Koljemo po kućama!
Mada je od završetka rata na prostorima bivše Jugoslavije prošlo već petnaest godina, njegove razorne posljedice osjećamo i danas. Mržnja koju je Miloševićev režim prosuo po Hrvatskoj i Bosni mitingovanjem i navodno spontanim ustankom, brzo se pretvorila u strašan obračun sa svima koji nisu podržavali stvaranje Velike Srbije. Iza užasnih prizora rata, ostalo je na hiljade video zapisa koji govore o najstrašnijim danima, kad se slavio zločin, a ubice nazivale herojima. Vođena idejom da se ništa ne smije zaboraviti, redakcija e-novina pokreće video-serijal u kojem ćemo, slikom i rečju, podsećati na učesnike u nezapamćenom zločinačkom poduhvatu
DOZVOLITE DA SE PREDSTAVIMO – BRADOM I NOŽEM: Izveštaj Radio Televizije Novi Sad, emitovan preko RTB, o borcima tzv. Republike Srpske, otkriva sve četnoliko ludilo koje se sručilo na nesrećnu Bosnu. Ove bradate spodobe koje jedva natucaju patriotske slogane intervjusao je reporter TV NS Vladimir Mitrić, dopisnik “Večernjih novosti” iz Loznice. U svojoj političkoj karijeri stigao je da bude član Jugoslovenske levice i da završi u stranci Vojislava Šešelja. Danas mirno živi u Loznici. A spot – da se ne zaboravi.
{youtube}T10nO286hQ{/youtube}
ŠUMSKE ŽENE NA JAHORINI: Jedan od propagandno-motivacionih priloga Dragiše Ćosovića za STV o ženama-Srpkinjama koje su odlučile da obuku zimsku uniformu i bore se protiv globalnog džihada. Prilog iz šumske šume odiše vojnom erotikom: reporter dahće, sneg škripi, žene jedva čekaju da nekog prikolju. Turizam na Karadžićev način! P.S. Dragiša Ćosović je prijeratni novinar ugaslog sarajevskog tabloida AS. Tokom rata u Bosni i Hercegovini bio je dio medijske mašinerije televizije sa Pala, koje je predvodio pokojni Risto Đogo. A, onda je, u ljeto 1993. godine, prilikom jednog priloga za televiziju sa Pala, u eter izdiktirao imena i prezimena novinara srpske nacionalnosti koji su ostali u opkoljenom Sarajevu, radeći za najstariji i najugledniji bh. dnevni list, Oslobođenje. Ćosović je tako doveo članove porodica gore spomenutih novinara Oslobođenja koji su živjeli na teritorijama pod kontrolnom Vojske Republike Srpske, u neposrednu opasnost, a ime Dragiše Ćosovića spominje se u brojim knjigama i analizama stranih novinara koji se bave širenjem mržnje kroz medije. Kasnije je, kao sportski reporter, komentarišući utakmicu Barcelone, za koju je tada igrao Meho Kodro, izbjegavao izgovoriti ime bh. fudbalera, nazivavši ga na terenu “igrač sa brojem devet!“.
{youtube}2S1op65x2qM{/youtube}
U međuvremenu je Ćosović promenio prezime – danas tvrdi da je Ćorsović! Prije desetak dana, krajem jula 2011, Komitet za normalizaciju Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine odlučio je da će Komitet za medije N/FSBiH sačinjavati tri člana, i to: Matej Damjanović i Medina Šehić kao potpredsjednici, te Dragiša Ćo(r)sović kao predsjednik. Frapantan je podatak da je na mjesto predsjednika jednog tijela u državnom savezu imenovan novinar koji ne priznaje državu u kojoj živi, a sasvim sigurno ne navija ni za reprezentaciju Saveza u kojem je predsjednik Komiteta za medije?! Ćosović/Ćorsović je BiH javnosti ostao poznat kao osoba kojoj je tokom prenosa utakmica Svjetskog prvenstva u Južnoj Africi smetao Marjan Mijajlović, “loši Srbin”, pa je sredio da ga uklone sa prenosa.
Dragišin komentatorski citat koji je ušao u legendu: “I sada na teren ulazi Ognjen Koroman on je tu naš sa Pala od majke Milomirke i oca Mirka. Koroman ima on tu još brata manje poznatog koji na žalost ne igra fudbal ali to nije ni bitno…“
DUŠAN KORNJAČA, FIRER IZ ČAJNIČA: Prvo lice, alfa i omega zločina u Čajniču bio je ljekar Dušan Kornjača. On je bio čelnik SDS i predsjednik Općine, kao i Kriznog štaba, četnički vojvoda, a bio je i ministar u samozvanoj vladi SAO Stara Hercegovina. Glavni je ideolog etničkog čišćenja, formiranja logora, protjerivanja, ubijanja, pljački, rušenja stambenih objekata, džamija itd. I pored svih počinjenih zločina, Dušan Kornjača je i nakon Dejtona ostao prvo lice Čajniča. Ostao je načelnik Čajniča sve dok ga nije smijenio visoki predstavnik 2002. godine. Istovremeno je radio u bolnici kao internista. Odlikovan je od strane Karadžića, a tokom rata, a i nakon njega važio je kao veliki ljubitelj Karadžića i Mladića.
Njegov brat Milun Kornjača bio je komandir paravojne jedinice ”Plavi orlovi”, koja je formirana u martu 1992. godine. Godine 2010. sud BiH potvrdio je optužnicu kojom se Milun Kornjača, Milorad Živković i Duško Tadić terete za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Čajniča. Ovo će biti prvi sudski postupak za zločine u Čajniču u kojima je 1992. godine u samo dva dana ubijeno više od 100 Bošnjaka. Hiljadu ih je raseljeno. Neki su prebjegli u Crnu Goru, od kada im se gubi svaki trag. Do sada je pronađeno pet masovnih grobnica. Bez obzira na mnogobrojne dokaze, Dušan Kornjača nije optužen za ratne zločine. Posljednjih godina živi u radi u Novom Sadu.
{youtube}zRwjprmEw2w{/youtube}
PJESNIČKI PSIHO-POREMEĆAJ S PALA: Izvesni Nedeljko Žugić, koji se predstavlja kao „pjesnik, romansijer, izdavač i novinar“, na Palama je 1990. psihotičnim govorom s elementima buncanja o Kosovu – započeo svoju četničku karijeru. U opštini Ilidža, od aprila do juna 1992. bio urednik lista ‘‘Srpsko slovo’’, a potom uznapredovao do uniformisanog urednika lista „Srpski vojnik’’; po sopstvenom uverenju – bio prvi slobodni umjetnik Republike Srpske, bavio se „istraživanjem sociološko-psiholoških fenomena i pojava“, govorio svoju monodramu ‘‘Ode, a da nije poginuo’’ i „fotografisao učenike sarajevsko-romanijsko-drinske regije“.
{youtube}d_WfFgGrU2A{/youtube}
Na svom blogu objavio tekst o Sarajevu u kojem piše sledeće: „Sarajevo je danas najtužniji, najsmješniji, najpodliji i najjadniji grad na kugli zemaljskoj. Licemjerje i glupost njegovih sadašnjih stanovnika postaje nešto što ih ontološki određuje. Grad kvazi umjetnika, kvazi političara, kvazi sportista… Grad čiji sadašnji stanovnici sami sebe ubjeđuju da nešto vrijede i da su nekome bitni i svjesni su da je to laž ali svjesno i gordo žive u toj laži jer drugog izbora i nemaju“. Za čitaoce e-novine odabrali smo i jedan mirnodopski Žugićev video-rad koji bi se mogao opisati kao izliv kič-poezije u mozak. Watch it out!
{youtube}JT514Lb9r6A{/youtube}
(enovinecom)