Stranke kontroliraju tokove novca: Milioni maraka u “crnim fondovima” drže lidere na vlasti!

Desetine miliona maraka novca poreznih obveznika koji teče kroz stranačke “crne fondove” stvarni je mehanizam putem kojeg se glavne političke stranke održavaju na vlasti skoro dvije decenije, pokazalo je istraživanje “Dnevnog avaza”.

Izborni legitimitet stranaka kao što je Stranka demokratske akcije (SDA) samo je formalni čin iza kojeg, zapravo, stoji ogromna i gusto isprepletena mreža finansijskih interesa, novčanih transakcija i mutnih donacija kojima se, čak i u teškim vremenima, isključivo kupuju vlast i moć.

Ključno oružje u rukama lidera takvih stranaka je novac, ali ne njihov vlastiti, već novac poreznih obveznika koji se na više načina izvlači iz budžeta tokom godina i skriva na tajnim računima, potvrdilo je našem listu nekoliko dobro upućenih sagovornika.

Kupovanje mjesta

Afera koja već mjesecima potresa susjednu Hrvatsku, zbog čega je najmoćniji poslijeratni premijer i političar Ivo Sanader završio iza rešetaka, samo je jedan primjer na koji način djeluju politički moćnici s ove strane Vrbasa i Save.

No, u Bosni i Hercegovini postoji čitav spektar mehanizama i načina na koji stranački lideri i njihovi saradnici novcem kupuju pozicije i utjecaj i ostvaruju ciljeve.

Prema našim saznanjima, sve počinje u trenutku kada se kroz stranačke organe biraju osobe koje su potencijalni kandidati za neku od pozicija, uglavnom direktora državnih preduzeća ili agencija, zavoda, direkcija, uopće institucija koje imaju svoj budžet i vlastite prihode.       

– Da bi neko, uopće, došao u poziciju da ga stranka predloži, mora se usmeno, a u pojedinim slučajevima i pismeno obavezati da će “finansijski i na drugi način pomagati stranci i raditi u skladu s njenim ciljevima”. Ali od njega se očekuje da izvjestan dio novca, u skladu s mogućnostima pravnog subjeka koji mu se daje na upravljanje, odvoji za “crni fond” – naveo je za naš list jedan od nekada visoko pozicioniranih članova jedne vladajuće stranke.

Uglavnom se radi o dva načina na koji se novac povlači. Jedan, potpuno netransparentan i skriven, u kojem se, kroz računovodstvene malverzacije, izvrše “uštede” iz sredstava državne kompanije, a onda se novac prebacuje u manjim iznosima u tajne stranačke kase kojim gazduju samo lider i njegovi najuži saradnici.

Ova vrsta fondova vješto se skriva od relativno striktnog zakona o finansiranju političkih stranaka koji važi u BiH kroz djelatnost pojedinaca koji predstavljaju sivu eminenciju. Funkcioneri koje su stranke postavile u državne fotelje, faktički, ucijenjeni su da moraju s vremena na vrijeme doprinijeti fondu.

U suprotnom, mogli bi se naći u nemilosti stranačkog šefa, a time bi im bila ugrožena i pozicija, a često i osobna finansijska egzistencija. Nije rijedak slučaj da pojedinci koji se zamjere lideru partije zbog “malog doprinosa u fond” budu potpuno eliminirani i iz političkog života, pa čak i da ostanu bez posla.

– Iz tih kasa se isplaćuju relativno manji iznosi novca, i to uglavnom fizičkim licima za različite vrste usluga, mahom pred izbore. Često se to pokriva i nekom vrstom donacije udruženju koje, onda, toj osobi koja je lideru “zaslužna” to isplati kroz ugovor o djelu. Ali suština je da punu kontrolu ima politički šef. Dovoljno je reći da su razna udruženja građana iz budžeta prošle godine dobila čak 114 miliona maraka – navodi naš izvor.

Primjer djelovanja takve vrste je i nedavna posjeta predsjednika SDA Sulejmana Tihića Fojnici, gdje se susreo s tamošnjim glavnim imamom Mensurom ef. Pašalićem. Zbog čega se Tihić baš susreo s Pašalićem, otkriva činjenica da je ef. Pašalić nedavno imenovan za predsjednika Udruženja ilmijje u BiH.

Tom prilikom mu je, kako su nam prenijeli dobro upućeni izvori, Tihić uručio i vrijednu donaciju Medžlisu Islamske zajednice Fojnica. A cilj te stranačke investicije je vezan za proces izbora novog reisu-l-uleme Islamske zajednice.

– Tihić želi privući Ilmijju na svoju stranu i osigurati da ona tokom kampanje za izbor novog reisa bude pod njegovom kontrolom – prenio je naš izvor. 

Bivši sekretar Kantonalnog odbora SDA u Srednjobosanskom kantonu Besim Ajanović jedan je od prvih u BiH otvoreno progovorio o stranačkim “crnim blagajnama”.

Po njemu, “crne blagajne” su praksa koja se u SDA provodi već dugo godina.On, čak, posjeduje veći broj uplatnica koje dokazuju prikupljanje novca na ovakav način.

– U SDA se svake godine otvore “crne blagajne”. Novac se kupi u ime SDA. Njega kasnije uzima nekoliko pojedinaca za svoju ličnu kampanju. To su takozvani kapitalci. Malo im je što se proguraju bez kriterija na vrhove kandidatskih listi, već novac uzimaju od privrednika i koriste ga da plaćaju svoje lične aktiviste. Više privrednika je spremno posvjedočiti da su dali mnogo veća sredstva od onih koja su prikazana i plasirana u zvanične blagajne – tvrdi Ajanović, koji bi presudom Kantonalnog suda Novi Travnik trebao ponovo biti vraćen na sekretarsku dužnost u KO SDA SBK. 

Drugi način na koji stranke kontroliraju tokove novca je djelimično transparentan, jer se novac nerijetko prikazuje “u papirima” i često se događa da ga evidentira i revizija i upozorava na dio sredstava koja “nisu utrošena prema planiranim aktivnostima”.

No, i pored toga, njime stvarno ne raspolažu legitimne državne institucije, već partijski šefovi. Radi se o tome da direktori institucija, bilo da je riječ o državnim, entitetskim, kantonalnim ili lokalnim, koje imaju relativno stabilne prihode, oročavaju dio sredstava u bankama i čuvaju ih da bi ih aktivirali tek onda kada to stranačko rukovodstvo odluči.

– Postoje državne agencije koje na računima drže čak i po nekoliko godina milione maraka, iako bi ih svake budžetske godine morali vratiti u državnu kasu. No, donose se odluke o ulaganju u fiktivne investicije koje nikada ne budu realizirane niti su one bile neophodne, ali novac se na koncu utroši kroz izbornu kampanju ili kroz dodjeljivanje posla prema nalogu stranačkog šefa – objašnjava jedan od naših sagovornika.

Na ovakvu vrstu formiranja i korištenja “crnih fondova” i sivih tokova novca posebno su ranjivi tzv. vanbudžetski fondovi kao što su penzioni i fond zdravstvene zaštite, koji raspolažu ogromnim finansijskim sredstvima.

– U toj masi novca vrlo lako se može izgubiti trag dijelu sredstava koja se “prenamjenjuju”, rezerviraju ili se to drugačije u formi odluke uobliči. A uglavnom se radi o tome da se pare daju na upravljanje stranci i lideru koji je “zaslužan” što je čelnike tih institucija postavio na poziciju i omogućio im privilegije koje funkcija nosi – navodi naš izvor.

Poznat je primjer “Službenog lista BiH”, institucije s malim brojem zaposlenih, ali visokim prihodima, koji je tokom nekoliko godina gomilao milione maraka na računu, a da ni javnost ni budžet nisu vidjeli marke od tog novca.

Kada je iznos dostigao više od 10 miliona maraka, utrošen je na kupovinu ekstra skupog poslovnog prostora u novoizgrađenoj zgradi u Sarajevu. Kvadrat prostora je plaćen više od 6.000 maraka.

 Partijski kadar

Nezavisni ekonomski ekspert iz Banje Luke Svetlana Cenić kaže za „Avaz” da nema nikakve sumnje da “crni fondovi” u BiH postoje. Ona smatra da se prema finansijskim interesima i koalicije formiraju, a ne prema zajedničkom stavu, mišljenju ili opredjeljenju.

O “crnim fondovima” se u BiH ne priča, jer, kako kaže, partije neće jedna protiv druge.

– Nije uredu da, ako ja imam “crni fond”, kritikujem vaš. A naravno da oni postoje. Pogotovo što državne firme, gdje se raspoređuje partijski kadar, nisu ništa drugo nego rezervni fond iz kojeg se finansira sve što zatreba. Ovdje vlast i budžet tretira kao svoj džeparac i nikome za to ne odgovara. U BiH je sve privatizovano, uključujući i narod koji vlast tretira kao svoje stado – kaže Cenić.

Ona dodaje da u BiH niko nikome ne odgovara za nivo trošenja, a da se iz javnih preduzeća “grabi koliko ko i kada hoće”.

Revizorske izvještaje niko ne komentira, a kako je krenulo, Cenić je uvjerena da će na kraju i sami revizori odgovarati. Kako koja vlast dolazi, tako dovodi svoje ljude, a kako Cenić vjeruje, stranke koje su na vlasti samo pokušavaju da se što više okoriste dok imaju mandat.

Bivši predsjednik Nadzornog odbora „Elektroprivrede BiH” Edhem Bičakčić kaže da je iz činjenice da sve više državnih firmi propada jasno da do toga dolazi zbog stranačkog uplitanja i kadriranja.

– Postavljaju se kadrovi koji će izvršavati stranačke naloge, a ne za neke stvari koje su za dobrobit firme. Ako se postavljaju poslušnici, sigurno je da oni to moraju na određen način vratiti ili platiti. Ko danas pita za reference bilo kojeg postavljenog kadra i zašto se baš on postavlja. Skoro da postoji pravilo da svako može biti na svakoj funkciji. To, onda, znači da će doći do slabljenja, a u konačnici do propasti tih subjekata. To je politika koja ne vodi ničemu dobrom – smatra Bičakčić.

Iako je već deset godina izvan svih bitnih stranačkih tokova, Bičakčić kaže da je “logično i normalno” da na neki način stranke imaju fondove.

– Koliko su oni “crni”, zavisi od stranke do stranke – navodi on. Iako konkretnih koraka još nema, on upozorava da će u napredovanju ka EU, sigurno, i u BiH morati doći do velikog pospremanja i raščišćavanja i u ovom pogledu.

Predsjedavajući Odbora direktora “Transparency Internationala” Emir Đikić kaže da BiH neće dobiti svog Sanadera sve dok nam Evopska unija ne zavrne ruku, što će se dogoditi kada počnemo pregovarati o članstvu.

– Politička volja za borbu protiv korupcije može postojati samo pod pritiskom. Postoje li i u kojoj mjeri “crni fondovi”, niko tačno ne zna – smatra Đikić.

Sanaderovi “crni fondovi”

Susjedna Hrvatska se već mjesecima trese zbog istrage o “crnim fondovima” vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i njenog bivšeg lidera Ive Sanadera. Poznato je da je hrvatski USKOK protiv Sanadera otvorio šest istraga, a u međuvremenu je pokrenuta i sedma, vezana za “crne fondove” HDZ-a.

Iako još nema službenih potvrda, informacija govori da je nova istraga obuhvatila slijevanje novca od raznih “donacija” u stranačku blagajnu. Dio tih provizija prije je bio procesuiran kao davanje mita nekim direktorima, primjerice Ivanu Mravku, predsjedniku HEP-a.

No, pokazalo se da taj novac nije završio kod Mravka, nego se preko Mladena Barišića, direktora Carinske uprave Hrvatske, slio u “posebni fond” kod šefice računovodstva HDZ-a Branke Pavošević.

Prema svemu sudeći, sada su Mravak, Barišić, Pavošević i Sanader okrivljeni u posebnom predmetu za prikupljanje nezakonitih provizija u “crni fond” HDZ-a koje su trošili za privatne i stranačke potrebe.

 Arapović: To može riješiti samo zakon

Projekt menadžer Centara civilnih inicijativa Adis Arapović kaže da mu nije jasno zašto bi se to nazivalo “crnim fondovima”, jer je u BiH, kako kaže, postalo očigledno da se stranke otimaju za profitabilne javne kompanije kako bi u njih dovele svoje zaslužne kadrove te na taj način upravljale barem dijelom tog novca i za stranačke interese.

– Ta pojava može biti riješena samo konkretnom zakonskom regulativom. Time se moraju baviti oni od kojih se i očekuje da to rade: istražni organi, sudovi, izborna komisija i drugi – kaže Arapović.

Prema njegovim riječima, u BiH još nema pravosudnih slučajeva poput onoga Ive Sanadera u Hrvatskoj, ali ne zato što kod nas nema “crnih fondova”.

– Mislim da je situacija puno gora nego u Hrvatskoj. Samo se Hrvatska, pod pritiskom EU, konačno morala početi baviti i kriminalom na najvišem političkom nivou – kaže Arapović. On smatra da je pitanje vremena kada će se isto desiti i u BiH. Još je nejasno hoće li se to dogoditi pod pritiskom domaće javnosti, za koju kaže da nije dovoljno zrela, ili EU.

(dnevniavazba)