i spasi ga tog iskušenja, ja ću redovno svaki namaz klanjati.” Ovakvih i sličnih primjera imamo na sve strane.
Međutim, ima onih koji kada to postignu zaborave na dato obećanje Allahu, zato nam Allah, s.v.t., spominje takvu skupinu kako bi i nas i njih upozorio na pogubnost takvog djelovanja. Kaže Allah, dž.š.:
وَمِنْهُم مَّنْ عَاهَدَ اللَّهَ لَئِنْ آتَانَا مِن فَضْلِهِ لَنَصَّدَّقَنَّ وَلَنَكُونَنَّ مِنَ الصَّالِحِينَ
„Ima ih koji su se obavezali Allahu: “Ako nam iz obilja Svoga dade, udjeljivat ćemo, zaista, milostinju i bit ćemo, doista, dobri!”
فَلَمَّا آتَاهُم مِّن فَضْلِهِ بَخِلُوا بِهِ وَتَوَلَّوا وَّهُم مُّعْرِضُونَ
“A kad im je On dao iz obilja Svoga, oni su u tome postali škrti i okrenuli se – a oni ionako glave okreću.”(Et-Tevbe, 75-77)
Ovo je bez imalo sumnje itekako ružna slika, zato draga braćo ne dozvolimo samima sebi da nam se takvo nešto ne daj Bože desi i da budemo od ovakve skupine koju Allah, dž.š., spominje po ovako lošem svojstvu.
Izvor: sebil.eu