Bošnjaci u Albaniji
Sandžak – Ne mireći se sa austro-ugarskom aneksijom, grupa Bošnjaka iz Mostara, Sarajeva i Počitelja brodom je prije više od 130 godina krenuka ka Turskoj. Zadesilo ih nevrijeme, pa su jedva pristali na nepoznatu obalu. Pitali su: “Je li ovo Turska? Da, ovo je Turska.” – odgovoreno im je. Tako su tu, u Draču, stali i trajno ostali. Osim u Draču, Bošnaka ima u Firi na jugu Albanije nedaleko od Valone, Kavaji, Tirani i još nekim gradovima.
U Draču, luci i velikom turističkom centru, i okolnim naseljima Šijak, Kodžaz i Borak danas živi oko 10.000 Bošnjaka. Kao i ostali građani Albanije, prošli su epohu Envera Hodže, kada ni strani radio nisu smjeli slušati.
Oni žive na oko 40 km od Tirane. Isprva su došli 1876. godine. Bilo je 13 porodica iz Mostara koje su krenule za Tursku, ali kvar na brodu ih je primorao da tu ostanu. Dvije velike grupe koje su nastanile selo Borak, došle su 1879. i 1884. godine.
Do 1948. godine, vjenčanja su se u većini slučajeva obavljala isključivo među doseljenicima iz Bosne. Pravilo da se vjenčavaju samo sa Bošnjacima, prvi put je prekršeno 1940. godine. I danas, svako dijete koje se rodi i svaka nevjesta koja dođe u selo uči jezik. Da se ne izgubi identitet i da djeca ne zaborave svoje pretke, 2008. godine u selo Borak, bosanskohercegovačke vlasti su poslale Nurka Delalića da ovdašnje osnovce podučava bosanskom jeziku.
Pošto Delalić ne zna albanski, a većina učenika ne zna bosanski, Amir Cigić, učenik trećeg razreda, služi mu kao prevodilac. Naselje Borak je prije par godina posjetio i nekadašnji predsjedavajući predsjedništva BiH Haris Silajdžić. Obećao je da će se založiti za liberalizaciju viza Bošnjacima koji žele da otputuju u Bosnu, kao i za otvaranje ambasade u Tirani, gdje samo BiH, od bivših jugoslovenskih republika, nema svoje predstavništvo.
Bošnjaci u Albaniji nikada nisu tretirani kao manjina, već su intergrirani u svakodnevni život. Prekid odnosa sa Jugoslavijom 1948. godine, donio je i prekid odnosa između ovih Bošnjaka sa njihovim bližnjima. Ti odnosi su se počeli ponovo uspostavljati poslije 1990. godine. Režim Envera Hodže promijenio im je i prezimena, izbjegavajući slavenske završetke ili ih često mjenjajući u potpunosti. Tek sada su počeli vraćati pređašnja prezimena.
Bošnjačka zajednica danas broji više od 10.000 stanovnika i rasprostire se i na susjednom selo Koxhas. Bošnjaci u Albaniji imaju i Udruženje «Zambak», koje ih povezuje sa zemljom njihovog porijekla. Prvi cilj ovog udruženja je obezbjeđivanje nastavljanja učenja jezika. Pored velike izoliranosti, nedozvoljavanja slušanja i gledanja tadašnjih jugoslovenskih radija i televizije, i «zabetonirane granice», Bošnjaci u Albaniji su sačuvali svoj jezik, kulturu i običaje.
Donedavno se u ostalim krajevima zemlje malo znalo o Bošnjacima. Jer nisu zvanično priznati kao nacionalna manjina. Nisu politički organizirani. No prije par godina, naš čovjek iz Plava, Orion Balić novinar i urednik na prestižnoj tiranskoj TVALSAT, snimio je jednostranu reportažu o Bošnjacima koja je reprizirana nekoliko puta. Tako je širi auditorij saznao da ovdje žive i Bošnjaci koji imaju svoju kulturu i svoje običaje.
Bošnjaci u Albaniji imaju veliki broj intelektualaca, počevši od glavnih i odgovornih urednika tiranskih listova, doktora nauka, umjetnika, profesora raznih profila, inžinjera, pravnika, pjesnika, poput Fatmira Baćija, jednog od najboljih pjesnika u Albaniji, veoma čestog gostu raznih bošnjačkih manifestacija na Kosovu. Njihova najveća radost i gostoprimstvo se vide kada im dođu musafiri iz Bosne i Sandžaka. Uvijek uh srdačno dočekaju. Njihov primjer čuvanja vjere, običaja i jezika zaslužuje svako poštovanje.
Autor: Ermin Čindrak
(sandzakpressnet)