Draga braćo i sestre u islamu, predivna je stvar što je jedan od pet islamskih šarta upravo to da se moramo, Allaha radi, suzdržavati od hrane, pića i odnosa, jer mi smo ummet Muhammeda s.a.v.s. i mi trebamo uvijek biti svjesni prisustva Uzvišenog Allaha.
Kakva veza postoji između posta i svijesti o Allahu dž.š.? Dočarat ćemo to jednim svakidašnjim primjerom. Zamislite sestru koja se pokrila, odnosno počela propisno oblačiti. Ona je sada daleko svjesnija utjecaja ženskog tijela na muškarce nego kada je bila otkrivena. Kada nije bila propisno obučena, ona nije bila svjesna kakav efekat njeno oblačenje ima na okolinu. Dakle, njen novi način oblačenja je učinio svjesnijom, jer kada bi skinula maramu osjećala bi se kao da je bez odjeće. Ovo vam može potvrditi bilo koja sestra koja nosi hidžab. Ili jednostavno zamislite sebe da odete na javno mjesto i skinete se do pasa. Osjećat ćete se kao da ste goli upravo zato što ste inače obučeni. To znači da se oblačenjem kontrolišete i da ste dosegli određeni nivo svjesnosti, a musliman uvijek mora biti svjestan. Zbog čega smo naveli ovaj primjer? Zbog toga što je svjesnost o Allahu dž.š. suština posta.
Uzvišeni Allah je dao duši, odnosno nefsu, sposobnost da čini dobro i sposobnost da čini zlo. Onaj ko kontroliše svoj ego i svoje želje, on podiže vrijednost svog tijela i duha, dok onaj ko sluša svoj ego i svoje strasti sam sebe degradira. Dakle, nefs treba kontrolisati, draga braćo i sestre. U nama su porivi svih vrsta. Ostavite nekog čovjeka bez hrane i pića samo mjesec dana i on će postati ljudožder. Mi, ljudi, možemo postati gori od najgorih, ali isto tako možemo dostići i nivo viši od nivoa meleka. Ukoliko slušamo svoj ego i ne postavimo mu nikakve granice, možemo postati gori od životinja, bez ikakvog cilja i bez kontrole; možemo postati nestrpljivi, spremni da ubijemo, pokvareni, puni ponosa, umišljeni, nemilosrdni. Svako od nas ima taj potencijal.
Ali, hvala Allahu, mi smo muslimani i pokoravamo se Allahovim propisima, a On nas je stvorio i zna šta je nefs u stanju da učini.
Svaki uspjeh zahtijeva trud i rad. Niko nije postao doktor ili menadžer bez rada i treninga. Isto tako je veoma zahtjevno odgojiti samog sebe. Neki ljudi sigurno misle da je odgojiti dijete najveći posao, ali varaju se. Puno teže je odgajati i kontrolisati samog sebe, odnosno istrenirati vlastiti nefs, čime nas zadužuje Uzvišeni Allah. Djeca često nisu poslušna svojim roditeljima, ali će ih uvijek imitirati. Zar ne? Stoga, ukoliko roditelj istrenira svoj nefs, dijete će imitirati nefs koji je istreniran, a to bi uistinu bio prelijep odgoj.
Čovjek može imati korisna iskušenja i željeti nešto dozvoljeno; može željeti hranu i piće ili imati potrebu da bude blizak sa svojom ženom, ali iako je Allah ove stvari stvorio i učinio ih halal, moramo biti oprezni. Ukoliko svoj nefs i ego pustimo da divljaju, ove halal stvari će postati zlo i haram. Svaki put kada jedemo, mi udovoljavamo svom tijelu. Svaki put kada zaradimo nešto novca, mi s tim udovoljavamo sebi i svom nefsu. Ali, postoji još nešto što treba zadovoljiti, a to je duša. Ne želimo postati pohlepni ljudi, koji sve žele samo za sebe. Poslanik s.a.v.s. je rekao. „Tako mi Onog u čijoj ruci je moja duša, niko od vas neće ući u džennet sve dok svom bratu ne bude želio isto što i sebi.” Vrlo je važno da čovjek kontroliše svoju materijalnu stranu, kako ne bi postao pohlepan. Pogledajte one koji ne vjeruju i čiji životi nisu uređeni s onim što je Allah objavio, slijedeća stvar koju uzmu za boga su njihove strasti – srljaju preko svega za onim što njihov nefs želi. Npr. u nekim zemljama ljudi kažu da im je smisao života u hrani – „živimo da bismo jeli”, ili djecu zamjenjuju kućnim ljubimcima da bi sebi udovoljili, dok neki počnu razmišljati sebično i postanu pohlepni. Musliman to ne može postati, jer čini stvari koje ga sprječavaju da ode tako daleko, a najbolja od njih je post.
Da li ste znali da post u prvih dvanaest godina objave Kur’ana nije bio obavezan? Zbog čega? Poslanik s.a.v.s. i njegovi ashabi su za vrijeme boravka u Mekki živjeli u oskudici, tako da bi naredba da poste predstavljala mučenje vjernika, a smisao posta nije da muči ljude. Oni su već bili iskušani siromaštvom što ih je učinilo dovoljno strpljivim i disciplinovanim. Sve ono što se postom postiže, oni su već imali. Dvije godine nakon preseljenja Poslanika s.a.v.s. iz Mekke u Medinu, muslimani su se stabilizovali, imali su dovoljno pića i hrane, i bili su na sigurnom. A šta se desi sa nefsom kada je na sigurnom i kada osjeti izobilje? Čovjek tada počne zaboravljati Allahovo dž.š. zadovoljstvo, postaje nestrpljiv i manje zahvalan, počne zaboravljati osjećaj siromaštva i one koji nemaju šta da jedu, kod njega se jave ponos i pokvarenost. Da do toga ne bi došlo, potrebno je da nefs osjeti određene tegobe i da ga čovjek ukroti, a to može postići postom. To su samo neke od mnogobrojnih koristi posta koje sijaju poput krune, poput sunca u zoru.
Draga braćo i sestre, sve što je u islamu dozvoljeno ili zabranjeno, u našu je korist dozvoljeno ili zabranjeno. Ako mislite da vam neki Allahov dž.š. propis predstavlja poteškoću, onda niste upoznali svog Gospodara i Njegovog Poslanika. Allah dž.š. želi svojim propisima da nam olakša i da nas sačuva od tereta dunjalučkih želja i ovisnosti o njima, jer one mogu da nas povrijede i degradiraju. On želi da budemo svjesni, da Mu budemo blizu, da imamo kontrolu nad sobom, da se ne damo smesti s Njegovog puta, i zato je post tu da nas učini čvrstima. U Kur’anu Uzvišeni Allah kaže:
„O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.”
(El-Bekare, ajet 183)
Allah dž.š. želi da postom proširimo svoju svijest i da se na taj način klonimo grijeha, jer svijest o Allahu stvara barijeru između čovjeka i onoga što je štetno za njega. Svijest o Gospodaru je najbolja vrlina koju neko može imati. Musliman je uvijek svjestan, a najviši nivo je svijest poslanika. Jednom su pitali poslanika Muhammeda s.a.v.s.: „O Božiji Poslaniče, da li zaboravljaš kada spavaš?” On im je rekao: „Naše oči spavaju, ali srca poslanika nikada.”
Post je jedinstven način da uspostavimo vezu sa sobom, sa Gospodarom, sa svojim egom. Draga braćo i sestre, kao vjernici mi se odričemo osnovnih ljudskih potreba, odričemo se hrane, pića i seksualnog odnosa. I to činimo od izlaska do zalaska sunca, mjesec dana. Neki psiholozi i učenjaci tvrde da ukoliko nešto radimo mjesec dana, onda nam se to pretvori u naviku i možemo sa lakoćom to nastaviti raditi i u narednih šest mjeseci. Tako su npr. ashabi nakon ramazana, šest mjeseci molili Allaha dž.š. da im primi post, a šest mjeseci zatim su dobrovoljno postili i pripremali se za slijedeći ramazan. Jer, ramazan je kurs na kojem se kontrolišemo i na kojem učimo kako se trebamo čuvati od harama i kako trebamo veličati Allaha dž.š., te on kao takav u biti predstavlja pripremu za život.
Poslanik s.a.v.s. je rekao da ako neko napadne postača i počne ga vrijeđati, neka samo kaže: „O Allahu, ja postim.” Kakve veze nereagovanje na ovaj napad ima sa suzdržavanjem od hrane i pića? Nikakve, jer u suštini ne radi se o suzdržavanju od hrane i pića. Šta može očekivati od posta neko ko psuje ili vrijeđa ljude dok posti, neko ko noći provodi kartajući, slušajući muziku ili gledajući filmove?! Post ima mnogo uslova i ako ih ne ispunite, vi zapravo i ne postite.
Kada postimo treba da se osjećamo kao kada činimo nešto posebno za neku osobu koju volimo. Na taj način joj se još više približimo. Ramazan i post su veoma posebni za Allaha dž.š. Prema tome, ako postimo znajući da naš Stvoritelj voli taj mjesec, da je u njemu poslao Kur’an, a i sve ostale Knjige – i Zebur, i Indžil, i Tevrat, onda trebamo osjećati da radimo nešto Njemu za ljubav. Zato je i Poslanik s.a.v.s. prenio da je Allah dž.š. u kudsi-hadisu rekao: „Sve što čovjek čini, on to radi za sebe (što znači, biće nagrađen po već određenim kriterijima), osim posta. Post je Moj i Ja ću za njega na poseban način nagrađivati.” Još jedan pokazatelj da je Allahu dž.š. post posebno drag jeste činjenica da Mu je postačev miris iz usta ljepši od mirisa miska.
Ramazan je prilika da saznate šta vam je u životu najvažnije – da li vam je važniji Allah dž.š. ili vaš stomak. Post nam daje toliko vremena za razmišljanje, jer izvan ramazana naša svakidašnjica je sasvim popunjena i obilježena hranom, pićem i seksualnim nagonom. Kada postimo, kao prvo nemamo dovoljno snage da radimo suvišne stvari, a nemamo ni veliki izbor na koji način da se zabavljamo. Zaista dobijemo mnogo vremena da razmišljamo i da shvatimo šta nam je važno. Poslanik s.a.v.s. je rekao: „Ko mi garantuje za ono što mu je između dvije vilice i ono što mu je između nogu, garantujem mu džennet.” Znači, jezik i ljudski nagon su izvor svega što je loše na svijetu.
Često se samo priča o tome kako u nekim dijelovima svijeta djeca umiru od gladi i kako ljudi žive u siromaštvu, ali kada postimo mi tu tuđu tugu možemo i osjetiti. Uvijek trebamo gledati u one koji su siromašniji od nas i koji su u težem stanju, a ne ravnati se prema onima koji su bogatiji i čije je materijalno stanje bolje od našeg, jer ukoliko budemo gledali u one koji su bogatiji, dostići ćemo tačku zle ličnosti, tačku pokvarenog karaktera, kako je Božiji Poslanik s.a.v.s. rekao, i postat ćemo nezahvalni na Allahovim dž.š. blagodatima koje nam je već dao. Kada se nađemo u finansijskoj oskudici, da li ćemo se okrenuti i reći: : „Hvala Allahu, ja još uvijek imam svoje zdravlje! Ja još uvijek mogu da radim i da učim iz svojih grešaka! Hvala Allahu, moje dijete zna učiti Kur’an! Hvala Allahu, ja sam još uvijek vjernik i volim Uzvišenog Allaha!”? Ovakvo razmišljanje čovjeka čini optimističnim i sretnim! Kada postimo, i kada se odričemo hrane i pića, mi smo svjesniji i uviđamo ostale važne stvari, uviđamo da smo zdravi i da ustvari sretno živimo, da smo uspjeli osnovati familiju i podići djecu.
I da nas Allah dž.š. sačuva od bolesti „želim” koja danas hara svijetom. Televizija je puna reklama nekih „superproizvoda” i one nas na čudan način ubijede da mi ne možemo bez tih proizvoda, te počnemo vjerovati da nam oni stvarno trebaju, da su nam neophodni – jednostavno ih moramo imati ili ćemo u protivnom pasti u depresiju. Kada dođe ramazan, imamo priliku da se osvijestimo i da shvatimo da mi bez tih stvari možemo, da nismo ovisni o njima. Jer kada možemo preživjeti bez hrane i pića, naravno da možemo i bez skupih proizvoda i ostalih sitnica koje nam se zavuku pod kožu.
Nadam se da sam vam uspio prenijeti šta treba očekivati u ramazanu. Puno toga se još može reći o ovome. Moja namjera danas je bila da doprem do vaših srca, da vas potaknem da sami vodite evidenciju o tome kakve koristi Vi lično imate od posta i šta ste otkrili o svojoj vezi sa Gospodarom, a da prije za to niste znali. Podijelite to sa ostalom braćom i sestrama, tako da to ne bude samo jedan mjesec nego da pređe u godinu, odnosno da se naš cijeli život preporodi.
Neka je salavat i selam na Allahovog Miljenika, Muhameda s.a.v.s., i neka je vječna hvala Gospodaru svjetova, Uzvišenom Allahu. Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Predavanje šejha Bilala Assada u Melburnu, Australija
Preveli: Tamara Tabaković; Halilović i Ajdin Halilović
Izvor: oaza.at